Islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja u vezi s izražavanjem saučešća nevjerniku. Naime, neki to dopuštaju općenito, drugi zabranjuju općenito, a neki prave razliku u pogledu umrlog: ako je umrli – musliman dopuštaju, u protivnom ne. Također se mora praviti razlika između nevjernika koji se bore protiv islama i sprečavaju širenje Allahovog svjetla i onih koji su se zabavili sobom i ne diraju muslimane.

Zabranjeno je vjerske poglavare drugih religija nazivati svecima. Zar može biti svet onaj ko je pripisao druga Stvoritelju svjetova, čineći jasno nevjerstvo riječima i djelima?! Zar se ne zaslužuje vječni boravak u džehennemskoj vatri smatranjem da Muhammed, ﷺ, nije poslanik, ili da nije posljednji poslanik, ili da nije poslan svim ljudima, ili da je Kur’an djelo čovjeka, ili da je Isa, alejhis-selam, Allahov sin, ili da je bog, ili jedan od trojice, ili smatrati da je ubijen, ili razapet, ili da nije uzdignut, ili da će suditi ljudima na Sudnjem danu i sl.

Časni Kur’an nedvosmisleno ukazuje da su kršćani i židovi nevjernici: “Nevjernici su oni koji govore: ’Allah je jedan od trojice!’ A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.” (El-Maide, 73.) U vezi s židovima Svevišnji kaže: “Kada im dođe istina koju poznaše, oni nevjerstvo počiniše, pa neka je Allahovo prokletstvo na nevjernike.” (El-Bekare, 89.) U pogledu sljedbenika Knjige kaže: “Reci: ’O sljedbenici Knjige, zašto ne vjerujete u Allahova znamenja?!’” (Ali Imran, 98.) Također: “O sljedbenici Knjige, zašto ne vjerujete u Allahove ajete, iako ih zorno vidite. O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zaogrćete, i krijete istinu iako je znate?!” (Ali Imran, 70-71.) Uzvišeni Allah naređuje Poslaniku, ﷺ: “Reci: ’O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko riječi, i vama i nama zajedničke, da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da Mu ništa ne pridružujemo, i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne smatramo!’” (Ali Imran, 64.) Svako ko na Sudnji dan dođe kao nemusliman, sljedbenik druge vjere, bit će upropašten, bez obzira na djela koja je učinio: “Ko bude želio neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu biti upropašten.” (Ali Imran, 85.)

Zar pored kategoričkih značenja ovih, ali i brojnih drugih ajeta kazati da su sljedbenici Knjige vjernici! Ako su oni vjernici, šta onda znače Poslanikove, ﷺ, riječi koje je zabilježio imam Muslim: “Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moj život, za mene neće čuti nijedan pripadnik ovog ummeta, židov ni kršćanin, pa umre a ne povjeruje u ono s čime sam poslan, a da neće biti stanovnik u Vatri.” Učenjaci ehli-sunnetskog opredjeljenja jednoglasni su u mišljenju da su židovi i kršćani nevjernici (posebno njihove “duhovne” vođe) i da se ni u kom slučaju ne mogu smatrati vjernicima. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Onaj ko židove i kršćane ne smatra nevjernicima, nije musliman po konsenzusu svih muslimana.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 27/464.) Imam Mensur Behuti tvrdi: “Onaj ko ne smatra nevjernicima sljedbenike drugih vjera mimo islama, kao kršćane i židove, ili ko sumnja u njihovo nevjerstvo, ili smatra njihovu vjeru ispravnom, nevjernik je.” (Vidjeti: Keššaful-kina, 6/170.)

Zar nakon jasnih ajeta i hadisa i konsenzusa učenjaka iz prvih i potonjih generacija smatrati nevjernike – muslimanima, izazivajući tako Allahovu srdžbu na sebe! Ako pripisivanje djeteta Uzvišenom Allahu i negiranje posljednje Objave i Poslanika, ﷺ, nije nevjerstvo, onda na ovome svijetu nevjerstvo ustvari i ne postoji. Allahu dragi, sačuvaj nas zablude nakon što si nam na Pravi put ukazao, amin!

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović