Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šta znači termin Kutubus-Site, šest zbirki hadisa?
Kutubus-Site (Šest hadiskih zbirki) Šta znači termin Kutubus-Site? U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki. To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi terminviše
Kutubus-Site
(Šest hadiskih zbirki)
U hadiskoj nauci najviše korištene i najpoznatije zbirke hadisa jesu one koje muhadisi nazivaju ”Kutubus-Site” ili šest hadiskih zbirki.
To su: Buharijin Sahih, Muslimov Sahih (za ove prve dvije knjige često se koristi termin ”Sahihejn”, ili Dva Sahiha), Džami’u Tirmizi, i Suneni od Ebu Davuda, Nesaia i Ibn Madže.
Svi muhadisi su složni na tome da su Dva Sahiha (Buharija i Muslim) najvjerodostojnije hadiske zbirke ikada napisane, i da su to dvije najvjerodostojnije knjige nakon Kur’ana uopšte.
Osim rijetkih pojedinaca, muhadisi daju prijednost Buharijinog Sahiha u odnosu na Muslimov što se vjerodostojnosti tiče. Inače svi glavni hadisi u oba Sahiha su ispravni.
Što se ostale 4 zbirke hadisa tiče, svi muhadisi su složni da je na posljednjem mjestu po vjerodostojnosti Sunen od Ibn Madže. To je zbog toga što se u toj zbirci nalazi najviše slabih hadisa, a od tih slabih hadisa čak njih 99 su jako slabi hadisi.
Sunen od Nesaia ima najmanje slabih hadisa od njih, obzirom da imam Nesai spada u kategoriju ”tvrđih” kritičara muhadisa, koji su bili mnogo kritičniji po pitanju prihvatanja hadisa i mahana prenosioca hadisa.
Međutim, mnogi muhadisi daju prijednost Sunenu Ebu Davuda u odnosu na Sunen Nesaia, obzirom na to da je Sunen od Ebu Davuda bolje i praktičnije podijeljena po fikhskim poglavljima, da su u njoj hadisi kraći, tj. imam Ebu Davud bi u datom fikhskom poglavlju navodio samo dio hadisa koji se odnosi na dato poglavlje.
Neki učenjaci hadisa pak daju prijednost Džami’u Tirmizija u odnosu na Sunen Ebu Davuda po pitanju praktičnosti za korištenje od strane širih masa muslimana, ne samo onih koji su stručnjaci po pitanju hadisek znanosti. Sa tim da u Sunenu Ebu Davuda ima manje slabih hadisa u odnosu na Džami’u od Tirmizija.
Mnogi učenjaci hadisa na početku su u Kutubus-Site šestom zbirkom hadisa po važnosti umjesto Sunena ibn Madže smatrali Muvetu od imama Malika.
Kasniji muhadisi međutim daju prijednost Sunenu Ibn Madže u odnosu na Muvetu imama Malika obzirom na veliki broj novih hadisa u Sunenu Ibn Madže, a kojih nema u ostalim zbirkama, iako je po ispravnosti Muveta od imama Malika ispred Sunena ibn Madže. U Sunenu Ibn Madže ima 1 339 hadisa kojih nema u ostalih 5 zbirki hadisa.
Imam Nevevi i Ibn Hadžer smatraju da je korisnije uvrstiti u Kutubus-Site Sunen od Ed-Darimija umjesto Sunena od Ibn Madže.
Dva Sahiha od Buharije i Muslima i Džami’ od imama Tirmizija spadaju u hadiske zbirke Džami’. To znači da pored fikhskih poglavlja u ovim zbirkama ima i poglavlja hadisa koji govore o akidi, ahlaku, tefsiru i dr.
Dok Suneni od Ebu Davuda, Nesai’a i Ibn Madže su podijeljeni samo na osnovu fikskih poglavlja i sadrže hadise koji se odnose samo na fikhske propise.
Pouke koje možemo izvući proučavajući biografije ovih 8 velikana u historiji islamske nauke uopće su mnogobrojen. Neke od njih su:
Imam Malik je učio pred oko 300 tabe’ina i oko 600 etbau tabe’ina.
Imam Buharija je, kako sam kaže, sjedio, slušao i kasnije prenosio hadise od 1 080 učenjaka.
Ibn Hadžer ističe da je imam Ebu Davud sjedio pred 300 šejhova.
Na primjer, imam Ahmed, koji je inače bio jedan od učitelja imamu Ebu Davudu, od njega je prenio jedan hadis, i na taj način je svrstao imama Ebu Davuda, svoga učenika, u šejhove od kojih je slušao hadise.
Isto je uradio i imam Buharija sa imamom Tirmizijom koji mu je bio učenik. Imam Buharija je u svome Sahihu uvrstio dva hadisa koje je čuo od imama Tirmizija, i time ga uvrstio u svoje šejhove, iako mu je on bio učenik. Imam Buharija je jednom prilikom i rekao imamu Tirmiziju: ”Ja sam više naučio od tebe, nego si ti naučio od mene.”
Da su učili jedni kod drugih pokazuju i sljedeće činjenice:
Imam Ahmed je bio učitelj Buhariji, Muslimu i Ebu Davudu.
Imam Buharija je bio učitelj imamu Muslimu i imamu Tirmiziji.
Imam Ebu Davud je bio učitelj imamu Tirmiziju i imamu Nesaiu.
Imam Malik je bio jedan od šejhova Buharijinom ocu i njegovom prvom učitelju Ismailu.
Tako je imam Malik, prije nego je objavio svoju Muvetu, istu dao na provjeru kod 70 učenjaka Medine u svome vremenu.
Imam Buharija je prije objave svoga Sahiha isti dao na provjeru imamu Ahmedu, Jahji ibn Ma’inu i Aliju bin El Mediniju.
Imam Muslim je svoj Sahih prije objave dao na provjeru muhadisu Ebu Zur’i Er-Raziju.
Imam Malik je odbio da se podčini namjesniku Medine, koji ga je prisiljavao da bude kadija. Nakon što je imam Malik odbio, ovaj ga je kaznio bičevanjem, od čijih posljedica imam Malik pred kraj života nije mogao vezati ruke u namazu. Na kraju mu se halifa Ebu Džafer El Mensur izvinuo i podstakao imama Malika da napiše Muvetu. Pred njim su sjedili i učili vjeru i halifa Harun Er Rašid i njegova dva sina, kasnije i halife: Emin i Me’mun.
Imam Buharija je odbio poziv namjesnika El-Buhare da dolazi na njegov dvor i podučava njegovu djecu posebno i odvojeno od svih ostalih.
Imam Ebu Davud je na isti način odbio namjesnika Basre rekavši mu: ”Kad se radi o nauci tu su svi jednaki.”, odbivši tako da odvoji posebno vrijeme za podučavanje namjesnikove djece.
Tako je imam Buhari bio žrtva zavisti svog bivšeg učitelja i muhadisa Ez-Zuhlija, koji ga je potvorio pa je to bio uzrok da imam Buharija bude protjeravan iz mnogih mjesta. Umro je u najvećoj anonimnosti, nakon što je mplio Allaha dž.š. da ga uzme k Sebi, jer nije više mogao da podnese to poniženje koje su mu priredili zavidnici.
Isto tako je i imam Nesai morao da napusti Egipat, pred kraj svoga života, iako je većinu svoga đivota posvećenog nauci proveo u Egipat, a razlog je bio zavist svojih savremenika koji se nisu mirili sa činjenicom da je imam Nesai mnogo ispred njih što se nauke fikha i hadisa tiče.
Imam Malik je bičevan toliko da kasnije od posljedica toga nije mogao vezati ruke u namazu.
Imam Ahmed je trpio veliku torturu u zatvoru, u kojeg je dospio jer nije htio popustiti pred zabludom mu’tezila, koji su tada bili okrenuli halifu na svoju stranu, a koji su između ostalog tvrdili da je Kur’an stvoren.
Imam Nesa’i je, nakon boravka u Damasku, pred kraj svog života, vidio da mnogi njeni stanovnici imaju pogrešno ubjeđenje po pitanju četvrtog halife Alije r.a. pa je napisao knjigu ”Hasaisu Alij”. To se nije svidjelo onima koji su davali prednost Muaviji r.a. nad Alijom r.a., pa su imama Nesaija, iako je tada bio u poznim 80-tim godinama svoga života, udarajući ga nogama izbacili iz džamije. Od posljedica tih batina imam Nesai umro ubrzo nakon tog događaja.
