Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga na pretjerivanje u vjeri. Ako se vjernik pak prepusti šejtanskim vesvesama, naći se u spletu nerazmrsivih misli, bezizlazu tuge, očaja i izbezumljenosti. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera. Evo o tome Božijih riječi: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom”(Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). Imam El-Buhari naslovio je poglavlje “Abdest se ne uzima zbog sumnje da ga se izgubilo”, gdje je naveo predanje u kojem se kaže da se Abdullah b. Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, požalio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na to da se nekome učini da je u namazu izgubio abdest, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne prekida namaz sve dok ne čuje glas ili ne osjeti neugodan miris!” Rukovodeći se ovim hadisom, kao i mnogim drugim šerijatskim dokazima, islamski su učenjaci donijeli pravilo koje glasi: “Uvjerenje se ne potiskuje sumnjom.” Dakle, nakon što čovjek uzme abdest, jedanput, smatrat će da je čist za obavljanje namaza, i klanjat će određeni namaz jedanput, a abdest nema onda kad je sasvim siguran u to da je iz njega nešta izašlo. I Allah, džellešanuhu, od Svojih robova ne traži više od toga.

Uvažena sestro, to što se Vama događa nije ništa strašno i to je, uz Allahovu pomoć, lahko eliminirati. Islamski učenjaci kažu da se vesvese liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje mislima koje se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim). Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa su se neki požalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da pate od sumnji i nejasnoća. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘To je pokazatelj snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje te iste vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to  Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud)

Vaša briga i tuga koja Vas obuzima zbog namaza očit je pokazatelj Vaše iskrenosti i nepobitan dokaz da niste licemjer. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas vesvese pa da, inšallah, uživate u obavljanju namaza. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba