Kako da ustrajemo u činjenju dobrovoljnih ibadeta?
Odgovorio dr. Zijad Ljakić Audio mp3
Nakon registracije provjeri svoj EMAIL i klikni na "AKTIVIRAJ PROFIL" u ROKU OD 24 SATA!
Ukoliko imate poteškoća sa prijavom, očistite "historiju" i "keš memoriju" na web pregledniku.
Podrška: +38762645414 WhatsApp
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Kako da ustrajemo u činjenju dobrovoljnih ibadeta?
Odgovorio dr. Zijad Ljakić Audio mp3
Isti ibadeti u različitim verzijama
Piše: Fahret Kadrić Iščitavanjem literature koja govori o ibadetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čitalac se ponekad susreće s određenim nejasnoćama. Naime, primjetno je postojanje vjerodostojnih (sahih) predaja koje govore o istom ibadetu, međutim, te predaje isti ibadet opisujučitaj više
Piše: Fahret Kadrić
Iščitavanjem literature koja govori o ibadetima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čitalac se ponekad susreće s određenim nejasnoćama. Naime, primjetno je postojanje vjerodostojnih (sahih) predaja koje govore o istom ibadetu, međutim, te predaje isti ibadet opisuju na različit način što kod običnog čitaoca izaziva dozu sumnje i kolebanja. Da bismo pojasnili nejasnoće i otklonuli sumnje poslužit ćemo se primjerima.
PODIZANJE RUKU PRILIKOM POČETNOG TEKBIRA
U vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, zabilježeno je da je rekao: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prilikom izgovaranja početnog tekbira podizao svoje ruke naspram ramena.“ (Muttefekun alejhi). U drugoj predaji koja je također vjerodostojna a koju prenosi Vail b. Hudžr, radijallahu anhu, stoji: „Vidio sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi stupao u namaz da je donosio tekbir podižući ruke do naspram ušiju.“ (Muslim, br. 391)
Kao što vidimo, dvije predaje opisuju isti ibadet ali na dva različita načina. Postavlja se pitanje: Kojoj od ove dvije predaje trebamo dati prednost? Učenjaci se razilaze po pitanju ibadeta koji su preneseni na različite načine. Da li je bolje i korisnije ograničiti se na jednu predaju i činiti ono što je došlo u njoj ili je pak bolje povremeno činiti ibadet na jedan a povremeno na drugi način. Odgovore na ova pitanja ponudit ćemo poslije, nakon što spomenemo još neke ibadete prenesene u više različitih verzija.
SJEDENJE (ZBOG) ODMORA (DŽILSETUL-ISTIRAHA)
Ovaj pojam označava kratko sjedenje u namazu nakon druge sedžde prvog rekata a prije odlaska na drugi rekat kao i sjedenje nakon druge sedžde trećeg rekata a prije odlaska na četvrti. Nema posebnog zikra koji se uči na ovom sjedenju.
Zapažamo da neki ljudi upražnjavaju i praktikuju ovo sjedenje dok ga drugi nikad ne čine. Razlog za takvo nešto možemo naći u predajama koje su došle na ovu temu a koje u osnovi govore o istom ibadetu ali ga opisuju na različit način. Vail b. Hudžr, radijallahu ahnu, prenosi hadis u kojem je došlo: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se prilikom ustajanja sa sedžde oslanjao na svoja stegna a zatim bi se uspravio.“ (Ahmed, 4/317, u komentaru Ahmedovog Musneda stoji da je lanac prenosilaca ove predaje dobar, Fethur-Rabbani, 4/14). Kao što vidimo, sjedenje nakon sedžde radi odmora, nije spomenuto u ovoj predaji za koju Ibn Kajjim kaže da je vjerodostojna. (Zadul-Me’ad, 1/238) Nasuprot ovoj predaji, jeste ona koju je zabilježio Buhari u svome Sahihu, a koju prenosi Malik b. Huvejris, radijallahu anhu, koji kaže: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustajao sa sedžde neparnih rekata, ne bi se uspravljao dok ne bi kratko sjeo.“ (Buhari, br. 823) U drugoj verziji hadisa koju također bilježi imam Buhari (hadis br. 824) došlo je da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rukama naslanjao na zemlju nakon ove kratke stanke u vidu sjedenja a prilikom odlaska na drugi, odnosno četvrti rekat što neminovno potvrđuje činjenicu da je običavao kratko sjesti nakon druge sedžde i da se nije odmah uspravljao u stojeći položaj.
ZIKR NAKON NAMAZA
U više vjerodostojnih predaja došlo je da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nakon namaza običavao izgovarati određene zikrove. Jedan od tih zikrova jeste i izgovaranje riječi Subhanallah, Elhamdulillah te Allahu ekber. Ono što je usko vezano za našu temu jeste da su predaje koje govore o ovoj vrsti zirka raznolike. Muslim je zabilježio predaju u kojoj stoji da je Poslanik, sallalallahu alejhi ve sellem, nakon namaza izgovarao trideset i tri puta subhanallah, trideset i tri puta elhamdulillah te trideset i tri puta Allahu ekber, da bi to zaključio riječima: La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu. Lehul-mulku ve lehul-hamdu ve Huve ala kulli šej’in kadir, upotpunjavajući ovime stotinu. (Muslim, br. 597) U Muslimovoj zbirci također nailazimo na predaju koja je slična prethodnoj ali se od nje razlikuje u tome što je došlo da se riječ Allahu ekber, u zikru nakon namaza, izgovara trideset i četiri puta, dok se riječi subhanallah i elhamdulillah izgovaraju po trideset i tri puta. (Muslim, br. 596) Kada je u pitanju zikr nakon namaza postoji još jedna verzija u kojoj stoji da se riječi subhanallah, elhamdulillah te Allahu ekber, izgovaraju po deset puta. (Ahmed, 2/160, Ebu Davud, br. 5065, Ibn Madže, br. 926, Tirmizi, br. 3410, koji je ovu predaju ocijenio kao hasen-sahih).
RAZLIČITOST KAO MILOST
Zajednička karakteristika prethodno spomenutih ibadeta jeste da je riječ o jednom ibadetu koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, činio na različite načine. Zašto je to tako? Islam kao vjera savršenstva ne bi bila upotpunjenja da u sebi ne sadrži osobinu fleksibilnosti i prilagodljivost. Prirodno je da se ljudi razlikuju, pa je stoga i prirodno da im se ponudi više verzija jednog ibadeta kako ih ne bi ophrvala monotonost u činjenju istih. Različitost u izvršavanju ibadeta nikako ne bi trebala biti predmetom polemisanja i jalovih rasprava. Različitost mora biti shvaćena kao milost i kao takva mora biti prihvaćena. Stoga je i preferirajuće mišljenje među ulemom da se pomenuti ibadeti trebaju izvršavati upravo onako kako je i došlo u predajama. Ponakad na jedan a ponekad na drugi način. (Eš-Šerhul-Mumti’, 3/29-30, Fethul-Kadir, 1/315, Muhezzeb, 1/108-109) Dakle, prilikom početnog tekbira ruke ponekad treba dizati do ramena a ponekad do ušiju. Sjedenje zarad odmora treba upražnjavati ponekad pogotovo ako čovjek osjeća potrebu da malo odmori u ibadetu. Također, zikr nakon namaza nije ukalupljen u jednu formu nego se može činiti na različite načine onako kao što je opisano u vjerodostojnim predajama.
