Hafiz Ibn Kajjim el-Dževzijja, rhm., kaže: “Allah, dž. š., slao je brojne poslanike i Svoje objave, i stvorio je nebesa i Zemlju – da bi Ga ljudi upoznali i spoznali, te da bi Mu robovali i ibadet činili, i da bi ga Jednim i Jedinim smatrali u svemu (tevhid), te da cjelokupno ispovijedanje vjere bude upućeno Njemu, kao i sva pokornost, da‘va i poziv, shodno kur’anskim ajetima:
‘Džine i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog nego da Mi ibadete – robuju. Ja ne tražim od njih opskrbu, niti želim da Me hrane, opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!’ (Ez-Zarijjat, 56–58)
‘Mi smo nebesa i Zemlju i ono što je između njih mudro stvorili. Čas oživljenja zacijelo će doći, zato ti velikodušno oprosti.’ (El-Hidžr, 85)
‘Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio; Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!’ (Et-Talak, 12)
‘Allah je učinio da Kaba, Časni hram, bude preporod za ljude, a tako i sveti mjesec i kurbani, naročito oni ogrlicama označeni, zato da znate da je Allahu poznato ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, da Allah, zaista, sve zna.’ (El-Maida, 97)
Iz navedenih obavijesti razumijemo da je glavni cilj i svrha Božijeg stvaranja i zakonodavstva to da se Allah, dž. š., spozna, putem Njegovih imena i svojstava, zatim da se obožava i da Mu se robuje, Njemu, Jedinom, i nikome mimo Njega, te da ljudi sprovode pravdu na Zemlji – pravdu na osnovu koje postoje nebesa i Zemlja, kako nam to Allah, dž. š., potvrđuje riječima: ‘Mi smo izaslanike Naše s jasnim dokazima slali i po njima knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali…’ (El-Hadid, 25)
Allah, dž. š., pojašnjava nam da je sve poslanike slao i sve knjige objavio zbog toga kako bi ljudi sprovodili pravdu na Zemlji, a najveći oblik pravde jeste ispoljavanje tevhida Allahu, dž. š., (la ilahe illallah), koji je vrhunac pravde i njegov stub, dok je širk (idolopoklonstvo, nevjerstvo) najveći oblik nepravde i najveći vid zuluma i nasilja. Tevhid je najpravednija pravda, stoga, sve što je u suprotnosti sa navedenim ciljem smatra se najvećim zlom i grijehom, pa onda sve što je niže od toga, a sve što je u skladu sa navedenim ciljem spada u najveće obaveze i pokornosti.
Dobro razmisli o ovom temeljnom principu i pravilu i izvuci pouku iz njegovih detalja – spoznat ćeš mudrost Onoga koji je od mudrih Najmudriji, i Onoga koji je od učenih Najučeniji – shodno onome što je naredio robovima Svojim, i zabranio, te shodno raznim stepenima dobrih i loših djela!” (Vidjeti: El-Dževabul-Kafi, str. 129)
Allah, dž. š., kaže: “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kad budu u Vatri!” (Sād, 27)
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha