Kad nema vode, odnosno kad njena upotreba šteti tijelu, obveznik će uzeti tejemum tako što će dlanovima dotaknuti zemlju, potrti njima lice i na kraju šake potrati jednu pomoću druge. Međutim, prašinom se ne može se ukloniti nečistoća s tijela, niti s odjeće, niti s mjesta na kojem se želi obaviti namaz. Kad je riječ o nečistoći, poenta je u tome da ona bude otklonjena, a to se može postići i bez namjere.

Evo za to objašnjenja: kad bismo pretpostavili da je uslijed padanja kiše odjeća, odnosno nečisto mjesto postalo čisto, u toj bi odjeći, odnosno na tom bi mjestu bilo dozvoljeno klanjati, iako se to dogodilo bez učešća čovjekove volje i bez njegova znanja. Dakle, sāmo otklanjanje nečistoće nije ibadet po sebi, za razliku od otklanjanja hadesa, koje je ibadet i koje zahtijeva da čovjek ima namjeru da se pomoću toga približi Uzvišenom Allahu.

Šejh Muhammed b. Usejmin