Ostale hadiske zbirke i učenjaci hadisa
Nisu svi hadisi Poslanika s.a.w.s., koji su nama danas dostupni, uvršteni u ”Kutubus-site” i zbirke hadisa napisanih prije njih.
Nakon smrti autora ”Kutubus-site” ostalo je još sahih i hasen hadisa koji nisu bili zabilježeni u do tada napisanim zbirkama hadisa.
Buharija i Muslim nisu u svojim zbirkama sakupili sve postojeće sahih predaje. Dokaz tome su i riječi samog imama Buharije o svome Sahihu: ”Mnogo sam vjerodostojnih hadisa izostavio iz bojazni da djelo ne bude preglomazno.” Također je rekao: ”Znam napamet 100 hiljada vjerodostojnih hadisa i 200 hiljada hadisa koji nisu vjerodostojni.”
Imam Muslim kaže: ”Nisam sve vjerodostojne hadise koje sam poznavao zabilježio ovdje (misleći na svoj Sahih)”.
Dakle, razimijući riječi dva autora najpoznatijih zbirki sahih hadisa, mnogo je još sahih hadisa nakon njih ostalo nezabilježeno.
Nešto od tih preostalih vjerodostojnih hadisa zabilježili su četvorica preostalih autora iz ”Kutubus-Site”, ali je još uvijek dosta sahih i hasen hadisa ostalo nezabilježenih.
Što se vjerodostojnih predaja tiče, nakon Buharije i Muslima, još tri velika muhadisa su napisali zbirke hadisa sa ciljem da u njima sakupe samo ispravne predaje. To su (poredani prema stepenu vjerodostojnosti hadisa u njima):
Osim ova tri Sahiha, poslje ”Kutubus-Site” i Muvete imama Malika i Musneda imama Ahmeda, hadise su bilježili mnogi drugi muhadisi, a od njih su najpoznatiji Ed-Darimi, Darekutni, Bezar, Taberani i ostali.
Učenjaci smatraju da je posljednji koji je zabilježio do tada nezabilježenu vjerodostojnu predaju imam El-Bejheki u svome Sunenu, koji je preselio na ahiret 458.h.g.
Zahvaljujući velikom trudu i požrtvovanju velikana učenjaka hadisa koji su radili na sakupljanju sunneta Poslanika s.a.w.s. i odvajanju ispravnog suneta od svih primjesa neispravnosti i iskrivljenosti mi danas lako možemo doći do suda o svakom hadisu.
Pored truda na sakupljanju hadisa, skoro da nema autora neke poznate hadiske zbirke, a da istovremeno nije ostavio iza sebe djelo u kome je zabilježio kritike o prenosiocima hadisa, ili o skrivenim mahanama u lancu hadisa.
Prvi koji su počeli da pišu djela u kojima su iznosili kritike na račun ravija i skrivenih mahana u lancu hadisa jesu i šejhovi imama Buharije i imamam Muslima: Jahja ibn Ma’in, Ali ibn El Medini i imam Ahmed.
Potom od autora poznatih zbirki kapitalna djela iz oblasti hadiske kritike pisali su En-Nesai, Ibn Hibban, Ed-Darekutni, El Hakim, imam Muslim i ostali.
Posebnu ulogu u ocjeni i kritikama hadisa odigrala je generacija muhadisa koja je živjela u periodu od 7 do 10 stoljeća po hidžri.
Posebno treba istaći sljedeće učenjake:
Ovaj posao nam je olakšao veliki mhadis, koji je živio u našem vremenu, a koji je porijeklom sa Balkana, a to je šejh Muhammed Nasrudin Albani, rahmetullahi alejhi.
On je sve hadise iz Džamiu-sagira od iamam Es-Sujutija podijelio na ispravne hadise Džamius-sagir Es-Sahih, i na neispravne Džamius-sagir Ed-Da’if, oslanjajući se na sve do danas napisane knjige iz oblasti kritika na račun ravija, i skrivenih mahana u hadisu, zauzimajući u tome središnji stav između onih koji su bili žestoki u kritici (kakav je bio imam Buharija) i onih koji su bili blagi u kritikama ravija (kao što su bili imam Tirmizi i El-Hakim).
Literatura:
Prof. Adnan Nišić
Preuzeto sa: https://s-d-o.org
Pogledajte video predavanje ovdje
Vidi manjeKoja djela povećavaju nafaku i produžavaju život?
Njegovanje rodbinskih veza doprinosi povećavanju nafake i produžavanju životnog vijeka. To Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, ističe u autentičnom hadisu, koji prenosi Enes, r.a, a u kojem se doslovno kaže: «Ko želi da mu se nafaka poveća i produži životni vijek, neka pazi i redovno posjeviše
Njegovanje rodbinskih veza doprinosi povećavanju nafake i produžavanju životnog vijeka. To Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, ističe u autentičnom hadisu, koji prenosi Enes, r.a, a u kojem se doslovno kaže: «Ko želi da mu se nafaka poveća i produži životni vijek, neka pazi i redovno posjećuje rodbinu!» Kada je u pitanju produžavanje životnog vijeka, onda bi se to sukobljavalo s jasnim kur’anskim ajetom u kojem Allah Uzvišeni kaže: «…i kada smrt dodje, niko je ni za jedan tren neće moći ni odložiti ni ubrzati!». Otuda, islamski učenjaci pokušavaju ispravno razumjeti i interpretirati ovaj hadis, kako ne bi proturječio kur’anskom ajetu. Tako, Ibnu-t-Tin i dr., smatraju da se pod produžetkom životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i na porod koji ostane iza takve osobe, pa radeći dobra djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti». Kao podlogu za taj stav oni navode rijeci Ibrahima, a.s, koji kaže, kako Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi navodi: «I učini da me po lijepom spominju oni koji će doći poslije mene!»
Enes b. Malik, r.a, poznati ashab, kaže: Troje će biti u hladu ‘Arša Milostivog na Sudnjem danu: onaj koji je održavao rodbinske veze, kome se život produžio a proširio mu se kabur i povećala nafaka; žena kojoj muž umre, a ostanu joj jetimi, pa se ona brine o njima, sve dok ih Allah ne učini neovisnim i osoba koja spremi hranu i pozove gladne i siromašne da jedu!» Na temelju navedenog neki islamski učenjaci smatraju da će onome ko ustraje na petero, Allah dati nagradu poput ogromnih planina i povećat će mu nafaku: ko ustraje na davanju sadake, ko bude održavao rodbinske veze, ko ustraje na borbi na Allahovom putu, ko ustraje na uzimanju i čuvanju abdesta i ko čini dobročinstvo roditeljima i na tome ustraje.
Materijalno potpomaganje rodbine
Potpomaganje ljudi je islamom preporučeno, a posebno se naglašava potpomaganje rodbine kojoj je pomoć neophodna. To se najjasnije očituje na primjeru Ebu Talhe, r.a, koji je, nakon što je objavljen ajet: «Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže!» došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: «Allahov Poslaniče, Allah Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: «Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže!», a meni je najdraža moja bašča Biruha – a to je bila bašča u koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ulazio, koristio njen hlad i pio vodu iz nje – pa je poklanjam Allahu i Njegovom Poslaniku, nadajući se Allahovoj nagradi. Raspolaži, Allahov Poslaniče, ovom baščom onako kako Allah želi». Allahov Poslanik, s.a.v.s, mu je na to rekao: «Aferim, Ebu Talha, to je unosan imetak. Primili smo ga od tebe i sada ti ga vraćamo da ga razdijeliš medu svojom rodbinom!». Nakon toga je Ebu Talha tu baštu raspodijelio svojoj rodbini.
Čak i u slučaju da je naša rodbina neraspoložena prema nama i da radi na prekidanju rodbinskih odnosa, nama je najpreče njih pomoći. To se jasno nazire iz Vjerovjesnikovog, s.a.v.s, hadisa, koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a: «Najvrednija je ona sadaka koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi neraspoložena!».
Za sadaku datu rodbini dvostruka je nagrada
Koliko islam potiče razvijanje rodbinskih veza vidi se i iz hadisa u kojem se nedvojbeno obećava dvostruka nagrada za sadaku datu rodbini u odnosu na sadaku datu drugima. Selman b. ‘Amir prenosi hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojem se kaže: «Sadaka učinjena siromahu je uobičajena sadaka, a sadaka učinjena rodbini je dvostruka: ona je i sadaka i njegovanje rodbinskih odnosa!». Tako je Mejmuna bint el-Haris, r.a, supruga Poslanika, s.a.v.s, oslobodila svoju robinju, pa joj je on rekao: «Da si je dala tetkama (po majci) imala bi veću nagradu!». Tetka je na stepenu majkeHadis El-Bera’a b. ‘Aziba, r.a, u kojem Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Tetka je na stepenu majke!» , na najbolji način nam pokazuje kolika je vrijednost rodbine.
Održavanje rodbinskih veza i s nemuslimanima
Naša je obaveza održavanje rodbinskih veza i s nemuslimanima. To je spominjano kada smo govorili o našim odnosima spram roditelja, pa makar bili i nemuslimani. Isti je slučaj i s rodbinom koja nije u islamu. Mejmun b. Mehran kaže: Troje se podjednako odnosi i na muslimane i na nemuslimane: ugovori koji se sklope, održavanje rodbinskih veza i ispunjenje emaneta. To smo dužni ispoštovati svejedno radilo se tu o muslimanima ili o nemuslimanima.
Prekidanje rodbinskih veza Allahu je jedno od najmržih djela
Prekidanje rodbinskih odnosa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo zajedno sa širkom, cime je, jasno pokazao koliko je to nepoželjno kod Allaha Uzvišenog. Ebu Ja’la, s pouzdanim lancem prenosilaca, navodi predaju u kojoj se kaže da je jedan čovjek iz Has’ama upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su Allahu najmrža?», na što je on odgovorio: «Pripisivanje Allahu druga (širk)!» Na pitanje: «Allahov Poslanice, a nakon toga?», odgovorio je: «Prekidanje rodbinskih veza!» Na ponovno pitanje: «A zatim, Allahov Poslaniče?», odgovorio je: «Naređivanje zla a odvraćanje od dobra!».
Allahovo prokletstvo je na onima koji prekidaju rodbinske veze
Koliko je pogubno prekidati rodbinske odnose pokazuju ajeti iz poglavlja Muhammed, u kojima Allah Uzvišeni kaže: «Zar i vi ne biste, kada biste se vlasti dočepali, nered na zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio!». Otuda poznati Hasan el-Basri podvlači: «Kada ljudi zapostave znanje, ostave djelovanje, budu se voljeli jezicima a mrzili srcima i kada budu prekidali rodbinske odnose, Allah će ih prokleti i gluhim i slijepim ih učiniti!».
Onaj koji prekida rodbinske odnose neće ući u Džennet
Grijeh s kojim se prijeti zabranom ulaska u Džennet je, svakako, veliki. A upravo Vjerovjesnik, s.a.v.s, prijeti zabranom ulaska u Džennet svakom onom koji prekida rodbinske odnose i ne angažira se na njihovom uspostavljanju. Džubejr b. Mut’im, r.a, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Neće ući u Džennet onaj koji prekida rodbinske odnose!».
Allah, dz.š. ne spušta milost na one koji prekidaju rodbinske veze
Koliko je opasno prekidanje rodbinskih odnosa, najbolje pokazuje hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojem se navodi da Allah Plemeniti svoju milost neće spustiti na narod u kojem se nalazi osoba koja prekida rodbinske veze. ‘Abdullah b. ebi Evfa, r.a, prenosi jednu merfu’-predaju u kojoj se kaže: «Allahova milost se neće spustiti na narod u kojemu se nalazi onaj koji prekida rodbinske odnose!».
Djela se ne primaju od onih koji prekidaju rodbinske veze
Prijetnja Vjerovjesnika, s.a.v.s, da neće biti primljena djela onih koji prekidaju rodbinske veze najuvjerljivije govori o nužnosti našeg lijepog odnosa spram rodbine. Ebu Hurejre, r.a, kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako kaže: «Allahu Uzvišenom se djela ljudi predočavaju četvrtkom naveče. Neće biti primljena djela onoga koji raskida rodbinske veze!»
Za prekidanje rodbinskih veza kazna je i na dunjaluku i na ahiretu
Prekidanje rodbinskih veza je grijeh za koji je predviđena kazna i na ovom i na onom svijetu, što jasno ukazuje na pogubnost tog grijeha. Ebu Bekrete, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ni za jedan grijeh Allah tako brzo ne kažnjava počinioca još na ovom svijetu, uz ostavljanje (dijela kazne) i za ahiret, kao što kažnjava onoga koji prekida rodbinske veze i nasilnika.”
Za prekidanje rodbinskih odnosa kazna stiže vrlo brzo
Ni za jedno zlo kazna ne stiže brže nego za nasilje i prekidanje rodbinskih veza. ‘Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza!».
Pravilno postupa onaj koji njeguje veze i onda kada se one prekidaju
Nije dovoljno održavati veze s onima koji te veze respektiraju, nego je naša dužnost razvijati i obnavljati te veze i kada drugi rade na njihovom prekidanju. ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a, prenosi u jednoj merfu’-predaji sljedeći hadis: «Nije dovoljno samo posjećivati one koji tebe posjećuju. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga zaborave ili odbace, obnavlja vezu s njima». Allahov Poslanik, s.a.v.s, je pohvalio čovjeka koji je održavao rodbinske veze s onima koji su ih prekidali. U predaji Ebu Hurejre, r.a, taj čovjek se obratio Vjerovjesniku, s.a.v.s, sljedećim riječima: «Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu s kojom održavam rodbinske veze, ali ih oni prekidaju. Lijepo i blago se ophodim prema njima a oni mi lošim uzvraćaju. Samilostan sam prema njima, ali mi oni to ne uzvraćaju». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je, tada, rekao: «Ako bude tako kako si rekao, to je kao da im daješ žeravicu. Neprestano će s tobom biti Allahov dokaz protiv njih, sve dok tako postupaš!».
ZAKLJUČAK
Iz svega navedenog jasno se može zaključiti da je održavanje rodbinskih veza jedno od najdražih djela Allahu Plemenitom, a njihovo zapostavljanje ili prekidanje jedno od Njemu najmržih djela.
Na temelju izloženog zaključujemo da lijepo odnos spram rodbine dovodi do:
– Allahovog, dž.š. zadovoljstva,
– unošenja zadovoljstva u srca rodbine,
– zadovoljstva meleka,
– zadavanja brige šejtanu,
– produženja životnog vijeka,
– povećavanja nafake,
– približavanja Džennetu,
– udaljavanja od Džehennema,
– povećavanja ljubavi medu rodbinom
-povećavanja nagrade nakon smrti.
Nadamo se da će nas sve navedeno potaknuti na naš još ljepši odnos prema rodbini i još brižnijem njegovanju tih veza čiji je korijen iznikao iz samog Allahovog lijepog imena Er-Rahman.
DR. ŠEFIK KURDIĆ
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeNovotarije u vezi s dženazom
Nažalost, u praksu muslimana vremenom se infiltriralo puno stvari koje nemaju nikakvog utemeljenja u fundamentalnim izvorima islama: Kur’anu i Sunnetu, niti u praksi prvih časnih generacija muslimana. To je i razumljivo budući da se islam sve više širio i dolazio u područja čiji su stanovnici pridodviše
Nažalost, u praksu muslimana vremenom se infiltriralo puno stvari koje nemaju nikakvog utemeljenja u fundamentalnim izvorima islama: Kur’anu i Sunnetu, niti u praksi prvih časnih generacija muslimana. To je i razumljivo budući da se islam sve više širio i dolazio u područja čiji su stanovnici pridodali nešto iz svoje ranije, neislamske tradicije i, tako, bezbojnom islamu, dodali čitav spektar različitih boja i nijansi.
Najefikasniji način da se različiti dodaci i prijepci otklone je u dobrom poznavanju Kur’ana i sunneta, ali i svijetloj praksi prvih generacija muslimana, koji su se natjecali da što striktnije primijene kompletan šerijatski program.
Ovom prilikom navest ćemo samo neke elemente koje prakticiramo u slučaju smrti i dženaze a za koje ne nalazimo uporište u temeljnim izvorima islama. Očito je da su to produkti našeg promišljanja ili infiltriranja iz drugih religija, koje su, vremenom, postale sastavni dio naših običaja.
Spomenimo neke:
– stavljanje Kur’ana uz ili iznad glave umiruće osobe;
– paljenje svijeća u kući umrle osobe sedam a ponegdje i po četrdeset noći, za dušu umrle osobe;
– paljenje svijeća ili ostavljanje upaljenog svjetla u kući umrle osobe sve do svanuća;
– stavljanje čaše napunjene vodom na prozoru sobe umrle osobe i to četrdeset dana da bi se – vele duša dotične osobe imala iz čega napiti kada dođe kući. Neki stavljaju i na sam kabur čašu ili posudu s vodom;
– apstinencija ukućana umrlog od konzumiranja jela i pića, sve dok se ne završi ukopavanje;
– izbacivanje iz kuće hrane koja je bila spremljena i vode koja se nađe u posuđu;
– prekrivanje platnom ili nečim drugim svih kućnih ogledala;
– žaljenje za umrlim čitavu godinu dana i apstiniranje žene od knivenja ili oblačenja bilo kakve lijepe i ukrasne odjeće;
– puštanje brade iz žalosti za umrlom osobom;
– izbjegavanje konzumiranja mesa i drugih ukusnih jela dok traje žalost;
– ostavljanje neoprane odjeće umrlog da stoji tri dana, vjerujući da će ga to zaštititi od kaburskog azaba;
– ne usisavati i ne mesti kuću sve dok se umrla osoba ne iznese iz nje, jer – navodno – mogla bi se zamesti kompletna porodica;
– donijeti brašna, mekinja i soli, te promiješati to rukom umrle osobe i dati da hajvan jede, vjerujući da će nakon toga u izobilju biti mlijeka, sira, masla i kajmaka;
– čuvati da mrtvaca ne preskoči mačka;
– hvatanje vode sa tenešira dok se kupa umrla osoba i to davati ukućanima da piju kako im rahmetlija ne bi «izlazio na san»; bračnim drugovima radi harmonije u braku ili pijanici kako bi se prošao alkohola;
– muškom djetetu, koje je umrlo neosunnećeno, dok je još ne teneširu, prelomiti mali prst na ruci;
– imam se ne smije okrenuti prema kući umrlog, kada se ponese dženaza, kako ne bi još neko iz nje umro;
– kad se ponese dženaza da se za njom razbije bokal ili nešto od stakla, kako bi se na toj žalosti sve završilo;
– onima koji su došli na žalost, ne okreće se obuća, kao što se to, inače, čini;
– otac, majka, brat, sestra ili neki član porodice uzima grumen zemlje sa kabura i nosi ga sa sobom, kako bi umrlu osobu što prije zaboravio i prežalio;
– kad se dijete spušta u kabur pomjeriti ga tri puta naprijed kako mu majka nakon njegove smrti ne bi postala nerotkinja;
– dijeljenje novca, kao sadake, na kaburu i to svim prisutnim – bili bogati ih siromašni;
– prilikom zakopavanja umrlog, ne uzimati lopatu nego je bacati, da bi je drugi uzeo. Otuda se i ne govori: Daj lopatu, nego: Baci lopatu!
– oglašavanje smrti umrle osobe sa munara;
– da gasal zikr čini prilikom pranja svakog organa umrle osobe;
– činjenje zikrullaha naglas dok mejjit bude gasuljen;
– nošenje cvijeća, vijenaca ili fotografije umrle osobe ispred dženaze;
– davanje sadake dok se dženaza kreće prema kaburistanu;
– sporo hodanje za dženazom;
– pričanje, rasprave i bespotreban govor prilikom praćenja dženaze;
– učenje zikra ili Kur’ana naglas dok se prati dženaza;
– donošenje hrane i pića do kabizra da se posluže oni koji prate dženazu;
– posipanje vode po kaburu (izuzetak je ako je zemlja suha, pa postoji bojazan da je vjetar neće raznijeti);
– izražavanje saučešća uz kabur;
– sastajanje i okupljanje na određenom mjestu kako bi se izrazilo saučešće;
– izražavanje saučešća više od tri dana osim za onog ko je bio odsutan; – spravljanje hrane i ugošćavanje u kući umrlog;
– ugošćavanje ljudi povodom prvog, sedmog i četrdesetog dana i nakon godinu dana od smrti umrle osobe;
– oporuka da se kabur umrlog obilazi četrdeset noći i da se, tom prilikom, uči nešto iz Kur’ana;
– završavanje hatme za umrlog uz kabur;
– pripremanje kabura prije nego što osoba umre; – obilazak kabura umrlih roditelja svaki petak;
– davanje novca ili neke druge naknade onome koji uči Kur’an mrtvome i pokloni to učenje umrloj osobi;
– obilazak kabura s nijjetom da se uz njega prouči dova, iščekujući da će tu biti primljena;
– putovanje u svrhu obilaska vjerovjesničkih ili kabura dobrih ljudi;
– nošenje mushafa na kabur i učenje iz njega;
– gradnja kuća u kaburistanu i stanovanje u njima;
– dodirivanje i ljubljenje kabura;
– tavaf i obilaženje oko kabura vjerovjesnika i dobrih ljudi;
– klanje i prinošenje žrtve i kurbana uz kabur;
– obilazak kabura da bi se klanjalo uz kabur ili prema njemu;
– traženje pomoći od mrtvih osoba;
– oporučivanje da se na kaburu umrle osobe nešto gradi ili podiže;
– traženje pomoći od Vjerovjesnika, s.a.v.s;
– dodirivanje njegovoga kabura;
– ljubljenje Poslanikovog, s.a.v.s, kabura;
– priljubljivanje stomaka ili leđa uz Poslanikov, s.a.v.s, kabur;
– okupljanje oko Poslanikovog, s.a.v.s, kabura radi učenja hatme, učenja ilahija i kasida ili citiranja poezije.
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
Vidi manjeŠta je zabranjeno činiti uz kabur?
Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće: a) klanje kurbana Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastviše
Uz kabur, shodno vjerodostojnim predajama Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zabranjeno je sljedeće:
a) klanje kurbana
Zabranjeno je uz kabur klati kurban. To se jasno vidi iz Enesove, r.a„ predaje u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Nema klanja (uz, kabur) u islamu! Abdurrezzak, u nastavku te predaje, pojašnjava: Uz kabur su imali običaj klati kravu ili ovcu![61]
b) izdizanje kabura iznad nivoa Zemlje
Kabur ne smije biti izdignut iznad nivoa zemlje. To se čini jedino u slučaju da bi se prepoznalo da je to kabur, kako napominje imam Šafija, da se po njemu ne bi sjedilo i gazilo.[62] ‚Ali el-Kari smatra da se to odnosi na izdignute i ukrašene kabure koji se danas grade od mermera i betona.[63]
Ebu-l-Hejjadž el-Esedi veli da ga je Alija b. ebi Talib, r.a, upitao: Hoćšč li da te zadužim onim čime je mene Allahov Poslanik, s.a.v.s. zadužio? Naredio mi je da svaki kip (spomenik) srušim i svaki uzdignuti mezar poravnam.”[64]
c) podizanje nadgrobnih spomenika
Podizanje nadgrobnih spomenika strogo je zabranjeno, što je već naglašeno u prethodnoj (Muslimovoj, Tirmizijinoj i Ebu Davudovoj) predaji, u kojoj Alija b. ebi Talib, na, ističe da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s, naredio da svaki nagrobni spomenik poruši!
Očito je da gradnja nišana na kaburima na našim prostorima ima svoje razloge u razlikovanju od drugih naroda i religija i pokušaj izbjegavanja asimilacije s drugima. Može se primijetiti da se isključivo po nišanima na kaburima može odgonetnuti, nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, te rušenja i paljenja kuća i vjerskih objekata, da su tu živjeli muslimani. To, donekle, opravdava takvu vrstu obilježavanja, ali pod uvjetom da to obilježavanje bude skromno i da ne prelazi u nedozvoljeni luksuz!
d) pisanje po kaburima
Džabir, r.a, prenosi hadis da je Vjero jesnik, s.a.v.s, Zabranio da se piše po kaburima.[65]
Imam Es-Sindi, komentirajući ovaj hadis, navodi da postoji mogućnost da se ova zabrana odnosi na ispisivanje bilo čega po kaburima: imena umrlog, godinu rodenja ili smrti, kao i kur’anskog teksta ili Allahovih imena. On, dalje, navodi da Hakim ovaj hadis smatra vjerodostojnim, ali kaže da se po njemu ne postupa, zato što muslimanski učenjaci, slijedeći praksu prvih generacija, ispisuju imena i određene podatke umrlih osoba po njihovim kaburima. Imam Zehebi, pak, svako ispisivanje smatra novotarijom. Hafiz Iraki, kako navodi Sujuti, smatra da je zabrana pisanja kur’anskih ajeta ili Allahovih imena na kaburima uzrokovana time da to što je napisano neće pasti na zemlju, pa da se po tome ne bi gazilo.[66]
e) građenje na kaburima
Svaka vrsta gradnje na kaburima strogo je zabranjena. Ranije je spomenuta zabrana gradnje nadgobnih spomenika. Iz Džabirove, r.a, predaje u kojoj Poslanik, s.a.v.s, jasno zabranjuje da se na kaburima gradi,[67] razumije se, kako ističe hafiz El-‚Iraki, da se to odnosi na svaku vrstu građevine, bilo da se radi o nagdrobnom spomeniku, turbetu, džamiji, medresi ili nečem sličnom. Dopuštena je samo blago izdizanje nad zemljom, kako bi se označilo da se radi o kaburu, kako se to mjesto ne bi gazilo, dok je svaka druga gradnja u koliziji sa sunnetom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.[68]
f) sjedenje na kaburima
Sjedanje na kabur strogo je zabranjeno. Poslanik islama, s.a.v.s, u predaji Ebu Merseda el-Ganevija, r.a. jasno ističe: Ne sjedajte na kabure![69]
Tu zabranu još bolje ilustrira hadis koji Ebu Hurejre, r.a, prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Da neko od vas sjedne na žeravicu, pa mu ona spali odjeću i dopre do kože, bolje je nego da sjedne na mezar!”[70]
g) klanjanje na kaburima
Klanjanje na kaburu, uz kabur i prema njemu strogo je zabranjeno Poslanikovim, s.a.v.s, hadisom koji prenosi Ebu Mersed el-Ganevi, r.a: Nemojte sjediti na kaburima niti klanjati prema njima![71]
Ta zabrana posebno je drastična kada je u pitanju namaz u kome smo okrenuti prema kaburu. Ako to činimo uz kabur, odnosno u kaburistanu, onda naš namaz neće biti valjan jer ga klanjamo na nečistom mjestu, kao što veli Vjerovjesnik, s.a.v.s, u predaji Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a: Kompletna Zemja je mjesto za klanjanje, izuzev kaburistana i kupatila.”[72]
Ako se to čini prema kaburu iz neznanja – to je haram, a ako se svjesno okreće ka umrloj osobi u kaburu, onda je to – kako tvrdi šejh ‚Ali el-Kari – otvoreni širk![73] Ibn Tejmijje smatra da je strogo zabranjeno klanjati na kaburu, pored kabura ili prema kaburu, upravo radi sasijecanja bilo kakve mogućnosti pojave širka. Takav čin osuđuju, kako tvrdi Ibn Hazm, i Ebu Hanife, Evzai, Sufjan i dr.
h) gradnja džamija na kaburima
Svaka gradnja na kaburima je zabranjena, čak ako se radi i o gradnji džamija. To je posebno potcrtavao Allahov Poslanik, s.a.v.s, upozoravajući svoje sljedbenike da ne dođu u takvo iskušenje. Aiša, r.a, prenosi da su Ummu Seleme i Ummu Habiba, r.a, vidjele crkvu u Abesiniji, sa brojnim slikama i kipovima, kada su za vrijeme hidžre boravile u toj zemlji, pa im je Poslanik, s.a.v.s, tada rekao: To su oni koji, kada umre dobar čovjek sagrade, na njegovom kaburu bogomolju i potom u njoj naslikaju slike. Takvi su kod Allaha najgora stvorenj.”[74]
Iz predaje Ebu Hurejrea, r.a. eksplicite se vidi da je takve osobe Allah Uzvišeni prokleo. Vjerovjesnik, s.a.v.s, jasno to nagovještava: Allah je prokleo židove i kršćane koji su grobove svojih vjerovjesnika uzeli kao bogomolje.”[75]
Već i ove dvije autentične predaje jasno ilustriraju islamsko poimanje života i svijeta. Otuda svaka vrsta gradnje na kaburima treba biti dobro analizirana prije nego što se nađemo u timu onih na koje će se sručiti Allahovo prokletstvo. Zato, gradimo van kabura, a ne na njima i dajmo šansu životu a ne smrti![76]
i) putovanje radi obilaska kabura
Putovanje radi obilaska kabura je, kako smatra najveći dio islamskih učenjaka, strogo zabranjeno, pa makar se radilo i o samom kaburu Allahovog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Oni taj stav temelje na autentičnom hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji od njega prenose Ebu Hurejre i Ebu Se’id el-Hudri, r.a: Putovanje se organizira isključivo radi tri džamije: Mesdžidu-l-harama, Mesdžidu-l Aksaa i ove moje džamije.”[77]
Toj tvrdnji ide u prilog i Kaz’aova predaja, kada je htio zijaretiti Et-Tur, pa je upitao ‚Abdullaha b. Omera, r.a, o tome, našto mu je on odgovorio: Zar nisi čuo da je V ero jesnik, s.a.v.s, rekao: Putovanje se organira isk jučivo radi tri džam je: Mesdžidu-l-Harama, Poslanikove, s.a.v.s, džamije i Mesžidu-l—Aksa’a; Zato ostavi Et-Tur i ne putuj tamo.”[78]
Šejh Ebu Muhammed el-Džuvejni, poznati imam u oblasti tefsira i fikha i otac poznatog Imamu-l-Haremejna, na temelju citiranog hadisa koji bilježe Buhari i Muslim, kategorički zabranjuje putovanje u svrhu posjećivanja bilo čijeg kabura, a imam es-San’ani tvrdi da su sve predaje koje aludiraju na posjećivanje kabura poslanika i dobrih ljudi slabe ili apokrifne, pa, prema tome, ne može se, u ovom pogledu, na njih osloniti.[79]
Međutim, putovanje u svrhu traženja nauke, ekonomskih i poslovnih razloga je, prema stavu učenjaka, apsolutno dozvoljeno i u tom pogledu nema nikakvih zapreka.
j) paljenje svijeća ili svjetiljki na kaburima
U nekim područjima uobičajilo se i na kaburima umrlih muslimana ili mjestima njihove pogibije paliti svijeće ili koristiti neku drugu vrstu svijetiljke, što je, svakako, poistovjećivanje s praksom kršćana ili vatropoklonika. Poslanik islama, s.a.v.s, kategorički je to zabranio, što vidimo iz Ibn ‚Abbasove, r.a, predaje u kojoj se kaže: Allahov Poslanik, s.a.v.s, prokleo je žene koje često posjećuju kabure, one koji na kaburima grade džamije i one koji pale svjetiljke na kaburima![80]
Taj čin koji prakticiraju neki muslimani, osim bojazni da se čovjek identificira s osobama drugog svjetonazora i religijskih opredjeljenja, nosi sa sobom i bespotrebno trošenje materijalnih sredstava, što se kosi sa učenjem islama, da treba pomoći živima, a ne razbacivati sredstva od kojih koristi nemaju ni živi a ni mrtvi![81]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
61 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu kerahijeti-z-zebhi `inde-l-kabri, hadis br. 3222 i Ahmed u Musnedu, 3/197.
Vidi manje62 Vidi: Tirmizi, Sunen, 3/367. (lzdanje: Daru-l-kutubi-l-`ilmijje, Bejrut, 1987.)
63 Vidi: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/441.
64 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 31 – Babu-l-emri bitesvijeti-lkabri, hadis br. 969; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi tesvijeti-l-kuburi, hadis br. 1049 i ocjenjuje ga kao hasen i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 68 – Babun fi tesvijeti-l-kabri, hadis br. 3218.
65 Hadis bilježi Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-l-dženaiz, 98 – Babu tedžsisi-lkuburi; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3226.
66 Vidi o ovome: Sujutijev komentar Nesaijinog Sunena i Sindijevu Hašiju, štampanu zajedno sa Sunenom imama Nesasija, 4/87 (izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930.). Vidi, također: Tirmizijina zbirka hadisa, 3/444.
67 Hadis bilježe Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 32 – Babu-n-nehji ‚an tedžsisi-l-kabri ve-l-binai ‚alejhi, hadis br. 970; Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-ldženaiz, 97 – Babu-l-binai `ale-l-kabri; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun ma džae fi kerahijeti tedžsisi-l-kuburi ve-l-kitabeti ‚alejha, hadis br. 1052 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 72 – Babun fi-l-binai `ale-l-kabri, hadis br. 3225.
68 Vidi o tome: Sujutijev komentar Nesainog Sunena, štampan zajedno sa Sunenom, 4/86. 986 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11- Kitabu-l-dženaiz, 33 – Babu-n-nehji `ani-l džulusi `ale-l-kabri, hadis br.972; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 73 – Babun fi kerahijeti-l-ku’udi ‚ale-l-kabri, hadis br. 3229.
69 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Isti kitab i bab, hadis br. 971. Pogledaj, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/434, hadis br. 498. Ovaj hadis prenosi i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3228.
70 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadis br. 972; Muslimova zbirka hadisa, hadis br. 499; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 57 – Babun ma džae fi kerahijeti-l-mešji `ale-l-kuburi ve-l-džulusi ‚alejha ve-s-salati ilejha, hadis br. 1050 i Ebu Davud u Sunenu: cit. kitab i bab, hadis br. 3229.
71 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 119 – Babun ma džae enne-lerda kulleha mesdžidun ille-l-makberete ve-l-hammame, hadis br. 317; Ebu Davud u Sunenu: 2 – Kitabu-s-salat, 23 – babun fi-l-mevadi’illeti la tedžuzu fi-s-salat, hadis br. 492; Ibn Madže u Sunenu: 4 – Kitabu-l-mesadžid, 4 – Babu-lmevadi’illeti tukrehu fihe-s-salat, hadis br. 745 i Ahmed u Musnedu, 3/83 i 96.
72 Vidi o tome detaljnije: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 211.
73 Provjeri: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 214.
74 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 70 – Babu binai-lmesdžidi `ale-l-kabri, hadis br. 1341 i Muslim u Sahihu: 5 – Kitabu-lmesadžid, 3 – Babu-n-nehji `an binai-l-mesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 528.
75 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: cit. kitab, 61 – Babun ma jukrehu minettihazi-lmesadžidi `ale-l-kuburi, hadis br. 1330 i Muslim u Sahihu: cit. kitab i bab, hadisi br. 529-532.
76 Koga bude inetersiralo ovo podrućje, neka pročita Albanijevu knjigu Tahzirus-sadžid meni-t-tihazi-l-kuburi mesadžid, koja sadrži 240 stranica i tretira zabranu gradnje džamija i mesdžida na kaburima, potkrijepljenu brojnim hadisima koji upućuju na tu zabranu sa svih aspekata. (Izdanje: Mektebu-lislami, Damask-Bejrut, 1398.g. po Hidžri).
77 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 67 – Babu savmi jevme-nnahri, hadis br. 1995 i Muslim u Sahihu: 15 – Kitabu-l-hadždž, 74 – Babu seferi-l-mer’eti me’a mahremin ila hadždždin, hadis br. 827 i cit. kitab, 95 – Babun: La tušeddu-r-rihalu illa ila selaseti mesadžide, hadis br. 1397.
78 Hadis bilježi Taberani u El-Mu’džemu-l-kebiru i El-Mu’džemu-l-evsatu. Lanac ove predaje je autentičan, kako navodi Hejsemi u Mu’džemu-z-zevaidu, 4/4. Tu predaju, također, bilježi El-Ezreki u Ahbaru Mekka, str. 304. (Vidi: Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 226).
79 Vidi o tome: Ahkamu-l-dženaiz, str. 227-231.
80 Hadis bilježe tri autora poznatih sunena: Tirmizi u Kitabu-s-salatu, 121 – Babun ma džae fi kerahijeti en jettehize `ale-l-kabri mesdžiden, hadis br. 320 i ocjenjuje ga kao hasen; Ebu Davud u Kitabu-l-dženaiz, 78 – Babun f zijaretin-nisai-l-kubur, hadis br. 3236 i Nesai u Kitabu-l-dženaiz, Babu-t-taglizi fi-ttihazi-s-surudži `ale-l-kuburi i Ahmed u Musnedu, 1/229, 287, 324 i 337.
81 Pogledaj u vezi s ovim zabranama hadiske zbirke Buharije, Muslima, Tirmizije, Nesaije, Ebu Davuda, Ibn Madžea i dr. Također, konsultiraj: Albani, Tahziru-s-sadžid min ittihazi-l-kuburi mesadžid, str. 11-204 (izdanje: El-Mektebu-l-islami) i Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 203-238 i Ebu Bekr el-Džezairi, Minhadžu-l-muslim, str. 199-200.
Šta živi može uraditi za umrlog?
a) dova za umrlog Umrla osoba će imati koristi od dove živoga. Otuda je veoma bitno da, prilikom klanjanja dženaze ili nakon nje, proučimo neku dovu za umrloga. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je jednom prilikom proučio dovu nekom od ashaba. Navodi se da je prenosilac ove dove ‚Avf b. Malik, r.a, rekao:više
a) dova za umrlog
Umrla osoba će imati koristi od dove živoga. Otuda je veoma bitno da, prilikom klanjanja dženaze ili nakon nje, proučimo neku dovu za umrloga. Allahov Poslanik, s.a.v.s, je jednom prilikom proučio dovu nekom od ashaba. Navodi se da je prenosilac ove dove ‚Avf b. Malik, r.a, rekao: Tako me se ta dova dojmila, da sam poželio da sam ja taj umrli! Šta je Poslanik, s.a.v.s, proučio za umrlog?
Pogledajmo: Allahummegfir lehu verhamhu, ve ‚afihi va’fu ‚anhu, ve ekrim nuzulehu, ve vessi‘ mudhalehu, vagsilhu bi-l-mai ve-s-seldži ve-l-beredi, ve nekkihi mine-l-hataja kema nekkajte-s-sevbe-l-ebjeda mine-d-denesi, ve ebdilhu hajren min darihi, ve ehlen hajren min ehlihi, ve zevdžen hajren min zevdžihi, ve edhilhu-l-Džennete ve e’izhu min ‚azabi-l–kabri ve min ‚azabi-n-nari. / Allahu, oprosti mu i smiluj mu se. Sačuvaj ga i oprosti mu grijehe. Učini ugodnim njegovo prebivalište i učini ga prostranim. Operi ga vodom, snijegom i ledom i očisti od grijeha kao što čistiš bijelu odjeću od prljavštine. Zamijeni mu kuću boljom, porodicu boljom i ženu boljom. Uvedi ga u Džennet i spasi od kaburske kazne i kazne u Vatri. [50]
b) upotpunjavanje neizvršenih ibadeta (post, zavjet i sl.)
Ukoliko je umrla osoba bila obavezna izvršiti neki ibadet, a nije ga obavila, to će nadoknaditi neko od njene porodice ili nasljednika. Tako ‚Aiša, r.a, prenosi hadis u kojem Poslanik, s.a.v.s, ističe: Ko umre, a bude ostao dužan post, napostiće za njega njegov bližnji![51]
U Muslimovoj predaji, Burejde, r.a, prenosi da je neka žena upitala Allahovog Poslanika, s.a.v.s: Allahov Poslaniče, majka mi je bila dužna postiti mjesec dana, pa hoću li ja to nadokanditi? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Posti za nju! Žena je primjetila: Ona nikada nje obavila hadž , pa mogu li ja to učiniti za nju? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Obavi hadž za nju![52]
c) vraćanje duga
Ako umrla osoba bude imala kakav dug, njegovi najblži dužni su vratiti taj dug. To je najbolje učiniti prije klanjanja dženaze. Brojni su primjeri iz Poslanikove, s.a.v.s, prakse koji govore tome u prilog. Tako, naprimjer, u predaji Džabira b. ‚Abdullaha, r.a, spominje se da Vjerovjesnik, s.a.v.s, nije htio klanjati dženazu nekom čovjeku koji je umro pod dugom, dok Ebu Katade, r.a, nije preuzeo obavezu platiti njegov dug, pa je tek tada Poslanik, s.a.v.s, prešao pred džemat i klanjao mu dženazu![53]
d) dobro djelo koje učini dijete umrlog
Sve što dijete uradi od dobrih djela, ide u prilog i umrlim roditeljima i oni u tome imaju nagradu, a djetetu se ništa od sevapa ne umanjuje. Brojne su predaje koje bilježe Buharija, Muslim, Nesaija, Tirmizija, Ebu Davud, Ibn Madže, Malik, Ahmed, Bejheki i dr. u kojima ashabi pitaju da li de imati nagradu i oni i njihovi roditelji, ako oni za njih podijele sadaku ili učine neko dobro djelo. Poslanik, s.a.v.s, je odgovarao potvrdno.
Također, dova djeteta za svoga roditelja itekako se uvažava i uveliko doprinosi umrlom roditelju. Ebu Hurejre, r.a, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s, riječi koje to potvrđuju: Kada čovjek umre njegova djela se prekidaju, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se drugi iza njega koriste i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini![54]
e) trajna sadaka – vakuf
Umrla osoba će imati izuzetnu korist od trajne sadake, odnosno vakufa, bilo da je ona to ostavila ili neko to čini od njene imovine nakon njene smrti. To može biti gradnja džamije, puta, bolnice, česme ili bilo šta što koristi ljudima i sve dok traje taj hajrat njemu će nagrada teći i on će od toga imati koristi, što vidimo, eksplicite, iz citiranog hadisa.
f) učenje koje je ostavio
Svako učenje, knjiga, savjeti i sl. koje čovjek ostavi iza sebe, a što koristi ljudima, biće vrednovano na Sudnjem danu a umrla osoba će od toga imati koristi i nakon svoje smrti. Ako to čini neko od njegove porodice, podstaknut njegovim učenjem, također će mu doprinositi i poslije njegovog nestanka sa životne pozornice, kako je i istaknuto u spomenutoj Muslimovoj predaji.
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
50 Muslimova zbirka hadisa, 1/418-419; hadis br. 477.
Vidi manje51 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 30 – Kitabu-s-savmi, 42 – Babun me mate ve `alejhi savmun, hadis br. 1952 i Muslim u Sahihu: 13 – Kitabu-s-sijam, 27 – Babu kadai-s-sijami `ani-l-mejjiti, hadis br. 1147.
52 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: Cit. kitab i bab, hadis br. 1149. Vidi, također: Muslimova zbirka hadisa, 1/517; hadis br. 606.
53 Hadis bilježi Ahmed u Musnedu, 3/330 sa dobrim senedom. Ovaj hadis bilježe još Bejheki, Tajalisi i Hakim, koji ga ocjenjuje autentičnom predajom a s njim se slaže i hafiz Zehebi. (Vidi: Albani, Ahkamu-l-dženaiz, str. 16).
54 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 25 – Kitabu-l-vasijjeti, 3 – Babun ma julhaku-l-insanu mine-s-sevabi ba’de vefatihi, hadis br. 1631.
Korist od posjećivanja kabura
Posjećivanje kabura je korisno i za umrlog, ali i za živog. Otuda je zabrana posjećivanja kabura, koja je bila u početku aktuelna, derogirana hadisom kojim se to dopušta. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, a od sada ih posjećujte![više
Posjećivanje kabura je korisno i za umrlog, ali i za živog. Otuda je zabrana posjećivanja kabura, koja je bila u početku aktuelna, derogirana hadisom kojim se to dopušta. Burejde, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Bio sam vam zabranio posjećivanje kabura, a od sada ih posjećujte![55]
a) koristi posjetioca kabura
Ogromne su koristi onome koji zijareti kaburistan, zbog toga što se podsjeti da treba i on leći u tu hladnu i vlažnu zemlju i biti samo hrana za crve. U brojnim predajama koje bilježe Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Bejheki, Hakim i drugi, podvlači se da se zijaretom kabura zadobijaju ogromne pouke, povećava dobro, podsjeća na ahiret, te izazivaju suze u očima, a srca postaju osjetljivija i suptilnija.
b) koristi umrlom
Od posjete kaburu umrla osoba ima izuzetnu korist. To se očituje i selamom koji se uputi umrloj osobi i dovom Allahu Uzvišenom da joj oprosti grijehe i sačuva je kaburskog azaba. Otuda, kada posjećujemo kabure, treba da se obratimo njihovim stanovnicima, jer oni nas čuju, iako mi to ne primjećujemo. Na upit ‚Aiše, r.a, kako da se obrati mrtvima, Vjerovjesnik, s.a.v.s, joj je savjetovao da kaže: Es-Selamu ‚ala ehli-d-dijari mine-l-mu’minine ve-lmuslimine. Ve jerhamullahu-l-mustakdimine minna ve-l-muste’hirine. Ve inna inša Allahu bikum lelahikun! / Neka je mir na vjernike i muslimane, stanovnike ovih kuća. Neka se Allah smiluje onima koji su ranije i skoro umrli. Mi ćemo se, inša Allah, sigurno vama pridružiti![56]
Preporučljivo je, kada selam nazivamo umrloj osobi, stati u pravcu njenog lica, a kada učimo dovu za nju, onda se treba okrenuti prema kibli.[57]
c) učenje Kur’ana na kaburu
Učenjaci imaju različite stavove kada je u pitanju učenje Kur’ana na kaburu. Neki to strogo zabranjuju, smatrajući to zabranjenom novotarijom dok drugi to dozvoljavaju i smatraju pohvalnim.
Oni koji smatraju da je učenje Kur’ana kod kabura novotarija i da ga je pokuđeno učiti, temelje svoje stavove na činjenici da ne postoji nijedan autentičan hadis koji, eksplicite, govori o učenju Kur’ana na kaburu. Jedino što dozvoljavaju je nazivanje selama umrloj osobi i učenje dove za nju. Traženje oprosta za umrlu osobu oni temelje na hadisu Osmana b. ‚Affana, r.a, koji kaže da bi Vjerovjesnik, s.a.v.s, kada bi se završilo sa ukopavanjem umrle osobe, stao iznad nje i rekao: Tražite oprosta za vašeg brata i molite Allaha da ga učvrsti, jer njega sada ispituju![58]
Oni koji dozvoljavaju i prakticiraju učenje Kur’ana na kaburu, temelje svoje stavove na hasen-predaji imama Bejhekija koji u Sunenu navodi da je ‚Abdullah b. Omer, r.a, smatrao mustehabom proučiti početak i završetak sure El-Bekare, na kaburu, nakon ukopavanja.[59]
Imam Nevevi, također, navodi mišljenje imama Šafije i učenjaka iz njegove pravne škole, koji su smatrali mustehabom da se nešto prouči iz Kur’ana na kaburu, a ako bi bio proučen i kompletan Kur’an – to su smatrali još boljim.[60]
Treba spomenuti da nema nikakve smetnje da neko za umrlog prouči u džamiji ili u svojoj kući nešto iz Kur’ana, moleći Allaha Milostivog da ga obdari Svojom milošću i obaspe ga Svojim oprostom. Međutim, okupljanje u kući umrlog u svrhu učenja Kur’ana ili neke druge vrste ibadeta nema nikakve podloge u Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi i praksi njegovih časnih ashaba, niti praksi prvih generacija muslimana.
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
55 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 36 – Babu isti’zani-n-Nebijji, sallallahu ‚alejhi ve selleme, Rabbehu ‚azze ve dželle fi zijareti kabri ummihi, hadis br. 977.
Vidi manje56 Muslimova zbirka hadisa, 1/434; hadis br. 497.
57 Vidi: Ahkamu-l-dženaiz, str. 196.
58 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 69 – Babu-l-istigfari `inde-lkabri li-l-mejjiti, hadis br. 3221. Ova predaja je dobra. Ovaj hadis, također, prenosi i Hakim u Mustedreku, 1/370 i ocjenjuje ga autentičnom predajom, a s tim se slaže i hafiz Zehebi. (Vidi: Rijadu-s-salihin, str. 313 i El-Ezkar, str. 236-237).
59 Provjeri: Nevevi, El-Ezkar, str. 237.
60 Isti izvor i ista strana.
Izražavanje saučešća
Smrt drage osobe gubitak je koji se dunjalučki namiriti ne može. Jedini način da, bar donekle, umanjimo bol i tugu takvoj osobi je lijepa i utješna riječ, koja može biti izuzetnim mehlemom na načinjenoj rani u srcu te osobe. U praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, taj vid izražavanja saučešća bio jeviše
Smrt drage osobe gubitak je koji se dunjalučki namiriti ne može. Jedini način da, bar donekle, umanjimo bol i tugu takvoj osobi je lijepa i utješna riječ, koja može biti izuzetnim mehlemom na načinjenoj rani u srcu te osobe. U praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, taj vid izražavanja saučešća bio je prepoznatljiv. On je, kako se primjećuje iz brojnih predaja, našao načina da se priblii ožalošćenim članovima porodice, tješeći ih i podsjećajući ih na nagradu od Gospodara svjetova ukoliko ostanu strpljivi i dostojanstveni u tim teškim trenucima, čime ih je psihološki rasterećivao.
