DOVA ZA HIFZ KUR’ANA I POBOLJŠANJE PAMĆENJA

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Tekst spomentog hadisa je:

Prenosi Et-Tirmizi sa senedom od Ibn Abbasa da je rekao: “Jednom prilikom, dok smo mi bili u prisustvu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao je ‘Ali b. Ebi Talib i rekao: – Allahov Poslaniče, ti si meni poput oca i majke. Ovaj Kur’an izmiče iz mojih prsa tako da mi je vrlo teško zadržati ga u memoriji. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je na to odgovorio: -Hoćeš li da te podučim riječima (dovi) od kojih ćeš, s Allahovom pomoći, imati koristi i ti i svi koje podučiš? Na taj način ćeš, s Allahovom pomoći, učvrstiti u svojim prsima (memoriji) ono što si naučio?

-Da, poduči me, Allahov Poslaniče – rekao je ‘Ali.

-Kada nastupi noć petka (lejletu-l-džumu’ah, četvrtak naveče), ukoliko budeš mogao ustati u zadnjoj trećini noći, ustani, jer to je vrijeme blagoslovljeno i Allah u njemu prima dove. Moj brat Ja’kub rekao je svojim sinovima:-Ja ću za vas, doista, moliti oprost kod Gospodara moga; a mislio je to činiti u noći džumanskoj. Ako ne budeš mogao ustati u zadnjoj trećini noći, ustani u njenoj polovini. A ako ne mogneš ni tada, ustani na početku noći i klanjaj četiri rekata…

Na kraju namaza, nakon selama, reci ovu dovu:

“Allahu, smiluj mi se da se klonim griješenja sve dok sam živ! Smiluj mi se da se ne opterećujem onim što me se ne tiče! Podari mi da ono s čime ćeš Ti biti zadovoljan od mene bude lijepo i u mojim očima! Allahu, Stvoritelju nebesa i zemlje, Uzvišeni i Plemeniti, bezgranično Moćni, Tebe, Allahu Milostivi, molim, priznajući Tvoju Veličanstvenost i Svjetlo Tvoga Lica, da moje srce obavežeš da (za)pamti Tvoju Knjigu onako kako Si me naučio. Podari mi da je učim onako kako ćeš Ti biti zadovoljan! Gospodaru moj, Stvoritelju nebesa i Zemlje, bezgranično Moćni, Tebe, Allahu Milostivi molim, priznajući Tvoju Veličanstvenost i Svjetlo Tvoga Lica, da Kur’anom (pr)osvijetliš moj vid, njime pokreneš moj jezik i olakšaš mome srcu. S njim učini prostranim moja prsa i očisti moje tijelo! Doista, na putu istine samo Ti mi možeš pomoći i samo Ti mi Istinu možeš dati. Nema sile niti moći osim s Allahom, Uzvišenim, Veličanstvenim!”
“Ebu Hasane, to ćeš učiti tri, pet ili sedam petaka (džuma) pa će ti, s Allahovom dozvolom, biti uslišano. Tako mi Onoga koji me je poslao sa Istinom, ovo nije mašilo nijednog (pravog) vjernika!”

Abdullah b. Abbas pripovjeda: “Tako mi Allaha, nije prošlo pet ili sedam petaka, a ‘Ali je opet došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, i rekao:- Allahov Poslaniče, ja sam ranije učio napamet po četiri ajeta, pa kad bih htio da ih ponovim oni bi mi izmicali. Danas, ja napamet učim po četrdeset i više ajeta, pa kada ih ponavljam čini mi se kao da je Allahova knjiga preda mnom otvorena. Takodjer, kada danas čujem hadise, pa ih poslije prenosim, iz njih ne ispustim ni jedan harf!”
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tada je rekao: “Vjernik (si), tako mi Gospodara Kjabe, Ebu Hasane!”

Ocjena hadisa

Spomenuti hadis bilježe Tirmizi, Hakim i Ibn El-Munziri u „Et-Tergibu bet-terhibu“.

Ovaj hadis su Ibn El-Dževzi u „El-Mevdu’at“, Zehebi u „El-Mizan“ i Albani u „Silsileti Ed-Da’ifa“ ocijenili izmišljenim (krivotvorenim ili apokrifnim), skupina muhadisa ga ocjenjuje jako slabim, a Tirmizi, Hakim i Ibn El-Munziri kažu da mu je sened dobar, a tekst jako čudan (tj. slab).

Slabost hadisa dolazi od ravije Sulejmana ibn Abdurrahmana Ed-Dimeškija za kojeg Ebu Haim kaže: „Kada bi mu neko podmetnuo lažan hadis ne bi razumio“.

Prema tome, nije ispravno doviti sa ovom dovom za poboljšanje hifza sa ubjeđenjem da je od suneta, jer je dova došla u izmišljenom hadisu.

Stvari koje pomažu u poboljšanju pamćenja

Nije mi poznato da postoji neka vjerodostojna dova za poboljšanje pamćenja, svejedno Kur’ana ili nečeg drugog, ali je praksa pokazala da u nastavku navedene stvari doprinose boljoj memoriji.

Prvo – ostavljanje grijeha

Imam Šafija je bio poznat po nevjerovatno jakom pamćenju. Pročitao bi samo jednom neku stranicu, a onda bi je prekrio rukom i ponovio to što je pročitao kao da čita.

Međutim, jednom prilikom je išao putem i ugledao stopalo žene koja je išla ispred njega. Nakon tog događaja nije mogao da pamti kao što je imao običaj, nego bi morao ponavljati nekoliko puta, pa je otišao svom šejhu Veki’i i obavijestio ga o tome šta se desilo. Šejh mu je na to rekao: „Znanje je nur od Allaha, ne poklanja se griješniku“.Pa je imam Šafija ovo zapisao u stihu: „Požalio sam se Veki’i na moje loše pamćenje, pa mi je ukazao na ostavljanje grijeha. I obavijestio me da je znanje nur, a Allahov nur se ne poklanja griješniku“.

Opštepoznato je da su ovo stihovi imama Šafije, međutim učenjak Hatib El-Bagdadi tvrdi u knjizi „El-Džami’u liahlaki er-ravi“ da su to stihovi Alije ibn Hašruma, jer učenjak Veki’a nije bio šejh imama Šafije.

U svakom slučaju ibret je u samoj priči i značenju stihova.

Drugo – konstantno dovljenje Allahu za poboljšanje pamćenja

Treće – neprejedanje, kao i konzumiranje meda i orašastih plodova

Četvrto – treniranje pamćenja ponavljanjem i stalnim čitanjem onog što se želi zapamtiti.

Upitan je imam Buharija kako je stekao tako veliki hifz (i moć pamćenja), a njegov odgovor je bio: „Sa mnoštvom čitanja“.

„Allahu moj, utječem ti se od znanja koje ne koristi, od srca koje nije skrušeno, od duše koja se ne može zasititi i od dove koja se ne prima“. (Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ahmed u vjerodostojnom hadisu)
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com