Početna|Rezultati pretrage za"Bilal Dervišić"
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakva je bila Abasijska država i ko ju je osnovao?
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI Četvrti dio: Abasijka država Abasijka država je dobila ime po čukundedi osnivača države a Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amiđe El-Abbasa ibn Abdulmuttaliba, radijallahu anhu. Kod nas se češće upotrebljava izraz abasidski hilafat ili dinastija Abasida.više
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI
Četvrti dio: Abasijka država
Abasijka država je dobila ime po čukundedi osnivača države a Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, amiđe El-Abbasa ibn Abdulmuttaliba, radijallahu anhu. Kod nas se češće upotrebljava izraz abasidski hilafat ili dinastija Abasida.
Država je osnovana 132 hidžretske g. (750 g) a njen osnivač je, a ujedno i prvi halifa, Abdullah ibn Muhammed ibn Alija ibn Abdullah ibn El-Abbas ibn Abdulmuttalib.
Glavni grad se, zavisno od situacija, mijenjao kroz vrijeme:
Kufa/ 132-144 hidžretske g. (750-762 g.)
Bagdad/ 144-179 hidžretske g. (762-796 g.)
Raka/ 179-193 hidžretske g. (796-809 g.)
Bagdad/ 193-221 hidžretske g. (809-836 g.)
Samara/ 221-278 hidžretske g. (836-892 g.)
Bagdad/ 278-656 hidžretske g. (892-1258 g.)
Kairo/ 656-922 hidžretske g. (1258-1517 g.)
Posljednji abasijski halifa je bio El-Mutevekkil koji je 922 hidžretske g. (1517g.) predao Kairo devetom osmanskom sultanu Yavuz Selimu I.
Prof. Bilal Dervišić
Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/bilal.dervisic
Vidi manjeKakva je bila Umevijska država i ko ju je osnovao?
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI Drugi dio: Umevijska država Umevijska država je dobila ime po Umejji pradjedu osnivača države Muavije. Kod nas se češće upotrebljava izraz Emevije i emevijska dinastija. Glavni grad je bio Damask a nakon pada države 132 h.g. (750 g.) nastavljaju vladati Andelusomviše
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI
Drugi dio: Umevijska država
Umevijska država je dobila ime po Umejji pradjedu osnivača države Muavije. Kod nas se češće upotrebljava izraz Emevije i emevijska dinastija. Glavni grad je bio Damask a nakon pada države 132 h.g. (750 g.) nastavljaju vladati Andelusom uzimajući Kurtubu kao glavni grad, sve do 422 h.g. (1031 g.)
Osnivač umevijske države je Muavija ibn Sahr (Ebi Sufjan) ibn Harb ibn Umejje a ujedno i njen prvi vladar.
Zbog načina upravljanja državom Muavija se smatra prvim kraljem u historiji islama, no međutim, kao plemenitom ashabu, pisaru Objave to nije nimalo utjecalo na njegovo ispravno praktikovanje vjere i pravedno vladanje u državi te s te strane mnogi islamski učenjaci ga svrstavaju u pravedne halife na osnovu hadisa kojeg bilježi imam Muslim u kojem stoji da je Džabir ibn Semure radijallahu anhu, rekao: ušao sam sa svojim ocem kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam da je rekao: ”Islam će biti zaštićen sve dok bude dvanaest halifa.” Zatim je rekao riječ koju nisam razumio te sam kazao svome ocu: Šta je rekao? Kaže: „Svi su iz Kurejša.”
Prof. Bilal Dervišić
Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/bilal.dervisic
Vidi manjeKo su bile pravedne halife i koliko dugo je trajao njihov period vlasti?
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI Prvi dio: PRAVEDNE HALIFE PRVI PRAVEDNI HALIFA Abdullah ibn Ebi Kuhafe - Ebu Bekr Es-Siddik Vladao je od 11-13 hidžretske g. (632 - 634 g.) DRUGI PRAVEDNI HALIFA Omer ibn El-Hattab - El-Faruk Vladao je od 13-23 hidžretske g. (634 - 644 g.) TREĆI PRAVEDNI HALIFA Osviše
HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI
Prvi dio: PRAVEDNE HALIFE
PRVI PRAVEDNI HALIFA
Abdullah ibn Ebi Kuhafe – Ebu Bekr Es-Siddik
Vladao je od 11-13 hidžretske g. (632 – 634 g.)
DRUGI PRAVEDNI HALIFA
Omer ibn El-Hattab – El-Faruk
Vladao je od 13-23 hidžretske g. (634 – 644 g.)
TREĆI PRAVEDNI HALIFA
Osman ibn Affan – Zunnurejn
Vladao je od 23-35 hidžretske g. (644-656 g.)
ČETVRTI PRAVEDNI HALIFA
Alija ibn Ebi Talib – Ebu Hasan
Vladao je od 35-40 hidžretske g. (656-661 g.)
PETI PRAVEDNI HALIFA
El-Hasan ibn Alija ibn Ebi Talib
Vladao je 6 mjeseci, od 40-41 hidžretske g. (661 g.)
Prof. Bilal Dervišić
Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/bilal.dervisic
Vidi manjeDokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu ?
Priredio: Bilal Dervišić Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu: U drugom dijelu serijala o istihara-namazu navest ćemo hadise koji upućuju na postojanje i vjerodostojnost istihara-namaza, a također ćemo navesti i neke izmišljene i slabe hadise o istihari. Hadis koji ćemo uzeti zaviše
Priredio: Bilal Dervišić
Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu: U drugom dijelu serijala o istihara-namazu navest ćemo hadise koji upućuju na postojanje i vjerodostojnost istihara-namaza, a također ćemo navesti i neke izmišljene i slabe hadise o istihari. Hadis koji ćemo uzeti za osnovu našeg govora – podučavanja o istihari, jeste hadis koji bilježi imam Buharija u svom Sahihu: ”Pričao nam je Kutejbe, kaže: pričao nam je Abdurrahman ibn Ebi Mevali, od Muhammeda ibn Munkedira koji prenosi od Džabira ibn Abdullaha, r.a., sljedeće: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari kao što nas je podučavao suri iz Kur’ana, i govorio je:
”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata neobaveznog namaza, a zatim neka prouči dovu: ‘Allahumme inni estehiruke bi ‘ilmike, ve estakdiruke bi kudretike ve es‘eluke min fadlike–l-‘azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t‘alemu ve la e‘alemu, ve Ente ‘Allamu–l–gujub. Allahumme in kunte t‘alemu enne haze–l–emre hajrun li fi dini ve me ‘aši ve ‘akibeti emri, ev kale (ili je ovdje rekao ‘adžilihi ve adžilihi) fa–kdirhu li ve jessirhu li, summe barik li fihi, ve in kunte ta‘ lemu enne haze–l–emre šerrun li fi dini ve me ‘aši ve ‘akibeti emri, (ili je i ovdje rekao ‘adžilihi ve adžilihi) fa–srifhu anni, va–srifni anhu va–kdir lije–l–hajre hajsu kane, summe–rdini bihi“. (O Allahu, od Tebe tražim dobro Tvojim znanjem i odredi mi ga Tvojom moći. Podari mi nešto od Tvoje velike dobrote, jer Ti sve možeš, a ja ne mogu; Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni. Allahu moj, ako je, prema Tvome znanju, ova stvar dobra za mene, moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost, (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”), onda mi omogući da se dogodi, olakšaj mi je i podari mi bereket u njoj! A ako je, pak, prema Tvome znanju ova stvar loša za mene, za vjeru moju, za moju sadašnjost i budućnost, (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”), onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje, i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom!”, pa je rekao: ”A zatim neka spomene svoju potrebu”.