RAZNOLIKOST U IBADETU JE KORISNA
Kada su u pitanju prethodno navedeni ibadeti, ulema je saglasna da raznolikost u izvršavanju istih ni u kom slučaju ne škodi suštini samog ibadeta. Šta više, u raznolikosti se kriju mnoge koristi. Jedna od primarnih koristi u činjenju jednog ibadeta na više različitih načina jeste oživljavanje sunneta. Ako bi se kojim slučajem ljudi ograničili na dizanje ruku naspram ramena prilikom početnog tekbira onda bi sunnet dizanja ruku naspram ušiju bio zapostavljen a možda i umrtvljen. Jedini način na koji je moguće održati sunnet u životu jeste praktikovanjem svih načina koji su vjerodostojno preneseni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Korist koja proizilazi iz prethodno spomenute jeste držanje srca budnim prilikom izvršavanja ibadeta. Ako čovjek povremeno praktikuje ibadet na jedan način a povremeno na drugi onda je njegovo srce budno i prisutno prilikom izvršavanja ibadeta. S druge strane, ako ibadet uvijek izvršava na isti način onda to počinje činiti formalno i rutinski bez osjećaja i prisutnosti srca. Ovo je očito i u praksi potvrđeno. Ljudi koji su navikli da nakon početnog tekbira uče ‘Subhaneke Allahumme ve bi hamdike’ to čine gotovo bez razmišljenja jer oni praktikuju i uče samo tu dovu. Međutim, ako ponekad uče ovu dovu a ponekad i druge dove koje su zabilježene onda će njihovo srce biti budno i prisutno a ibadet daleko potpuniji.(Eš-Šerhul-Mumti’, 3/30).
Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, činjenje ovih a i drugih ibadeta na različite načine u različitim vremenskim periodima govori nam o njegovoj svekolikoj želji da svome ummetu olakša i uprosti ibadete kako bi ih njegovi sljedbenici što potpunije i lakše izvršavali nastojeći da time steknu Allahovo zadovoljstvo.
Asr, br. 42.
————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Prisustvo male djece u džamiji za vrijeme ibadeta, hutbe ili vaza
Priredio: Abdullah Nasup 1. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista ja počnem klanjati s namjerom da odužim, ali začujem plač djeteta pa skratim kako ne bih otežao njegovoj majci.” (Muttefekun alejhi) 2. Ebu Burda, radijallahu anhu, prenosičitaj više
Priredio: Abdullah Nasup
1. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista ja počnem klanjati s namjerom da odužim, ali začujem plač djeteta pa skratim kako ne bih otežao njegovoj majci.” (Muttefekun alejhi)
2. Ebu Burda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu sa minbera pa su ušli Hasan i Husejn u crvenoj odjeći. Prolazili su između ljudi, spoticali su se o svoju odjeću i ustajali. Kada ih je vidio, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao je sa minbera, uzeo ih u naručje i postavio ispred sebe. Zatim se okrenuo prema ljudima i rekao: “Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ‘Zaista su vam vaši imeci i vaša djeca iskušenje…’ Kada sam vidio ova svoja dva unuka kako se spotiču o svoju odjeću, nisam se mogao suzdržati da ne siđem i ponesem ih.” (Tirmizi, Sunen, Ebu Davud, Sunen, Ahmed, Musned. Hadis je sahih.)
3. Šeddad b. El-Had, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz ashabima, pa kada je učinio sedždu, Hasan se popeo na njegova leđa. Vjerovjesnik se dugo zadržao na sedždi sve dok Hasan nije sišao sam, a kada je završio namaz, rekao je: “Ovaj moj unuk popeo mi se na leđa, pa nisam želio da ga skinem dok ne završi sa svojom potrebom.” (Bejheki, Sunen)
4. Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz držeći u naručju Umamu, kćerku svoje kćeri Zejneb i Ebu Asa b. Rebia. Kada bi činio sedždu, spuštao bi je na tlo, a kada bi ustajao na kijam, uzimao bi je u naručje. (Muttefekun alejhi. Buhari, br. 516)
U predaji ovog hadisa koju bilježi imam Muslim u svom Sahihu navodi se: Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: “Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ljudima predvodi namaz, a Umama, kćerka Ebu Asa i Vjerovjesnikove kćeri Zejneb, nalazi se na njegovim plećima. Kada bi činio sedždu, spuštao bi je na tlo, a kada bi ustajao, vraćao bi je na pleća.” (Muslim, Sahih)
Što se tiče hadisa u kojem se spominje zabrana, taj hadis prenesen je sa nekoliko različitih lanaca prenosilaca, međutim, svi su nepouzdani. Bilježe ga Ibn Madža, Taberani, Bejheki i dr. Haris b. Nebhan prenosi od Utbe b. Jekzana, on od Ebu Seida (Muhammed b. Seid), on od Mekhula, a on od Vasile b. El-Eskaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Udaljite iz džamija (malu) djecu, luđake, kupovinu i prodaju, sporove, dizanje glasova, izvršavanje kazni, potezanje sablji. Pred džamijama napravite mjesto gdje će se uzimati abdest. Petkom džamije namirišite tamjanom.” (Vidjeti: Ibn Madža, Sunen, br. 750)
Ovaj hadis nije vjerodostojan jer je prenesen izuzetno nepouzdanim lancima prenosilaca. (Vidjeti: Albani, Irvaul-galil, 7/362)
Na osnovu ovih dokaza, uz napomenu da postoje i drugi vjerodostojni hadisi koje nisam naveo, vidimo da su mala djeca u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovođena u džamiju i to u vrijeme namaza i hutbi. Ne postoji vjerodostojan dokaz o zabrani, ali se mora voditi računa o njihovom ponašanju.