Pogledajmo kako nas Poslanik islama, s.a.v.s, podstiče da lijepom riječju i iskazivanjem islamskog saosjećanja pridemo porodici umrle osobe. Muhammed b. ‚Amr b. Hazm, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, istakao: Allah Uzvišeni je svakog vjernika koji u času smrti iskaže saučešće i saosjećanje sa svojim bratom, zaogrnuti odjećom časti i dostojanstva na Sudnjem danu.[45]
U drugoj predaji, koju od Vjerovjesnika, s.a.v.s, prenosi ‚Abdullah b. Mes’ud, r.a, naglašava se: Ko izrazi saosjećanje i podstakne onoga kome je neko umro na strpljenje, ima nagradu kao i onaj kome je neko umro, pa se strpio! [46]
Izražavanje saučešća se može učiniti na više načina. Uglavnom, tim riječima utjehe treba zamoliti Allaha Uzvišenog da nagradi onoga koji se nalazi u žalosti, da ga učini jakim, da lijepo podnese to iskušenje i da oprosti i smiluje se umrloj osobi.
Tako Usame b. Zejd, r.a, prenosi da je jedna od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s, kćerki, poslala mu izaslanika da ga pozove i obavijesti o smrti njenog dječaka, na što je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao izaslaniku: Otiđi joj i obavijesti je da, uistinu, Allahu pripada ono što je uzeo i ono što je dao i sve kod Njega ima određen rok, pa joj naredi neka se stipi i očekuje Allahovu nagradu! [47]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
45 Hadis bilježi Ibn Made u Sahihu: 6 – Kitabu-l-dženaiz, 56 – Babun ma džae fi sevabin men ‚azza musaben, hadis br. 1601.
Vidi manje46 Hadis bilježi Ibn Made u citiranom djelu, kitabu i babu, hadis br. 1602.
47 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 6 – Babu-l-bukai `ale-l-mejjiti, hadis br. 923.
Šta se izgovara kada umrlog spuštamo u kabur?
Prilikom spuštanja urnrle osobe u kabur, proučićemo: Bismillahi ve ‚ala milleti Resulillahi. To se temelji na predaji ‚Abdullaha b. Omera, r.a, u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nekada proučio: Bismillahi ve ‚ala milleti Resulillahi / Sa Allahovim imenom i u vjeri Allahovog Poslanika, nviše
Prilikom spuštanja urnrle osobe u kabur, proučićemo: Bismillahi ve ‚ala milleti Resulillahi. To se temelji na predaji ‚Abdullaha b. Omera, r.a, u kojoj se navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, nekada proučio: Bismillahi ve ‚ala milleti Resulillahi / Sa Allahovim imenom i u vjeri Allahovog Poslanika, nekada: Bismillahi ve ‚ala sunneti Resulillahi / Sa Allahovim imenom i shodno sunnetu Allahovog Poslanika, a nekada: Bismillahi ve fi sebilillahi ve ‚ala milleti Resulillahi / Sa Allahovim imenom, na Allahovom putu i u vjeri Allahovog Poslanika.[44]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
44 Hadis bilježe Ebu Davud u Sunenu: 20 – Kitabu-l-dženaiz, 65 – Babu-d-du‘ ai li-l-mejjiti iza vudi’a fi kabrihi, hadis br. 3213; Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 54 – Babun ma jekulu iza udhile-l-mejjitu-l-kabre, hadis br. 1046 i ocjenjuje ga kao hasenun-garibun i Ibn Madže u Sunenu: 6 – Kitabu-l-dženaiz, 38 – Babun ma džae fi idhali-l-mejjiti-l-kabre, hadis br. 1550.
Vidi manjeKoliki kabur treba biti?
Kabur će se iskopati u dubinu koliko za pola ljudskog stasa ili koliko do grudi, a preporučljivo je još i dublje. Pri dnu kabura, od strane Kible, iskopaće se jedno udubljenje, takve duljine i širine da umrla osoba može stati, tako da se ona tu položi a kabur praktično ostane prazan i predviđen samoviše
Kabur će se iskopati u dubinu koliko za pola ljudskog stasa ili koliko do grudi, a preporučljivo je još i dublje. Pri dnu kabura, od strane Kible, iskopaće se jedno udubljenje, takve duljine i širine da umrla osoba može stati, tako da se ona tu položi a kabur praktično ostane prazan i predviđen samo za daske koje se poredaju i zemlju koja se vrati u njega. To udubljenje naziva se lahd.Takva praksa ima uporište u Ibn ‚Abbasovoj, r.a, predaji koji prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, napomenuo: Za nas je lahd a Za druge je šekk![42] Šekk, ustvari, znači ukopavanje umrle osobe na sredini kabura, pa je tako Vjerovjesnik, s.a.v.s, želio da se i u tome razlikujemo od drugih.
Svaka osoba ukopava se odvojeno u zasebnom kaburu, međutim, ako je nužda, dozovljeno je ukopavanje više umrlih osoba u jedan kabur, ali se tada svaka osoba odvaja od druge zemljom koja se ubaci između njih.
U slučaju da osoba umre na otvorenom moru, daleko od obale, okupaće se, umotati u ćefine, klanjaće joj se dženaze-namaz i biće položena u morske dubine.[43]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
42 Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, Babun fi-l-lahdi, hadis br. 3208; Nesai u Sunenu: 21 – Kitabu-l-dženaiz, 85 – Babu-l-lahdi ve-š-šekki i Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 53 – Babun ma džae fi kavli-n-Nebijji, sallallahu ‚alejhi ve sellem: El-Lahdu lena ve-š-šekku lihajrina, hadis br. 1045 i ocjenjuje ga kao hasenun-garibun.
Vidi manje43 Vidi o tome: M. S. Serdarević, Fikhu-l-`ibadat, str. 85.
Klanjanje, praćenje i nošenje dženaze
Vrijednost klanjanja, praćenja i nošenja dženaze umrle osobe visoko je pozicionirana u islamskom učenju. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, jasno se nazire vanredno velika nagrada za one koji klanjaju dženazu umrloj osobi i koji je isprate do njenog kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s, obećava: Ko klanja dženviše
Vrijednost klanjanja, praćenja i nošenja dženaze umrle osobe visoko je pozicionirana u islamskom učenju. U hadisu Ebu Hurejre, r.a, jasno se nazire vanredno velika nagrada za one koji klanjaju dženazu umrloj osobi i koji je isprate do njenog kabura. Allahov Poslanik, s.a.v.s, obećava: Ko klanja dženazu imaće za to nagradu jednog kirata, a ko umrlu osobu isprati do mezara i bude tamo dok se ne ukopa, imaće nagradu u visini dva kirata. Jedan od njih, ili manji od njih je koliko brdo Uhud![38]
U Buharijinoj predaji, na pitanje: Kolika su ta dva kirata? Vjerovjesnik, s.a.v.s, je odgovorio: Kao dva velika brda!
Dozvoljeno je, kada pratimo dženazu, ići ispred ili iza nje, sa njene desne ili lijeve strane, izuzev onoga koji jaše ili se vozi nekim od prevoznih sredstava, on tada, isključivo ide iza dženaze. To se temelji na hadisu čiju predaju bilježe poznati muhaddisi Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban, Bejheki, Tahavi i Tajalisi. Treba napomenuti da, iako je dozvoljeno ići ispred i iza dženaze, i za to postoje autentične predaje od Poslanika, s.a.v.s, ipak se preferira praćenje dženaze hodanjem iza nje. Alija, r.a, je rekao: Koračanje iza dženaze vrednije je od koračanja ispred dženaze, kao što je namaz u džematu vredniji od namaza koji se klanja pojedinačno![39]
(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)
—————————-
fusnote:
38 Hadis bilježi Buhari u Sahihu: 23 – Kitabu-l-dženaiz, 58 – Babun menintezare hatta tudfene, hadis br. 1325; Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 17 – Babu fadli-s-salati `ale-l-dženazeti ve ittiba’uha, hadis br. 945 Tirmizi u Sunenu: 8 – Kitabu-l-dženaiz, 49 – Babun ma džae fi fadli-s-salati `ale-l-dženazeti, hadis br. 1040 i ocjenjuje ga kao hasenun-sahihun.
Vidi manje39 Albani, Ahkamu-l-dženaiz ve bide’uha, str. 74.