Hadis bilježe Buharija, br. 1162, 6382 i 7390, imam Ahmed, 11/520, Ebu Davud, br. 1538, Tirmizi, br. 480, Nesai, br. 3255, Ibn Madže, br. 1383, Ebu Ja’la, br. 2082, Ibn Hibban, br. 887, Begavi, 4/ 135, Ibn Sunni, br. 601 i drugi.
Ovaj hadis, pored Džabira ibn Abdullaha, prenosi se još od Abdullaha ibn Mes’uda, Ebu Ejjuba el-Ensarije, Ebu Seida el-Hudrija, Ebu Hurejre, Abdullaha ibn Abbasa, Abdullaha ibn Omera, Sa’da ibn Ebu Vekkasa, Enesa ibn Malika i Ebu Bekra es-Sidikka.
S obzirom da se hadis nalazi u Buharijinom ”Sahihu”, nije potrebno posebno naglašavati da je hadis sahih – vjerodostojan.
PRIMJEDBA
Pitanje: Od imama Ahmeda ibn Hanbela prenosi se da je za ovaj hadis rekao da je ”MUNKER-HADIS”, pa kako prihvatiti ovo mišljenje, jer smo kazali da se hadis nalazi u djelu ”Sahihul-Buhari”?
Odgovor: El-Hafiz ibn Adijj bilježi u ”Kamil fi duafa” da je imam Ahmed za ovaj hadis rekao da je ”munker”, kao što to potvrđuje i Eš-Ševkani u ”Tuhfetuz-Zakirin”, a to znači da se u senedu ovog hadisa nalazi prenosilac koji je veoma slab, tj. koji u prenošenju hadisa pretjerano griješi ili je sklon grijesima, a inače munker-hadis spada u kategoriju veoma slabih hadisa, a po slabosti dolazi odmah poslije odbačenih i izmišljenih hadisa. Kažemo, da neka ulema ima svoju posebnu terminologiju kada je u pitanju ocjena hadisa, a od njih je i imam Ahmed. Cijeli sened ovog hadisa naveli smo s razlogom na početku i u njemu se nalazi prenosilac po imenu Abdurrahman ibn Ebi Mevali koji u svojoj generaciji jedini prenosilac ovog hadisa, a sva ulema je složna da je ovaj ravija precizan, iskren i pošten, međutim s obzirom da je on jedini u svojoj generaciji, a imam Ahmed sve hadise u kojima se nalazi samo jedan ravija u jednoj generaciji naziva ”munker-hadisom”. Ima mnogo hadisa koje imam Ahmed naziva munkerom kao što je i hadis Omera ibn Hattaba: ”Zaista se djela cijene prema namjerama….”, ”Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, ušao je u Mekku a na glavi je imao kacigu…”, itd. Što se tiče druge uleme, oni ovakve hadise nazivaju ”garib-hadisima”, te s te strane ne može se nikako razumjeti da je imam Ahmed htio kazati da je ovaj hadis daif ili odbačen. Allah najbolje zna. (1)
IZMIŠLJENI I SLABI HADISI O ISTIHARI
Postoje i drugi hadisi o istihari u kojima se ne spominje namaz ili se ne spominje dova, ili ni jedno ni drugo.
1- Bilježi imam Taberani od Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., da rekao: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao nas je istihari govoreći: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka kaže: ‘Allahu moj’…”. Hadis je daif. (2)
U ovom hadisu ne spominje se namaz.
2- Bilježi imam Ahmed od Ebu Ejjuba el-Ensarija, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne oglašavaj prosidbu, lijepo se abdesti, pa klanjaj propisani namaz, a zatim reci: ‘Allahu moj’…”. Hadis je daif. (3)
U ovom hadisu spominje se propisani namaz, a ne nafila.
3- Bilježi imam Ibn Hibban od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka kaže: ‘Allahu moj…, la havle vela kuvvete illa billah”’. Hadis je daif. (4)
U ovom hadisu ne spominje se namaz, i na kraju se spominje ‘la havle…”.
4- Bilježi imam Bezzar od Sa’da ibn Ebu Vekkasa, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjekova sreća je u prakticiranju istihare i zadovoljstvu Allahovim odredbama, a čovjekova nesreća je u ostavljanju istihare i u nezadovoljstvu Allahovim odredbama.” Hadis je daif. (5)
U ovom hadisu ne spominje se ni namaz, a ni dova.
5- Bilježi imam Taberani od Enesa ibn Malika, r.a., da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Neće se razočarati ko istihari, niti će se kajati ko se posavjetuje, niti će osiromašiti ko štedi”. Hadis je mevdu’ – izmišljen. (6)
U ovom hadisu ne spominje se ni namaz, ni dova.
6- Bilježi imam Tirmizi od Ebu Bekra Siddika, r.a., da je rekao: ”Kada bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naumio nešto uraditi, rekao bi: ”Allahu moj, uputi me na ono što je dobro i odaberi mi ono što je dobro”. Hadis je daif. (7)
U ovom hadisu ne spominje se ni namaz, a ni dova.
7- Bilježi imam Sunni od Enesa ibn Malika da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”O Enese, kada odlučiš da učiniš neko djelo, klanjaj istiharu sedam puta, a onda sagledaj šta u srcu osjećaš i u tome će biti dobro”. Hadis je daif. (8)
U ovom hadisu ne spominje se dova, a namaz se spominje sedam puta.
Napomena:
Prvo: Što se tiče spomenutih hadisa, oni nisu ocijenjeni kao slabi ili izmišljeni zbog izostanka spomena namaza ili dove, nego zbog prenosilaca hadisa koji su ocijenjeni kao slabe ravije, a u spomenutoj literaturi može se opširnije o njima pročitati.
Drugo: Hadisi koje smo spomenuli se, kako smo vidjeli, nalaze u poznatim hadiskim zbirkama, dok za hikajate i izmišljotine – jer to nisu hadisi – na koje se oslanjaju oni koji donose narodu fetve koje smo spomenuli u prvom dijelu, samo Uzvišeni Allah zna odakle su došle i ko ih prenosi, jer se ne mogu naći ni u jednoj napisanoj zbirci pa makar bili i kao izmišljeni hadisi, a Allah najbolje zna.
llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
Bilješke:
(1) vidi: El-Džerhu vet-Ta’dil, 5/393, Hadisu salatil-istihareti, 15
(2) vidi: Takribut-tehzib, 2/363
(3) vidi: Mizanul-i’tidal, 4/475
(4) vidi: Ed-Daife, 2305
(5) vidi: Ed-Daife, 1800
(6) vidi: Ed-Daife, 611
(7) vidi: Ed-Daife, 1515
(8) vidi: El-Kamil, 1/412
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Komentar hadisa o istihara-namazu ?
Priredio: Bilal Dervišić (Od Džabira ibn Abdullaha, r.a…): Džabir je ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sin Abdullaha također ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poginuo na Uhudu ostavljajući iza sebe devet kćeri o kojima se skrbio Džabir. On je Medinlija, ensarija iz pviše
Priredio: Bilal Dervišić
(Od Džabira ibn Abdullaha, r.a…): Džabir je ashab Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sin Abdullaha također ashaba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poginuo na Uhudu ostavljajući iza sebe devet kćeri o kojima se skrbio Džabir. On je Medinlija, ensarija iz plemena Hazredž, iz porodice Selemi. Kao dječak prisustvovao je sa svojim ocem drugoj prisegi na Akabi. Učestvovao je u 19 bitaka sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, s napomenom da nije učestvovao na Bedru i Uhudu.
Ubraja se među ashabe koji od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenose najviše hadisa, a držao je halke u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji i bio je medinski muftija za svoga života. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za njega je tražio oprost 25 puta u noći Lejletul-beiri (Noć deve, kako ju je nazvao Džabir), a to je noć u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vraćajući se iz jedne bitke, tražio od njega da mu proda devu, a Džabir je pristao pod uvjetom da na toj devi dojaše do Medine. (1) Pred kraj života je oslijepio i umro je u Medini 74. hidžretske godine u 94. godini života. (2)
(…Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji: ”Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem”. (3) Uzvišeni Allah nekada Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, oslovljava sa Poslanik, a nekada sa Vjerovjesnik, pa su ga i sami ashabi nekada oslovljavali sa ”Vjerovjesniče”, a nekada ”Poslaniče”. Allah, dželle dželaluhu, kaže: ”O Vjerovjesniče, Allaha se boj”, i kaže: ”Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor”. (4)
(…Allahov…):
Ovdje stoji ”Allahov Poslanik”, što treba tako i prevoditi, dok je neispravno prevesti ”Božiji Poslanik”. U mnogim tekstovima, hutbama, predavanjima itd. naići ćemo da se uzvišeno ime ”Allah” prevodi sa ”Bog” što je velika greška. Kada bismo dozvolili prevođenje uzvišenog imena ”Allah” sa ”Bog”, onda bismo mogli prevesti i bilo koje drugo Njegovo ime sa ”Bog”, pa npr. kada pogledate u bismilu, to nalazimo ovako: ”Bismillahi Er-Rahman Er-Rahim” – U ime Boga, Milostivog, Samilosnog, ili: ”Resulullah” – Božiji Poslanik. Kad bismo ovo prihvatili, onda bi prijevod bismille mogao izgledati i ovako: ”U ime Boga, Boga, Boga”, a takvom prevodiocu ljudi bi se ismijavali, zar ne! Šta mislite kako bi tek izgledao prijevod zadnja tri ajeta sure El-Hašr! Pa zašto se ne ismijavaju i u prvom slučaju!? Naime, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje po pitanju da li je ”Ilah” tj. ”Bog”, jedno od esmaullahi el-husna – Allahovih lijepih imena. S obzirom da Uzvišeni Allah sam Sebe naziva ”Ilahom” – ”Bogom”, kako kaže Uzvišeni: ”Reci: Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta tražite!” (Fussilet, 6). ”Vaš Bog je – jedan Bog!” (Nahl, 22), stajući uz ulemu koja zastupa ovakvo mišljenje, prihvaćamo da je od Allahovih lijepih imena ime ”Ilah” – Bog, ali da se naziva tim imenom gdje je i upotrijebljeno, a nikako da se prevodi neko od Njegovih lijepih imena. (5)
(…nas je podučavao…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji: ”podučavao je svoje ashabe”. (6)
(… istihari…):
U drugom rivajetu kod Buharije stoji i dodatak: ”…istihari u svim stvarima”. (7) Vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. U ovom drugom rivajetu stoji: ”…u svim stvarima”, iako je upotrijebljen izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak se radi o primjeni usulskog pravila, a to je ”upotreba općeg izraza kojim se želi nešto posebno”, jer naprimjer nije dozvoljeno obavljati istiharu u slučaju odlaska na džuma-namaz ili ostavljanja konzumiranja alkohola, tj. istiharu nije dozvoljeno obavljati u slučaju kada se pitamo da li izvršiti neki farz ili ostaviti neki haram, a o čemu će biti govora.
Izraz ”u svim stvarima” shvata se kao Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, preporuka da klanjamo istiharu u svim stvarima našeg života bile one više ili manje važne, jer od grešaka koje nalazimo kod mnogih ljudi jeste da obavljaju istiharu samo npr. kod ženidbe ili udaje. (8)
(…kao što nas je podučavao suri iz Kur’ana…):
Postoje različiti komentari i mišljenja o tome zašto se istihara uspoređuje sa Kur’anom. U vezi s tim postoje sljedeća mišljenja:
– Istiharu treba prenositi i podučavati kao i Kur’an, pa kako nije dozvoljeno prenositi i podučavati Kur’an po značenju, također nije dozvoljeno ni istiharu.
– Kako učenje kur’anskih sura napamet nije vadžib – obaveza, osim sure Fatiha, isto tako ni istihara nije obavezna.
– Kako postoji veliki bereket i važnost učenja Kur’ana u životu muslimana, isto tako postoji i u obavljanju istihare.
– Kako god je Kur’an objava od Uzvišenog Allaha, isto tako je i istihara.
– Onaj koji zna napamet nešto od Kur’ana, ako to ne ponavlja, zaboravit će, a isto tako je i u slučaju istihare – ako je ne ponavlja, zaboravit će je.
– Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustvari je podučavao istihari, riječ po riječ, slovo po slovo, kao što je svoje ashabe podučavao i Kur’anu, riječ po riječ, slovo po slovo. Slično tome podučavao ih je i Ettehijjatu kao što ih je podučavao suri iz Kur’ana, kako bilježi imam Buharija od Ibn Mes’uda, r.a., da ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio Ettehijjatu ”…riječ po riječ”, a u drugom rivajetu: ”…slovo po slovo”. (9)
(…kada neko htjedne…):
Ovdje je upotrijebljen izraz ”iza hemme” koji znači htjeti, namjeravati, naumiti, zaokupiti, zabrinuti. Zbog različitih značenja neophodno je izabrati pravo značenje i veoma je zanimljivo da mnogi prevode ”dvojba” ili ”zabrinutost”, što je velika greška. Prvo, što istihara nije propisana zbog brige i zabrinutosti, niti radi dvojbe i izabira, i drugo, što je to pogrešno shvatanje samog izraza u hadisu. Nijedan komentator hadisa nije ni izbliza a ni izdaleka ukazao na ova značenja. Ispravno značenje i shvatanje izraza ”iza hemme” jeste namjera ili želja, što potvrđuje i rivajet kod imama Taberanija u kojem stoji: ”iza erade” (10), tj. ”kada neko želi, htjedne, naumi učiniti neku stvar”. Potpuno je neispravno shvatanje istihare onih koji govore da se istihara obavlja onda kada te nešto tišti, ili se ne možeš opredijeliti između dvije ili nekoliko stvari koje su ispred tebe, kao naprimjer da se želiš oženiti, a imaju dvije djevojke – Fata i Zlata, pa ti kao ne znaš koju bi zaprosio i onda obaviš istiharu kako bi ti se ”rastabirilo” kojoj da ponudiš brak.
Isti izraz upotrijebljen je i u Kur’anu kada Uzvišeni Allah govori o Zulejhi koja je Jusufa, a.s., pokušala navesti na blud: ”Velekad hemmet bihi, ve hemme biha lev la en rea burhane rabbihi”, ”Ona je bila poželjela njega, a i on bi nju poželio da od Gospodara svoga nije opomenu vidio”. (11) Također isti izraz je upotrijebljen u hadisu u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ”Fe men hemme bi hasenetin…, ve in hemme bi sejjietin…”, ”Ko naumi da uradi dobro djelo…, a ko naumi da uradi loše djelo”. (12)
Ponavljamo da je neispravno navedeno shvatanje istihare, jer se istihara obavlja onda kada si ti već odabrao naprimjer Fatu, a ne Zlatu, pa želiš da je zaprosiš ili si je već zaprosio, i tek tada klanjaš istiharu moleći i tražeći od Uzvišenog Allaha da ti omogući da se njome oženiš ako je to hajr i dobro za tebe, a da spriječi ženidbu ako je to loše po tebe, a o načinu obavljanja istihare govorit ćemo kasnije.
Činjenje bilo kojeg djela mora proći kroz nekoliko faza u našim razmišljanjima, a ulema ih dijeli na pet: hâdžis, hâtir, hadîsu nefs, hemm i azm, tj. pomisao, ideja, slutnja (razmišljanje), namjera i čvrsta odluka. Opširnije o ovim etapama i dokazima u spomenutom djelu. (13)
(…neka klanja dva rekata…):
Iz ovoga se razumije da su to samo dva rekata i da treba klanjati samo jedanput, međutim, ulema dozvoljava da se istihara obavi i nekoliko puta, ali svaki put se klanja samo po dva rekata. Ovo napominjemo zbog toga što neki neuki govore neukima da istiharu mogu obavljati na nekoliko načina sa nekoliko rekata i dova oslanjajući se na slabe i izmišljene predaje ili na vlastitu laž. (14)
(…neobaveznog namaza…):
Radi se o zasebnoj nafili, namazu od dva rekata prije istihara-dove. Što se tiče dnevnih pritvrđenih nafila, kao podnevski ili akšamski sunneti, da li je dozvoljeno uz isti nijjet obaviti i istiharu, spomenut ćemo u narednom serijalu. (15)
(…a zatim, neka prouči dovu…):
Razumije se da se dova prouči poslije selama, iako postoji mišljenje da se dova može proučiti na sjedenju poslije Ettehijjatu i salavata, a prije selama. (16)
(…O Allahu, od Tebe tražim dobro…):
Ovako je preveden izraz ”estehiruke”, tj. ja Te molim i tražim od Tebe da mi odrediš dobro u onome što želim učiniti.
(…Tvojim znanjem…):
Tj. Ti Svojim znanjem obuhvataš sve, Ti si Poznavalac svih tajni, Ti znaš, a ja ne znam. Iz ove dove razumije se da je dozvoljeno doviti i dozivati Uzvišenog Allaha putem Njegovih svojstava. (17)
(…i odredi mi ga Tvojom moći…):
Odredi mi dobro Tvojom moći, ili kao što se spominje u drugim rivajetima pomozi me Tvojom moći da postignem dobro u onome što želim uraditi.
(…Podari mi nešto od Tvoje velike dobrote…):
Svako dobro je od Tebe, jer Ti si ”Zul-fadlil-azim”, ”Neizmjerno Dobar” (18). Ulema nema zajednički stav da li je ”Zul-fadlil-azim” od lijepih imena Allaha, dželle dželaluhu. S obzirom da se Uzvišeni Allah sam nazvao ovim imenom, prihvatamo mišljenje da je ovo ime od esmaullahi el-husna. (19)
(…jer Ti sve možeš, a ja ne mogu…):
Ti si Onaj ispred kojeg nema prepreke, Koji sve može, a mi smo slabašna stvorenja koja trebaju tvoju pomoć u svakom trenutku.
(…Ti sve znaš, a ja ne znam! Ti si Poznavalac skrivenih tajni…):
Mi ne znamo šta se krije iza onoga što želimo učiniti, ali Uzvišeni Allah, Onaj kojem nije ništa skriveno, poznaje gajb, skriveno, ono što je bilo i što će biti, zato i tražimo od Njega da nas uputi i pomogne u djelima koje želimo da nam se ostvare.
(…Allahu moj, ako je prema Tvome znanju…):
Ponovo dozivamo Uzvišenog Allaha, molimo Ga da nam prema Svome iskonskom znanju odredi šta je za nas najbolje.
(…ova stvar dobra za mene…):
U drugom rivajetu kod Buharije spominje se dodatak: ”Zatim spomeni svoju želju” (20), npr.: ”Allahu moj, ako je moja ženidba sa Fatom dobra za mene…”
(…moju vjeru, za moju sadašnjost i budućnost…):
Vjera je spomenuta prije svega, jer ako je vjera ispravna, bit će i sadašnjost i budućnost, tj. ako će naprimjer ženidba sa Fatom ili kupovina kuće biti dobra za mene i osnažiti me u pokornosti Tebi, Gospodaru svjetova, onda će to svakako biti dobro za moju vjeru, sadašnjost i budućnost.
(…ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”…):
Želi se kazati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao na izbor da izgovoriš prvu ili drugu rečenicu, jer su sadašnjost i budućnost ustvari dunjaluk i ahiret. Komentatori hadisa spominju i mišljenje da je sam ravija bio u dilemi da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izgovorio prvu ili drugu rečenicu. (21)
(…onda mi omogući da se dogodi i olakšaj mi je…):
Tj. odredi mi da se dogodi i omogući mi da upotpunim uzroke kako bi mi se ostvarila moja želja.
(…i podari mi bereket u njoj…):
Ako se radi o ženi – da učini da ti bude pokorna, ili o trgovini – da imaš što veću zaradu, da ti se naprimjer automobil što manje kvari i sl.
(…A ako je, pak, prema Tvome znanju, ova stvar loša za mene, za vjeru moju, za moju sadašnjost i budućnost (ili je rekao: ”za mene na dunjaluku i ahiretu”)…):
Znači, isto kao što smo spomenuli u hajru, molimo Uzvišenog da nam primi dovu i otkloni od nas zlo.
(…onda je otkloni od mene, odvrati mene od nje…):
Otkoni od mene ono što tražim, spriječi me da razmišljam o tome, spriječi me da trošim imetak na putu prema tome, da trošim vrijeme u želji da mi se to ostvari. Spriječi da upotpunim uzroke kako bi mi se ostvarila želja.
(…i odredi dobro za mene gdje god se nalazilo…):
Tj. molimo Allaha da nam omogući, da nas uputi na druga vrata dobra, naprimjer: ako sam shvatio da ipak na kraju Fata nije za mene, otići ću i zaprositi Zlatu. Ako sam htio trgovati sa zlatom, odredi mi da trgujem sa platnom i sl., i da u tome bude dobro za mene.
(…i učini da budem zadovoljan Tvojom odredbom…):
Učini da budem zadovoljan zato što mi se nije ostvarila prvobitna želja, i svakako, da budem zadovoljan Tvojom odredbom, jer nezadovoljstvo Allahovom odredbom je veliki grijeh, a možda da čovjek izađe i iz dina i imana, jer svi znamo da je šesti islamski šart vjerovanje u kader – određenje, bilo loše ili dobro.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
llllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllllll
Bilješke:
(1) Tirmizi: 3852, hadis je sahih.
(2) El-Isabe, 1/213.
(3) Buharija: 6382.
(4) Sura Ahzab, 1, 21 ajet.
(5) Kavaidu Musla, 15.
(6) Buharija: 7390.
(7) Buharija: 6382.
(8) Fethul-bari, 11/158.
(9) Buhdžetun-nufusi, 2/87.
(10) Taberani, 1304, hadis daif.
(11) Sura Jusuf, 24 ajet.
(12) Muslim, 338.
(13) Delilul-falihin, 1/83.
(14) Kešfus-settare an salatil-istihare, 10.
(15) Kešfus-settare an salatil-istihare, 11.
(16) Hadisu salatil-istihareti, 57.
(17) El-Kevakibud-derari, 6/210.
(18) Bekare, 105 ajet.
(19) Esmaullahi El-husna, 124.
(20) Buharija, 7390.
(21) Hadisu salatil-istihareti, 41.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Radi čega se klanja istihara-namaz ?
Priredio: Bilal Dervišić Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. Iako u hadisu stoji: ”…u svim stvarima…”, tj. upotrijebljen je izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak seviše
Priredio: Bilal Dervišić
Vidjeli smo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao svoje ashabe da traže od Uzvišenog Allaha da im odredi svaki hajr u onome što žele učiniti. Iako u hadisu stoji: ”…u svim stvarima…”, tj. upotrijebljen je izraz ”u svim” koji označava sveobuhvatnost, ipak se radi o primjeni usulskog pravila, a to je ‘’upotreba općeg izraza kojim se želi nešto posebno’’. Naš život možemo podijeliti na dva dijela: ibadet i adet (obredoslovlje i običaji). Uzvišeni Allah propisao nam je namaz, post, zekat, hadždž, a zabranio ubistvo, krađu, laž, blud itd., tako da su učenjaci složni da nije dozvoljeno činiti istiharu za obavljanje vadžiba niti ostavljanje zabrana. Nije dozvoljeno obaviti istiharu u slučaju kada razmišljamo da li klanjati ili postiti ili podijeliti zekat, niti u slučaju kada razmišljamo da li ostaviti kockanje ili alkohol i sl. Jednom riječju, farzovi se moraju obavljati, a zabrane izbjegavati i napustiti.
Ono zbog čega je propisana istihara i radi čega se obavlja jesu mubah, tj. lijepe dozvoljene stvari kao kupovina kuće ili automobila, ženidba i udaja, izabir određenog smjera prilikom upisa na fakultet i sl.
Također, izraz ”u svim stvarima” shvata se kao preporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da činimo istiharu u svim stvarima našeg života, bile one više ili manje važne, jer od grešaka koje nalazimo kod mnogih ljudi jeste da obavljaju istiharu samo npr. kod ženidbe ili udaje. (1)
Ono što izdvajaju u ibadetima, kada je u pitanju istihara, jeste naprimjer da li na hadždž putovati avionom ili autobusom, ili da li putovati ove ili sljedeće godine zbog mogućih iskušenja u putu kao što je prolazak kroz područja u kojima se vodi rat i sl. (2)
Fadileti i pouke iz hadisa o istihara-namazu
– Važnost istihare u čovjekovom životu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, namaz i dovu istihare svrstao odmah nakon farz-namaza i učenja Kur’ana.
– Pritvrđivanje ‘’ilma’’ (znanja) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje ‘’kudreta’’ (moći) kao jednog od svojstava Uzvišenog Allaha.
– Pritvrđivanje Allahu ‘’ilmul-gajba’’ (poznavanja nepoznatog), tj. da nepoznato poznaje samo Uzvišeni Allah.
– Tevvesul, tj. dozivanje i približavanje Uzvišenom Allahu ostvaruje se putem Njegovih imena i svojstava.
– Razumije se da se sunneti, bili noćni ili dnevni, klanjaju po dva rekata.
– Briga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svoj ummet jer, kako nas podučava stvarima vezanim za ahiret, tako želi da nas poduči i stvarima vezanim i za dunjaluk.
– Vjerovanje da su i dobro i zlo određeni od Uzvišenog Allaha.
– Nezadovoljstvo Allahovim kaderom – odredbom predstavlja jedan od velikih grijeha. (3)
– Onaj ko ne bude našao smirenost i zadovoljstvo u svom srcu, treba da optuži svoje srce za nepokornost i bolest, jer nepokorno i bolesno srce neće znati zahvaliti se Uzvišenom Allahu niti povesti svoga sahibiju u povećanje pokornosti i slast imana, tako da sa te strane treba tražiti lijeka za svoje srce. (4)
– Neki mudraci su rekli: Kod koga se nađu četiri stvari, dobit će druge četiri:
– Ko se zahvali – dobit će još i više,
– Ko se pokaje – bit će mu oprošteno,
– Ko (klanja) istiharu – bit će mu dato najbolje,
– Ko se posavjetuje – neće pogriješiti. (5)
Mudrost propisivanja istihara-namaza
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan je u mjesto i vrijeme velikog džahilijeta – neznanja, kada su se ljudi molili kipovima, tavafili goli oko Kabe, zakopavali vlastitu žensku novorođenčad, ratovali jedni protiv drugih godinama zbog veoma mizernih stvari, a od stvari koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatekao jeste gatanje, proricanje, zloslutnja i sl. Narod je odlazio gatarima, proricateljima i sihirbazima koji su tvrdili da znaju gajb, bilo putem džinna i šejtana ili gledajući u karte, zvijezde itd., pa su ih pitali šta i kako i kada da učine, ili sami na osnovu bacanja kocke, zloslutnje i sujevjerja činili šta su naumili ili odustajali od toga. Uzvišeni Allah poslao je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da izvede ljude iz robovanja stvorenjima u robovanje Gospodaru svih svjetova, Milostivom, Samilosnom, poslao ga je kao milost svjetovima, kako bi se ljudi okrenuli istinskom Bogu, Allahu Uzvišenom, oslonili se na Njega i od Njega tražili da ih uputi i da im odredi šta je najbolje za njih, tako da je propisao istiharu kao zamjenu za sve ono što su činili, a nažalost, svjedoci smo da ljudi i dan-danas odlaze sličnim gatarima, sihirbazima, proricateljima, sujevjerni su, pa molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi na Pravi put i popravi naše stanje. (6)
(1) Fethul-bari, 11/220.
(2) Umdetul-karii, 7/233.
(3) Buhdžetun-nufusi, 2/90, Hadisu salatil-istihareti, 46.
(4) Medaridžus-salikin, 2/68.
(5) Ihjau-ulumid-din, 1/206.
(6) Zadul-mead, 2/443.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (5. dio) – Status istihara-namaza
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kakav je status istihara-namaza ?
Priredio: Bilal Dervišić Nema sumnje da je istihara propisana, ali da li riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata…” upućuju na obaveznost istihara-namaza ili ne? Ako pogledamo u spoljašnost hadisa, možemo shvatiti da upućuje naviše
Priredio: Bilal Dervišić
Nema sumnje da je istihara propisana, ali da li riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Kada neko htjedne nešto uraditi, neka klanja dva rekata…” upućuju na obaveznost istihara-namaza ili ne? Ako pogledamo u spoljašnost hadisa, možemo shvatiti da upućuje na obaveznost namaza, jer je izrečen u kontekstu naredbe ”neka klanja”, međutim, niko od islamskih učenjaka nije rekao da je vadžib klanjati dva rekata istihare, jer mnogi drugi hadisi upućuju nas da nema farzova pored pet dnevnih namaza. Jedan od dokaza koji potkrepljuju ovo mišljenje jeste hadis koji bilježi imam Buharija od Talhe ibn Ubejdullaha u kojem stoji da je jedan čovjek pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o propisima islama, pa mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog, kazao da je obavezan klanjati pet dnevnih namaza, a na čovjekovo pitanje da li treba još nešto klanjati, on mu je odgovorio da može ako hoće, ali to će se računati kao nafila. Čovjek se zadovoljio odgovorom te u odlasku rekao: ”Tako mi Allaha, niti ću šta dodavati, niti šta oduzimati”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to je rekao: ”Spašen je ako bude istinu rekao.” (1)
U hadisu o istihari spominju se i riječi ”neobaveznog namaza”, što, kako kaže Ibn Hadžer, također upućuje na to da ova dva rekata istihara-namaza nisu obavezna. (2)
Imam Nevevi kaže: ”Istihara-namaz je sunnet.” (3) Kaže šejh Abdul-Aziz ibn Baz: ”Istihara-namaz je nafila.” (4)
Kaže imam Hafiz Iraki: ”Nisam našao da je iko ikada rekao da je istihara-namaz obavezan.” (5)
Da li se istihara-namazom smatra klanjanje bilo koja dva rekata nafile
U vezi sa istihara-namazom postavlja se pitanje da li je dozvoljeno da spajamo nijjete, a obavljamo samo jedan ibadet, kao npr. da postimo u ponedjeljak dan mjeseca ševvala kada je ujedno i bijeli dan? Znači, jedan dan posta, a tri nijjeta! Ako uđete u mesdžid te klanjate dva rekata sabahskog sunneta, koji su vam ujedno tehijjetul-mesdžid? Znači, jedan namaz, a dva nijjeta, ili kao u našem slučaju, da li prilikom obavljanja dnevnih nafila, kao dva sabahska, četiri prije podne i dva poslije, te sunneta prije ikindije, i poslije akšama i jacije, tehijjetul-mesdžida, duha-namaza i dr., možemo zanijetiti i istihara-namaz, a poslije toga proučiti istihara-dovu, ili musliman mora da klanja dva posebna rekata istihara-namaza?
Islamska ulema je dozvolila spajanje nijjeta u jednom ibadetu, a što se konkretno tiče našeg slučaja također su dozvolili spajanje nijjeta istihara-namaza uz bilo koju nafilu.
Kaže imam Ibn Hadžer: ”Ako uz obavljanje neke od nafila zanijjeti i istihara-namaz, to će mu biti ispravno, ali uz prethodno donošenje nijjeta.” (6)
Rekao je imam Nevevi: ”Razumije se da je dozvoljeno spojiti nijjet istihara-namaza sa jednim od dnevnih sunneta ili sa bilo kojom nafilom, kao što je npr. tehijetul-mesdžid.” (7)
Da li se istihara–dova može učiti kao dova nakon farz–namaza
Pod ovim pitanjem podrazumijevamo da li se neki od farz-namaza može smatrati i istihara-namazom kao i u prethodnom pitanju, tj. spajanje nijjeta istihare i farza?
Na ovo pitanje odgovaraju nam učenjaci:
Rekao je imam Bedruddin Ajni: ”U riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ”neobaveznog namaza” nalazi se dokaz da se uz farz-namaz ne može zanijetiti i istihara, te s te strane nije prihvatljivo istihara-dovu učiti nakon farz-namaza.” (8)
Kaže Ibn Hadžer: ”U riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ‘neobaveznog namaza‘, razumijemo da se isključuju farz-namazi, kao npr. sabahski farzovi.” (9)
Bilješke:
(1) Buharija, 46.
(2) Fethul-bari, 18/171.
(3) El-Medžmua, 4/54.
(4) Medžmua fetava Ibn Baz, 3/456.
(5) Fethul-bari, 18/171.
(6) Fethul-bari, 18/171.
(7) Esnel-metalib fi šerh Revdit-talib, 1/205.
(8) Umdetul-karia, 11/383
(9) Fethul-bari, 18/171.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Mjesto i vrijeme obavljanja istihara-namaza?
Priredio: Bilal Dervišić U vezi sa istihara-namazom često se postavlja pitanje da li postoje određena mjesta ili vremena u kojima se obavlja istihara-namaz? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odredio posebno mjesto niti vrijeme za obavljanje ovog namaza, te s te strane sva islamska ulema doviše
Priredio: Bilal Dervišić
U vezi sa istihara-namazom često se postavlja pitanje da li postoje određena mjesta ili vremena u kojima se obavlja istihara-namaz? Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odredio posebno mjesto niti vrijeme za obavljanje ovog namaza, te s te strane sva islamska ulema dozvoljava obavljanje istihara-namaza na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, naravno, sa izuzetkom mjesta i vremena za koje su došli posebni dokazi o zabranjenosti obavljanja bilo kojeg namaza.
Mjesto obavljanja istihara-namaza
Što se tiče mjesta, pa sva Zemlja (kao planeta) je čista i ona se kao takva smatra mesdžidom, kako se i spominje u hadisu koji bilježi imam Buharija u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zemlja mi je učinjena mesdžidom (mjestom za klanjanje) i čistećom (simbolično čišćenje prilikom uzimanja tejemmuma).” (1).
Mjesta na kojima je zabranjeno klanjati su:
– na uzurpiranom zemljištu,
– u mezarjima,
– na smetljištima,
– u klaonicama,
– u torovima deva,
– u kupatilima,
– na središtima puteva,
– na krovu Kabe,
– u crkvama,
– na svakom mjestu gdje je šejtansko okupljalište,
– u džamiji Dirar, tj, džamija koji je sagrađena da pravi razdor među muslimanima,
– i u mjestima gdje je Uzvišeni Allah spustio Svoju kaznu na prijašnje narode.
Kaže imam Nevevi: “Obavljanje namaza na uzurpiranom zemljištu je haram po konsenzusu uleme.” (2)
Bilježi imam Ibn Madže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Na sedam mjesta zabranjeno je obavljati namaz: na krovu Kabe, u mezarju, na smetljištu, u klaonici, u kupatilu, u toru deva i na sredini puta.” (3).