Mišljenja islamskih učenjaka o dovođenju djece u džamije
Imam Malik upitan je o dovođenju malog djeteta u džamiju, pa je kazao: “Ne vidim smetnje u tome da se dovede ako neće praviti probleme zbog toga što je mnogo malo ili ako će prestati kada bude upozoreno. Ali, ako će praviti probleme, smatram da ga ne treba dovoditi.” (El-Mudevvene, 1/195)
‘Izz b. Abdusselam rekao je: “Dva su uvjeta za dovođenje djeteta u džamiju: (1) da ne pravi nered i (2) da će poslušati kada bude upozoreno da prestane sa uznemiravanjem, pod pretpostavkom da učini nešto takvo. Djeci ne treba dopustiti igru i slične stvari u džamiji.” (Mevahibul-Dželil, 2/477)
Ibn Tejmijja je rekao: “Džamiju treba čuvati od svega što joj šteti ili uznemirava klanjače, pa čak treba spriječiti galamu djece, prljanje prostirke i slično, naročito za vrijeme namaza, jer je to vrlo negativno.” (Medžmuul-fetava, 22/204)
Imam En-Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha kaže: “Dozvoljeno je dovoditi (malu) djecu u džamiju, ali je preče da se ne dovode.” (Šerhu Sahih Muslim, 3/277)
Muhammed b. Usejmin upitan je: “Poštovani šejhu, kakav je šerijatski propis o dovođenju djece koja su u dobi u kojoj ne shvataju ozbiljnost namaza ili koja su čak tako mala da još uvijek nose pelene, u kojima možda ima nedžaseta? I da li je dozvoljeno izbaciti ih iz džamije ako su dovedena?”, pa je odgovorio: “Nema smetnje da se djeca dovode u džamiju ako ne uznemiravaju, a ako počnu uznemiravati, treba ih spriječiti tako što će se na lijep način obratiti njihovim starateljima i, naprimjer, reći im: ‘Vaše dijete nas ometa’, ili nešto slično. U vjerodostojnom hadisu kaže se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio odužiti namaz, ali je, čuvši plač djeteta, skratio iz obzira prema njegovoj majci. To je dokaz da su mala djeca bila prisutna u džamiji. Ali, kao što smo kazali: ako uznemiravaju, treba ih spriječiti tako što će se njihovim starateljima skrenuti pažnja na to. Jer, ako bi ti izbacio dijete koje, recimo, ima sedam godina, zato što uznemirava u džamiji, došao bi ti njegov otac i nastala bi svađa. Ljudi uglavnom nisu pravedni i objektivni, pa bi moglo nastati neprijateljstvo i mržnja među džematlijama. Stoga se treba lijepo obratiti staratelju kako bi se izbjegli sukobi u džamiji.
