Uvažena i cijenjena sestro u islamu, na samom početku želio bih da vam se zahvalim na Vašem kontaktu, kao i visokom nivou kulture i poštovanja kojim je protkano Vaše pitanje. Vjerujte da je mnogo toga što bi se trebalo napisati da bi odgovor bio potpun i da se odgovori na sve ono što ste Vi tražili, ali evo ja ću pokušati kratko da odgovorim na najbitnije što se traži u ovom pitanju.

Prvo, što se tiče Vaših riječi “da li imate saznanja o tome da li je iko od naših islamskih učenjaka u BiH imao priliku da pročita Vaš PRIRUČNIK O BRAČNOJ INTIMI, i da li su išta komentirali o dijelu gdje govorite da je oralno zadovoljavanje dozvoljeno u islamu”, ja mogu kazati da do ovog momenta do mene nije došla niti jedna kritika vezana za spomenuti priručnik, a što ne znači da priručnik nema grešaka i da nije podložan sugestijama i kritikama. Ali, ne znam da li ste obratili pažnju na prvu stranicu knjige na kojoj stoji da su dvojica magistara islamskih nauka recenzenti spomenutog priručnika. Duboko se nadam da su spomenuti magistri oni na koje bi trebalo da se odnose Vaše riječi ”učenjaci BiH”, naročito ako znamo da je jedan od njih, ne želeći da umanjim vrijednost drugog recenzenta, Safet Kuduzović koji je našoj javnosti poznat po naučnim radovima u kojima je više nego opravdao zvanje koje nosi. Čak štaviše, on mi je savjetovao, prilikom recenzije, nakon što sam to pitanje nedovoljno pojasnio, da pitanje oralnog seksa treba da bude jasno pojašnjeno.

Drugo, što se tiče Vaših riječi “to sam prvi put pročitala kod Vas”, ja samo mogu da kažem da čovjek treba da uči dok je živ i da ga nikada ne iznenadi nepoznavanje određenog pitanja, dok je to pitanje možda nekom drugom savršeno jasno i već poodavno ga poznaje. Tačno je da je to u jednu ruku tabu tema u literaturi na našem jeziku, ali ako pogledate naprimjer šta o tome ima napisano na arapskom jeziku, onda ćete vidjeti da postoji veliki broj eminentnih učenjaka koji su govorili o tom pitanju i koji su preferirali stav koji sam ja iznio u priručniku. Ne znam da li ste obratili pažnju na moje riječi da odgovorno tvrdim da u tom priručniku ne postoji propis a da to nije stav nekog od eminentnih učenja ovog ummeta.

Treće, ja sam tom pitanju, barem koliko se meni čini, pristupio poprilično studiozno, spomenuo sam argumente za tvrdnju da je oralni seks dozvoljen, a to su u osnovi dokazi koje navode islamski učenjaci kada govore o tom pitanju.

Četvrto, Vaše riječi “ali itekako mislim da oralni seks nije dozvoljen” su na mjestu, samo je problem što treba naći validan dokaz koji potvrđuje Vaš stav. U islamu čovjeku nije dopušteno da – u pitanju svakodnevnih postupaka ljudi koji nisu vezani za obredoslovlje, ibadete – kaže da određena stvar nije dopuštena izuzev ako za tu tvrdnju ima jasan i validan dokaz koji to zabranjuje. Također, musliman ne smije sebi dopustiti da o Allahovoj vjeri priča shodno svojim osjećajima. Ja potpuno mogu razumjeti da ima ljudi koji ne žele da prakticiraju oralni seks, što je normalno, ali to ne znači da je takav odnos zabranjen.

Velika je razlika narediti određenu stvar, a velika razlika kazati da je to dopušteno. Ako kažemo da je to dopušteno, tada onaj ko želi, neka to čini, a onaj kome se to ne sviđa, ili iz bilo kojeg drugog razloga – ima pravo da to ne čini. Kazao je Alija, r.a.: “Kada bi se vjera tumačila na osnovu shvatanja ljudi, onda bi bilo prioritetnije da se prilikom potiranja po mestvama potire donji dio mestvi (onaj koji se uprlja prilikom hodanja), ali sam vidio Allahovog Poslanika kako potire po gornjem dijelu mestvi.” Ova predaja jasno ukazuje da se propisi vjere ne uzimaju putem emocija i naših shvatanje, već shodno argumentima i na osnovu pravila koja su postavli učenjaci prvih generacija.

Peto, Vaše riječi “ali nažalost naša omladina voli sve sa Zapada” po meni su potpuno tačne i tu činjenicu sam spomenuo u uvodnoj riječi spomenutog priručnika. Svakako, jedan od ciljeva pisanja spomenutog priručnika jeste da se našoj omladini ponudi da o temi bračne intime nauče kroz prizmu onoga što su kazali islamski učenjaci, a ne gledajući serije ili iz knjiga koje su pisali ljudi koji ne vjeruju u Allaha, knjiga koje su daleko od islamskog edeba. Međutim, to isto ne znači da treba zabraniti sve što dolazi sa Zapada samo zato što je došlo sa Zapada. Svaku stvar koja nam dolazi sa Zapada, a isto tako i sa Istoka, mi premjerimo islamskim parametrima, nakon čega znamo da li je dozvoljena ili ne.

Uzvišenog Allaha molim da svima nama istinu pokaže istinom i da nam omili njeno slijeđenje, a da nam neistinu prikaže neistinom i omrazi njeno slijeđenje. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com