Bilježi imam Muslim od Ebu Hurejre da je rekao: “Putovali smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, te smo prespavali sabah-namaz i nismo se probudili dok sunce nije izašlo, pa je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neka svako potjera svoju jahalicu, ovo mjesto je šejtansko okupljalište’, i ne htjede klanjati. Udaljili smo se od ovog mjesta, a zatim je zatražio vodu, abdestio se, klanjao sunnet, a zatim je proučen ikamet i klanjali smo sabah.” (4) Kaže imam Nevevi: “Sva ulema je složna da je zabranjeno klanjati na mjestima u kojima obitava šejtan, kao što su magacini i prodavnice alkohola, kafane, crkve, sinagoge… (5)
U komentaru Allahovih riječi za džamiju Dirar: “Tiunjojnemojnikadanamazobaviti” (6), Ibn Kesir kaže: “Ovo je zabrana Allahovom Poslaniku i cijelom islamskom ummetu da u takvoj džamiji klanjaju.” (7)
Bilježi Buharija od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao za narode koji su pogođeni Allahovom kaznom: “Ne ulazite u njihove nastambe, jer se bojim da vas ne pogodi kazna koja je i njih pogodila” (8)
Napomena: Oko zabrane obavljanja namaza na pojedinim mjestima, koja smo spomenuli, islamski pravnici nisu zauzeli jedinstven stav, tako da, npr., jedan dio uleme dozvoljava obavljanje namaza u crkvi ili uzurpiranom zemljištu i sl., ali mi se ovdje nećemo zadržavati navodeći dokaze i mišljenja svakog od njih.
Vrijeme obavljanja istihara-namaza
Što se tiče vremena, dozvoljeno je obavljati namaz u bilo kojem vremenu osim u tri (odnosno pet vremena, zavisno kako ih želimo podijeliti), a ta vremena su:
1- poslije sabaha do izlaska sunca,
2- u toku izlaska sunca pa dok sunce ne odskoči na visinu koplja (oko 15 min),
3- dok je sunce u zevalu (u podne),
4- poslije ikindija-namaza pa do zalaska i
5- prilikom zalaska sunca.
Bilježi imam Buharija od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza poslije sabaha sve dok sunce ne izađe i nema namaza poslije ikindije sve dok sunce ne zađe.” (9)
Bilježi imam Muslim od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, da je rekao: “Tri su vremena u kojima nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da klanjamo i da u njima ukopavamo svoje umrle: kada sunce izlazi pa sve dok se ne podigne, kada je sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi.” (10)
Ova dva hadisa su dokaz da nije dozvoljeno obavljati namaze u spomenutim vremenima, međutim, napominjemo, da ni ovdje nije zaobiđeno da su se islamski pravnici razišli kada je u pitanju strogost zabrane, razlog zabrane, ispravnost namaza ako se obavi u ovim vremenima, da li je zabrana namaza u ovim vremenima povezana za vrijeme ili sam čin namaza, da li to važi sa svakog i na svakom mjestu, odgovore na ova pitanja ostavljamo za drugi put.
Pitanje: Da li se nafila- namazi sa povodom mogu klanjati u ovim vremenima?
Možemo kazati da je ispravnije mišljenje da je dozvoljeno klanjati nafile sa razlogom ili povodom u spomenutim vremenima, kao što je namaz prilikom pomračenja Sunca ili Mjeseca, tehijjetul-mesdžid, dženaza itd.
Što se tiče našeg namaza, istihara-namaza, ulema ima podijeljeno mišljenje jer su ova vremena blizu jedna drugih (dozvoljeno i zabranjeno) i nije prijeko potrebno obavljati istiharu baš, naprimjer, između ikindije i zalaska sunca, kao da se tada dogodi pomračenje Sunca i to se ne može odgoditi.
Međutim, jedni ipak podržavaju dozvoljenost ako je velika žurba i potreba za istiharom.
Kaže šejhu-islam Ibn Tejmije: “Nafile sa povodom dozvoljeno je obavljati u zabranjenim vremenima, po ispravnijem mišljenju uleme…, pa svi namazi s povodom bi nas prošli ako bismo čekali da prođe ovo vrijeme, zato ćemo ih obaviti, kao što je tehijjetul-mesdžid, namaz prilikom pomračenja, poslije abdesta, a također i istihara-namaz ako se radi o nečemu hitnom.” (11)
Kaže šejh Ibn Usejmin: “Ulema nema zajednički stav po pitanju obavljanja nafila u zabranjenim vremenima: poslije ikindije i sabaha, jedni to zabranjuju dok drugi dozvoljavaju, a ispravno je da je namaze sa povodom dozvoljeno obavljati u ovim vremenima kao što je tehijjetul-mesdžid, dva rekata poslije tavafa, istihara-namaz, kao i namaz prilikom pomračenja.” (12)
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (5. dio) – Status istihara-namaza
Bilješke:
(1) Sahihu Buhari, 438.
(2) Medžmua, 3/164
(3) Sunen Ibn Madže, 747, (hadis daif).
(4) Sahihu Muslim 1593.
(5) Medžmua 3/162.
(6) Sura Tewbe, 108.
(7) Tefsir Ibn Kesir, 2/510.
(8) Sahih Buhari, 4425.
(9) Sahih Buhari, 586.
(10) Sahihu Muslim, 831.
(11) Medžmua fetava, 23/210.
(12) Fetava nurun ala derb, 18/372.
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Koliko rekata ima istihara-namaza ?
Priredio: Bilal Dervišić Na početku smo spomenuli hadis od Džabira ibn Abdullaha u kojem se spominju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…neka klanja dva rekata…”,(1) stoga nije potrebno posebno pojašnjavati ovaj jasni izraz, što je svakako konsenzus islamskih učenjaka, iako, mviše
Priredio: Bilal Dervišić
Na početku smo spomenuli hadis od Džabira ibn Abdullaha u kojem se spominju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…neka klanja dva rekata…”,(1) stoga nije potrebno posebno pojašnjavati ovaj jasni izraz, što je svakako konsenzus islamskih učenjaka, iako, možemo kazati, postoji jedan dio učenjaka šafijskog mezheba koji dozvoljavaju da se istihara-namaz klanja i više od dva rekata. (2)
Šta učiti u istihara-namazu
U hadisu o istihara-namazu ne spominju se posebne sure niti ajeti, ali i pored toga učenjaci su preporučivali određene ajete ili sure.
