Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju. Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)

Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.

Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod. Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje. Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce. Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.

Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:

Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri“.

Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga . Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju. Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)

Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.

Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod. Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje. Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce. Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.

Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:

Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri“.

Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga . Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com