Generalno, što se tiče (vrijednosti) dovođenja male djece, u tome nema nikakve vrijednosti, ali ponekad je majka prinuđena, jer nema kod koga ostaviti svoje dijete, a želi prisustvovati vjerskom predavanju ili teravih-namazu u noćima ramazana i sl. Uglavnom, ako će dovođenje djeteta djelovati uznemirujuće na džemat, ili će se njegov otac dekoncentrisati u namazu zbog praćenja djeteta, onda ga ne treba dovoditi.
Također, ako je dijete tako malo da još nosi pelene, nema nikakve koristi da se dovodi u džamiju.” (Likaul-babil-meftuh, 8/125)
Veliki učenjak Abdulaziz b. Abdullah b. Baz upitan je: “Poštovani, šta vi mislite o dovođenju djece u džamiju? Da li je to haram, mekruh ili dozvoljeno? Napominjem da ljudi često citiraju hadis: ‘Udaljite iz džamija malu djecu, luđake…”, pa je odgovorio: “Pohvalno je dovoditi u džamiju dijete koje ima sedam ili više godina, štaviše, to je šerijatska dužnost, i dozvoljeno je natjerati ga ako drugačije neće. Na ovaj način ćemo ga podučavati da klanja i navikavati da, kad odraste, redovno dolazi u džemat i klanja sa svojom braćom muslimanima. Što se tiče djece mlađe od sedam godina, bolje je ne dovoditi ih, jer svojom igrom i ponašanjem mogu uznemiriti i dekoncentrisati džematlije. Hadis: ‘Udaljite iz džamija malu djecu, luđake…’, spomenut u pitanju, daif je i nije vjerodostojnim putem prenesen od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Štaviše, kada djeca napune sedam godina, treba im naređivati da prisustvuju namazu u džematu kako bi se navikli. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Naređujte svojoj djeci da klanjaju kada napune sedam godina, a kada napune deset, udarite ih ako drugačije neće, i razdvojite ih u postelji.’ (Tirmizi, Sunen, br. 407; Ebu Davud, Sunen, br. 494) Ovaj hadis podstiče vjernike da dovode sa sobom djecu u džemat kako bi se navikla na obavljanje namaza u džematu, pa će im biti lakše ustrajavati u tome kada odrastu.” (Fetava nurun aled-derb)
Savjet muslimanima u pogledu ovog pitanja
Kao što vidimo, islamski učenjaci na osnovu dokaza zaključili su da je dovođenje djece u džamije dozvoljeno u osnovi, ali su za to postavili određene uvjete jer su džamije posebna mjesta koja zahtijevaju posebno ponašanje.
Nedopustivo je da džamije budu mjesta galame, igre, guranja, svađa i sl. To važi kako za odrasle tako i za djecu.
Ako su djeca u dobi u kojoj shvataju svetost džamije, ozbiljnosti namaza, i lijepo će se ponašati u džamiji, pohvalno je i potrebno dovoditi ih u džamiju na namaz kako bi od malih nogu zavoljeli džamiju i namaz u džematu.
Djecu koja su mala i ne shvataju, ili su dovoljno velika, ali neposlušna, ne treba dovoditi u džamije, osim u krajnjoj nuždi, jer će uznemiravati klanjače, što može izazvati svađe i netrpeljivost među džematlijama.
————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kakav je propis o posebnim ibadetima u mjesecu redžebu?
U ovom mjesecu prakticiraju se mnogi ibadeti koji nemaju utemeljenje u našoj vjeri. Stoga, kako ne biste učinili neku od novotarija koje se prakticiraju u mjesecu redžebu, pročitajte sljedeće… Uvaženi šejh, imam i fakih Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rahimehullah, rekao je: 1. Svi hadisi koji govorečitaj više
U ovom mjesecu prakticiraju se mnogi ibadeti koji nemaju utemeljenje u našoj vjeri. Stoga, kako ne biste učinili neku od novotarija koje se prakticiraju u mjesecu redžebu, pročitajte sljedeće…
Uvaženi šejh, imam i fakih Muhammed ibn Salih el-Usejmin, rahimehullah, rekao je:
1. Svi hadisi koji govore o posebnosti namaza ili posta u mjesecu redžebu ocijenjeni su kao jako slabi – daif. 2. Neki učenjaci kažu da su to hadisi koji su izmišljeni ili slagani na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i nikome nije dozvoljeno da postupa po njima!
3. Nije dozvoljeno klanjati nikakav namaz niti postiti radi mjeseca redžeba, jer je to novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda je u Vatri!”
4. Hadis koji se prenosi među ljudima, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu, podari nam bereket u redžebu i ša‘banu i poživi nas do ramazana”, nije vjerodostojan. Poslanik to nije rekao i musliman ne treba da upućuje ovu dovu.
5. Znajte da je ovo što vam govorim jasna istina. U mjesecu redžebu nije preporučeno klanjati nikakav poseban namaz, niti postoji ikakav namaz koji se klanja u noći prvog petka u njemu, niti u njegovim drugim noćima, niti postoji ikakav post svojstven samo njemu.
6. Nikome nije dozvoljeno da odredi neko posebno vrijeme, niti mjesto, za neki ibadet koji nije odredio Allah i Njegov Poslanik, jer mi robujemo po jasno i precizno određenim šerijatskim pravilima, a ne po svom ili nečijem nahođenju ili osjećajima.
7. Obavezan si da kažeš “slušam i pokoravam se”, zatim da radiš ono što ti je naredio Allah i ostaviš ono što ti je zabranio. I niko ne može propisati bilo šta u našoj vjeri što Allah već nije propisao.
8. O muslimani, zaista vam je dovoljno ono što vam je od vjere došlo u Allahovoj Knjizi i vjerodostojnim hadisima. Onaj koji bude ibadetio svome Gospodaru onako kako smo obaviješteni u Kur’anu i vjerodostojnim hadisima, taj je na jasnoj uputi i neka se nada i očekuje nagradu od Gospodara i strahuje od kazne.
Allahu, mi Te molimo da nas opskrbiš znanjem koje koristi i dobrim djelima i halal opskrbom i dobrim potomstvom.
Allahu, poduči nas onome što nam koristi i okoristi nas onim što si nas naučio i povećaj nam znanje, o Gospodaru svih svjetova.
Allahumme salli ve sellim ve barik ala nebijjina Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem!
Priredio: prof. Haris Hećimović
Preuzeto sa minber.ba
Možete li mi kazati koje ibadete je najkorisnije činiti u u noći Lejletu l-Kader?
Vaše pitanje je više nego opravdano. Kur’ansko-hadiski argumenti potvrđuju činjenicu da je ibadet u noći Kadera vrijedniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. Kazao je Uzvišeni Allah: ‘Mi smo ga objavili u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je boja od hiljadu mjesečitaj više
Vaše pitanje je više nego opravdano. Kur’ansko-hadiski argumenti potvrđuju činjenicu da je ibadet u noći Kadera vrijedniji od ibadeta u hiljadu mjeseci u kojima nema te noći. Kazao je Uzvišeni Allah: ‘Mi smo ga objavili u noći Kadr – a šta ti misliš šta je noć Kadr? Noć Kadr je boja od hiljadu mjeseci.’ (El-Kader 1-3 ajet)
Kazao je Allahovo Poslanika: “Došao vam je blagoslovljeni mjesec, u njemu je noć koja je bolja od hiljadu mjeseci. Kome bude uskraćeno dobro ove noći, uskraćeno mu je svako dobro, a neće biti uskraćeno osim pravom nesretniku.“(Ibn Madžde od Enesa ibn Malika, br, 1644 – njegovu vjerodostojnost je potvrdio šejh Albani i kazao; hasenun-sahih.) Islamski učanjaci su spomenuli tri vrste ibadeta kojim između ostalog čovjek može upotpuniti ovu blagoslovljenu noć; Namaz; kazao je Allahov Poslanik: ‘Ko provede noć Kadera u kijamu (klanjajući namaz) vjerujući u njen blagoslov, tražeći na taj način nagradu od Uzvišenog, biti će mu oprošteni prijašnji grijesi’ (BuHarija i Muslim) Cijela noć općenito je vrijeme u kojem je dozvoljeno klanjati nafilu namaz, stoga vjernik treba da noća Kadera u što većoj mjeri provede u namazu.
Dova i zikr-spominjanje Allaha; dova i zikr su općenito propisani a posebno dova koja je spomenuta u hadisu Aiše r.a.. Aiša r.a. je upitala Allahovog Poslanika: Allahov Poslaniče, kada bi znala da je noć Kadera, šta da dovim Allahu u toj noći? Kazao je Allahov Poslanik, reci:
اللَّهُمَّ إِنَّكَ عَفُوٌّ تُحِبُّ الْعَفْوَ فَاعْفُ عَنِّي
‘Allahumme inneke Afuvun tuhibbu l-afve fa’fu ‘anni’
‘Gospodaru moj, ti si onaj koji prašta i voliš opraštanje, zato te molim da meni oprostiš.’ (Tirmizi, od Aiše r.a. vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuje na propisanost upućivanja dove Allahu u ovoj blagoslovljenoj noći.
Učenje kur’ana; mjesec ramaza je općenito mjesec druženja sa kur’anom, naročito u noći Kadera, kada je ibadet bolji i vrijedniji.
Ibn Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige imat će nagradu, a nagrada se deseterostruko povećava. Ja ne kažem da je ”elif-lam-mim” jedan harf, nego je ”elif” harf, ”lam” je harf i ”mim” je harf. (Tirmizi, hasen-sahih) A Allah najbolje zna.
Odgovorio na pitanje:Elvedin Pezić,prof.
Preuzeto sa :n-um.com
Potrebni kolačići su apsolutno neophodni za pravilno funkcioniranje web stranice. Ova kategorija uključuje samo kolačiće koji osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice. Ovi kolačići ne pohranjuju nikakve lične podatke.
Svi kolačići koji možda nisu posebno potrebni za funkcioniranje web stranice i koriste se posebno za prikupljanje ličnih podataka korisnika putem analitike, oglasa i drugog ugrađenog sadržaja, nazivaju se nepotrebnim kolačićima. Obavezno je pribaviti pristanak korisnika prije pokretanja ovih kolačića na vašoj web stranici.
Admin
Od bitnih pravila koje musliman treba poznavati je: da čuva veće (bitnije) stvari čuvanjem manjih, kao što je to Allah propisao. Te da čuva obavezne propise čineći dobrovoljne. Ako hoćeš da budeš ustrajan u namazu ne ostavljaj pritvrđene sunnete, ako hoćeš da budeš ustrajan na pritvrđenim sunnetimačitaj više
Od bitnih pravila koje musliman treba poznavati je: da čuva veće (bitnije) stvari čuvanjem manjih, kao što je to Allah propisao. Te da čuva obavezne propise čineći dobrovoljne. Ako hoćeš da budeš ustrajan u namazu ne ostavljaj pritvrđene sunnete, ako hoćeš da budeš ustrajan na pritvrđenim sunnetima ustraj na opštim nafilama.
Nije niko ostavio pritvrđene sunnete, a da nije u potpunosti ostavio opšte nafile, niti će ostaviti obavezni namaz a da nije već ostavio potvrđene sunnete i ovo je pravilo, razmislite o tome.
Zbog toga, ukoliko želiš nešto sačuvati moraš imati oko toga dodatni zaštitni zid. Jer i ako popusti taj zaštitni dio, neće puno utjecati na ono što čuvaš. Ako ostavi neki obavezni namaz, ostaviće sigurno i nafile, tako šejtan počne s ostavljanjem namaza od opštih nafila, ako ovo uspije onda proba s potvrđenim sunnetima, ako i to uspije onda proba s vitrom, ako uspije s vitrom onda počne s farzovima tako potpuno ostavi namaz i to je Iblisova metoda, a u islamu je propisano obratno, da što više postaviš zidova koji će štititi farzove.
Te je osoba obavezna da se polahko izgrađuje na istini, kao što to Iblis polahko radi na zabludi.
Odgovorio šejh Abdulaziz et-Tarifi
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
vidi manje