Kaže imam Nevevi: “Na prvom rekatu učit će suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas.” (3)
Imam Iraki kaže: “Ni u jednom hadisu o istihara-namazu nisam našao da se određuje šta će se učiti na ova dva rekata, ali se općenito može prihvatiti učenje ove dvije sure jer su one ustvari sure iskrenosti, pa će biti odgovarajuće za namaz u kojem se iskreno obraćamo, ispoljavamo svoju nemoć i predajemo se Uzvišenom Allahu, ali ako bi učio dva ajeta koja bliže odgovaraju istihari, bilo bi bolje, a to su riječi Uzvišenog: ‘Gospodar tvoj stvara šta hoće, i On odabire. Oni nemaju pravo da biraju. Hvaljen neka je Allah i vrlo visoko iznad onih koje s Njim izjednačuju’,(4) i ajet: ‘Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe, a ko Allaha i Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta’.” (5)
Šejh Asim Karjuti kaže: “S obzirom na to da šerijatom nije određeno šta učiti na istihara-namazu, onda i ne postoji nešto što je bolje od nečeg drugog, jer mi obožavamo Uzvišenog Allaha samo onako kako nam je predočeno u Kur’anu i sunnetu, i zato kažemo, da onaj koji obavlja ovaj namaz može učiti šta želi, bez da se pridržava jednih određenih ajeta i sura, a da postoji nešto što su nam spomenuli određeni učenjaci, sigurno bi nam bilo dostavljeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (6)
Kada se u istihara-namazu uči istihare-dova
U riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “…a zatim…”, u dijelu hadisa o istihara-namazu: “…neka klanja dva rekata neobaveznog namaza, a zatim neka prouči dovu…”, iz spoljašnosti hadisa razumije se da istihare-dovu treba učiti poslije namaza, tj. nakon predatog selama, jer riječ (summe) “a zatim” podrazumijeva prijelaz izvršioca radnje iz jednog stanja u drugo, tj. onaj ko obavi namaz, predat će selam, a zatim proučiti dovu. (7)
Imam Nevevi navodi mišljenja učenjaka koji spominju da riječ (summe) “a zatim” znači poredak, te shodno tome, onaj ko obavlja istihara-namaz, proučit će istihare-dovu nakon sjedenja – tešehhuda, a prije selama, jer se u namazu dova uči na sedždi ili na sjedenju – tešehhudu. (8)
Također se spominje mišljenje da riječ (summe) “a zatim” znači poredak sa zaostatkom, tj. prelazom iz jedne radnje u drugu, i razumije se da se istihare-dova uči nakon namaza, što ustvari predstavlja podršku prvom mišljenju. (9)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Istihare-dovu dozvoljeno je proučiti prije selama, a i poslije selama, a s obzirom na to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio mnogo dovu prije selama, bolje je istihare-dovu proučiti prije selama, a Allah, dželle dželaluhu, najbolje zna!” (10)
Iz priloženog vidimo da je istihare-dovu dozvoljeno proučiti u namazu poslije Ettehijjata i Salavata, a prije selama, a također i poslije selama, a šta je bolje, kažemo da Allah, dželle dželaluhu, najbolje zna.
,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
Bilješke:
(1) Sahihul-Buhari, 1662.
(2) Futuhatir-rabbanijje, 3/348.
(3) El-Ezkar, 110.
(4) Sura Kasas, 68 ajet.
(5) Sura Ahzab, 36 ajet.
(6) Hadisu salatil-istihareti, 57.
(7) Buhdžetu-nufusi, 2/88.
(8) Fethul-bari, 13/376.
(9) Hadisu salatil-istihareti, 58.
(10) El-Fetaval-kubra, 2/265.
Ostali članci iz serijala:
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (1. dio) – Jezičko i terminološko značenje istihare
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (2. dio) – Dokumentacija i vjerodostojnost hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (3. dio) – Komentar hadisa o istihara-namazu
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (4. dio) – Radi čega se klanja istihara-namaz
ISPRAVNO SHVATANJE I OBAVLJANJE ISTIHARA-NAMAZA (5. dio) – Status istihara-namaza
Ispravno shvatanje i obavljanje istihara-namaza (6. dio) – Mjesto i vrijeme obavljanja istihara-namaza
————-
Vidi manjePreuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/
Kako se ispravno piše i izgovara Allahu ekber, estagfirullah, inšallah?
A/ Prvospomenuto u priloženom je svojstvo pridodano Uzvišenom Allahu a to je (أغبر) ‘Egber’ želeći (أكبر) ‘Ekber’ što znači ‘Najveći’ misleći pri tome na zamjenu slova ‘’KAF’’ sa ‘GAJN’’ čime se mijenja značenje a to je ‘prašina’. Arapski izraz (أغبر) Egbere ili Egberu ima toliko značenja (zavisi odviše
A/ Prvospomenuto u priloženom je svojstvo pridodano Uzvišenom Allahu a to je (أغبر) ‘Egber’ želeći (أكبر) ‘Ekber’ što znači ‘Najveći’ misleći pri tome na zamjenu slova ‘’KAF’’ sa ‘GAJN’’ čime se mijenja značenje a to je ‘prašina’. Arapski izraz (أغبر) Egbere ili Egberu ima toliko značenja (zavisi od toga da li je glagol ili imenica) da ih je teško i navesti na malom listu papira.
Ako je glagol u tom slučaju ima mnoga značenja a od njih: posivjeti, biti veoma aktivan, brzo hodati, baciti prašinu, podići prašinu, padati jaka kiša, zalagati se, izmusti mlijeko itd…
A ako je imenica onda u tom slučaju ima sljedeća značenja: prašnjav, siv, uprašen brašnom, svjež, prolazan, velika glad, vuk, siromaštvo, zemlja… itd.
Iz priloženog vidimo da spomenuti izraz ‘egber’ nema problematično značenje ‘prašina’ iako je blizu pogodio dotični, al imaju ova druga, samo što se pisac nije umio snaći u odabiru jer nije ni znao odabrati, ipak, bilo koje znečenje uzeli nije ispravno Svevišnjeg Allaha opisati ovakvim svojstvom, a On je Veličanstven i Uzvišen od onoga što mu se pripisuje.
B/ Druga stvar koja je spomenuta je izraz (استكفرالله) ‘Estakfirullah’ umjesto (أستغفرالله) ‘Estagfirullah’ (traženje oprosta od Allaha).
Subhanallah!
Arapski jezik je poseban jezik i odlikuje se izvarednim bogastvom tako da u svojoj bazi ima preko 10 miliona riječi al ova riječ (استكفر) ‘istekfere’ apsolutno ne postoji u arapskom jeziku, jedino neki naš bracuka bošnjo je nekako svojom maštom uspio da je ubaci u riječnik i još gore od toga što je eto kao neko od učenih to potvrdio kao opasan izraz misleći da ako je ‘kefere’ nevjerstvo onda će ‘istekfere’ biti traženje od Uzvišenog Allaha da te učini nevjernikom.
C/ Treća stvar je pisanje izraza (إن شاء الله) ‘Inšallah’ naveden iz bojaznosti da se ne piše na ovakav ili onakav način, jer će kako se u navodu kaže ako se pogrešno napiše imati značenje ‘stvaranje Allaha’. Da bi značenje kojeg se dotični boji bilo opasno trebalo bi umjesto čestice (إنْ) ‘in’ i glagola (شاءَ) ‘šae’ stajati imenica (إنشاءُ) ‘inšau’ u nominativu a Allahovo Uzvišeno ime u genitivu (إنشاءُ اللهِ) tj ‘inšaullahi’, no međutim, to niko nikada nit piše nit izgovara na ovaj način.
Mi često pišemo arapske izraze transkripcijom a ispravno je da se piše po pravilima našeg bosanskog jezika te ste strane potpuno je ispravno napisati ‘inšallah’ ili ‘inšaallah’, (kao i ‘mašallah’ ili ‘mašaallah’), a nije po pravilu pisati odvojeno (In šhaa Allah) kako s to navodu u postu.
I još jedna napomena, a to je da se za ovakve postove ne zna niti izvor a ni autor, i niko i nikada od učenih ne potpiše i ne daje saglasnost za njih.
A Uzvišeni Allah najbolje zna.
(Bilal Dervišić)
Vidi manjePreuzeto sa facebook zvanične stranice prof Bilal Dervišić
https://www.facebook.com/pg/Zvani%C4%8Dna-stranica-Bilal-Dervi%C5%A1i%C4%87-prof-2096960897064617/posts/?ref=page_internal