Strogo je zabranjeno razgovaranje za vrijeme hutbe

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Onaj ko petkom, dok imam drži hutbu, nekome kaže: ‘Šuti!’, već je izgovorio besmislicu. ’25

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Abdullah b. Mesud ušao je u džamiju, dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu, sjeo pored Ubejja b. Ka’ba i nešto ga upitao, a ovaj mu nije odgovorio, na šta je Ibn Mesud pomislio da je kivan na njega. Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio s namazom, Ibn Mesud upitao je: ‘O Ubejje, zašto mi nisi odgovorio na pitanje?’ ‘Ti nisi klanjao džuma-namaz kao mi!’, odgovori mu Ubejj, pa ovaj preupita: ‘A zašto?’ ‘Zato što si govorio dok je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu’, odgovori mu. Ibn Mesud odmah je ušao kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu spomenuo, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao mu je: ‘Istinu je rekao Ubejj, poslušaj ga.” 26

Amr b. Suajb prenosi od svoga oca Suajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko se okupa petkom, namiriše, makar mirisom svoje žene ako ga ima, obuče najljepšu odjeću, ne prekoračuje preko ljudi i ne govori za vrijeme hutbe, to će mu biti iskup za grijehe počinjene između dvije džume; ko bude govorio besmislice za vrijeme hutbe i prekoračivao ljude, računa mu se samo kao podne namaz. ’27

Ovaj isti ashab prenosi od svoga oca Šuajba, a ovaj od svoga oca da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Džuma-namazu prisustvuju tri kategorije ljudi: čovjek koji razgovara za vrijeme hutbe, i to je njegov udio u džumi; čovjek koji moli Svevišnjeg Allaha, i Allah će njemu, ako bude htio, uslišati molbu, a ako bude htio, uskratit će mu; i čovjek koji ne prekoračuje safove, nikoga ne uznemiruje i pomno sluša hutbu, njemu je džuma iskup za grijehe do naredne džume i još tri dana, jer svevišnji je Allah rekao: ‘Ko uradi dobro djelo bit će deseterostruko nagrađen … ‘ (El-En’am, 160). ’28

Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: “Dovoljno si zgriješio da suklanjaču kažeš: ‘Šuti!’ dok imam drži hutbu.’29

 

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, budući da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, razgovaranje za vrijeme hutbe uračunao u besmislen govor i što je negirao njegovo prisustvo džumi rekavši da nema udjela u nagradi – dokaz je da je razgovaranje za vrijeme hutbe zabranjeno. Na osnovu toga islamski su autoriteti jednoglasni u mišljenju da imamovo uspinjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.

Drugo, neki su učenjaci rekli da se hadisi koji naređuju šutnju za vrijeme hutbe odnose isljučivo na razgovaranje s ljudima, ali ne i zikr. Međutim, to nije tačno, jer onda bi bilo dopušteno i čitati časni Kur’an. Očito je da se misli na generalnu šutnju; i ko pravi razliku između razgovaranja s ljudima i zikra mora ponuditi dokaz.

Treće, razgovaranje je zabranjeno samo kada imam počne s hutbom, a nije kada sjedi na minberu, prije hutbe. Ibn Šihab ez-Zuhri prenosi da ga je Saleba b. Ebu Malik el-Kurezi izvijestio: “Omer je svojevremeno predvodio džumu; kada bi se popeo na minber, mujezin bi zaučio ezan, a mi bismo razgovarali sve dok mujezin ne završi, a nakon toga slušali bismo, i niko ne bi razgovarao.” Otuda je Ibn Šihab zaključio: “Imamovo penjanje na minber iziskuje prekidanje dobrovoljnog namaza, a početak hutbe isključuje razgovaranje.”30

”Nema smetnje u razgovaranju dok je imam na minberu, dok mujezin uči ezan i nakon toga; razgovarati se može sve dok imam ne počne s hutbom”, zaključio je imam Šafi.

El-Begavi tvrdi: ”Ne smeta razgovaranje sve dok imam ne počne s hutbom.”31

Četvrto, doduše, postoje određena predanja u kojima stoji da su neki tabiini ipak razgovarali za vrijeme hutbe, a učenjaci na ta predanja nisu dali istovjetne odgovore. Naime, jedni tvrde da oni nisu znali da je to zabranjeno, drugi kažu da su razgovarali kada imam drži besmislenu hutbu, jedni kažu da ovi hutbu nisu smatrali sastavnim dijelom džume, a neki, opet, kažu da su razgovarali oni koji nisu čuli imamovo obraćanje.

Mislim, najprikladniji je odgovor da nisu znali da je to zabranjeno, a ako su znali, onda se ničije riječi ne mogu pretpostaviti Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, autentičnim i jasnim hadisima o tome pitanju.

Peto, ko bespotrebno progovori za vrijeme hutbe ima nagradu samo kao da je klanjao podne-namaz. Dokaz za to jeste gore navedeni hadis Amra b. Šuajba. To je odabrao Ibn Huzejma, koji je u svojoj zbirci Es-Sahih naslovio poglavlje: Predanje koje pojašnjava sažet izraz i dokaz da onaj ko besmisleno progovori za vrijeme hutbe gubi nagradu za džumu, ali njegov namaz nije pokvaren, a to sam konstatirao u Es-Sahihu u dijelu Iman. Naime, Arapi negiraju i naziv nečega ako je to nepotpuno. Zbog toga je Resulullah, sallallahu alej hi ve sellem, rekao: ‘Ti nisi obavio džumu … ”

Tome u prilog ide i Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, odobrenje Ka’bu b. Maliku kada je opomenuo Ibn Mesuda, ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije mu naredio da ponovi namaz.

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua’tul-menahiš-šeri’jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf

 

 

vidi manje