Jedan od uvjeta kojeg musliman i muslimanka trebaju ispuniti da bi bili obavezni postiti, jeste mogućnost (sposobnost), tj. podnošenje posta bez poteškoće – osoba koja nije u mogućnosti postiti, osim uz veliku tegobu nije obavezna postiti. Dvije su vrste takvih osoba:

a) osobe kod kojih je nemogućnost trajna, kao što je starac i bolesnik koji se ne nada ozdravljenju; njima je obaveza da, umjesto svakog dana ramazana, nahrane siromaha – jednom siromahu će dati četvrtinu saa’ riže, brašna i sl., ili 2,40 kg. Postoji i drugi način nahranjivanja siromaha, kojeg je koristio Enes, radijallahu anhu, kada je ostario, a on se ogleda u pripremanju hrane za trideset siromaha.

b) osobe koje su trenutno u nemogućnosti, kao što je bolesnik koji se nada ozdravljenju, trudnica i dojilja. Bolesnik koji se nada ozdravljenju će prekidati post i napostiti propuštene dane nakon što ozdravi. Dokaz za to su riječi Allaha, dželle šenuhu: “Onaj ko bude bolestan ili na putovanju, neka posti isti broj drugih dana… “(El-Beqare, 185).
Prema ispravnijem mišljenju islamskih pravnika, trudnica i dojilja imaju isti propis kao i bolesnik koji se nada ozdravljenju, ostavljaju post i nadoknađivaju dan za dan. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Allah, dželle šenuhu, je musafira oslobodio obaveze posta (dok je na putovanje) i dozvolio mu je kraćenje namaza, dok je trudnicu i dojilju oslobodio obaveze posta (za vrijeme dojenja i trudnoće).” (Hadis su zabilježili Ahmed, Ebu Davud, Nesaija, Tirmizija i Ibn Madže). Allah najbolje zna.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com