Nije istina da se kamenčići koji su upotrijebljeni za bacanje na džemretima ne mogu opet upotrijebiti. Oni učenjaci koji su donijeli takav zaključak iznijeli su tri razloga: prvo, kamenčići koji su upotrijebljeni za bacanje na džemretima imaju status vode koja je upotrijebljena za uzimanje obaveznog abdesta ili obaveznog gusula – ona je čista, a nije čisteća; drugo, kamenčići koji su upotrijebljeni za bacanje na džemretima imaju status oslobođenog roba, koji se nakon što je oslobođen, ne može osloboditi kao iskup za neki prekršaj; i, treće, ako bismo dopustili da se upotrijebljeni kamenčići ponovo upotrijebe, to bi značilo da sve hadžije mogu obaviti ove obrede iznova bacajući samo jedan kamenčić, to jest da hadžija sedam puta baci isti kamenčić, te da nakon njega tako uradi drugi hadžija, i tako redom.

Ukoliko pomno razmislimo, ustanovit ćemo da su svi ovi razlozi nedovoljno uvjerljivi i neprihvatljivi.

Kad je riječ o prvom razlogu, mi analogiju da kamenčići koji su upotrijebljeni za bacanje na džemretima imaju status vode koja je upotrijebljena za uzimanje obaveznog abdesta ili obaveznog gusula (koja je čista, a ne čisteća) u osnovi ne prihvatamo. Za to ne postoji baš nikakav dokaz. Bez posjedovanja dokaza upotrijebljenu vodu ne možemo lišiti njenog prvotnog svojstva da je čisteća – takva je voda i čista i čisteća. Eto, ako je neutemeljen propis po kojem se izvodi analogija, neutemeljen je i onaj koji se izvede pomoću analogije.

U vezi s drugim razlogom koji su spomenuti učenjaci naveli, a to je analogija u vezi s kamenčićima koji su upotrijebljeni za bacanje prilikom obreda na džemretima na oslobođenog roba, to je analogija koja ne ispunjava potrebne uvjete. Naime, pošto se rob oslobodi, on je slobodan čovjek i ne može ga se više osloboditi, za razliku od kamenčića koji se baci na džemretima: kamen ostaje kamen i poslije bacanja, to jest nije poništeno njegovo prvotno svojstvo na temelju kojeg je za bacanje na džemretu upotrijebljen prvi put. A ako bi se dogodilo da rob bude oslobođen pa ponovo, iz šerijatom opravdanih razloga, dopadne ropstva, bilo bi dozvoljeno opet ga osloboditi.

Kad se radi o trećem razlogu, izrečenom u njihovim riječima: “Ako bismo dopustili da se upotrijebljeni kamenčići ponovo upotrijebe, to bi značilo da sve hadžije mogu obaviti ove obrede iznova bacajući samo jedan kamenčić, to jest da hadžija sedam puta baci isti kamenčić, te da nakon njega tako uradi drugi hadžija, i tako redom”, mi kažemo ovako: kad bi to praktično i bilo moguće, bilo bi dopušteno; a niko, pored tolikog broja kamenčića, ne bi ni prihvatio ovu mogućnost.

Dakle, ako vam ispadne kamenčić, uzmite jedan od kamenčića koji se nalaze oko korita, pa makar kod vas prevladalo mišljenje da je taj kamenčić već upotrijebljen za obred bacanja.

Šejh Muhammed b. Usejmin