Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, neka se muškarci jedni drugima ne rugaju, možda su oni bolji od njih, a ni žene drugim ženama, možda su one bolje od njih. I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima! O, kako je ružno da se vjernici spominju podrugljivim nadimcima! A oni koji se ne pokaju – sami sebi čine nepravdu.” (El-Hudžurat, 11)

Ebu Džebire b.ed-Dahhak kaže: “Zbog nas i zbog plemena Benu Selema objavljen je ajet: ‘ .. .i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima .. .’ Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stigao u Medinu, svako od nas imao ime i nadimak, pa bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio nekom aslovivši ga nadimkom, a mi bismo rekli: ‘Allahov Poslaniče, on se ljuti zbog tog nadimka!”‘

Propisi u vezi s poglavljem :

Prvo, zabranjeno je čovjeka zvati ružnim nadimcima, jer se ružan nadimak daje zbog ruganja nekome, a to je zabranjeno, i zato što je nadijevanje ružnog nadimka okarakterizirano kao grijeh, i zato što je sebi učinio nepravdu onaj ko to čini a ne pokaje se.

Drugo, zabranjeno je dati onaj nadimak koji određena osoba ne voli, a dopušteno je dati lijep nadimak, pod uslovom da ne bude uvod u gloru. Dokaz za to je činjenica da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dao nadimke nekim ashabima, pa je Halida b. el-Velida nazvao: Allahova sablja, Ebu Ubejdu: Povjerenik ummeta, a Džafera b. Ebu Taliba: Vlasnik dvaju krila.

Treće, čovjeka je dopušteno zvati ružnim nadimkom isključivo u slučaju da se isti taj nadimak ističe radi određivanja njegova identiteta, pod uvjetom da ne postoji namjera da se on ponizi i da ga nije moguće identificirati na drugi način. En-Nevevi je u djelu EI-Ezkar, 2/721, zapisao: “Učenjaci su jednoglasni u mišljenju da je zabranjeno davati ružne nadimke, pa makar i na osnovu određene tjelesne karakteristike, pa je zabranjeno reći da je neko: krmeljavi, ili ćelo, ili slijepac ili hrom, ili razroki, ili gubo, ili žućo, ili grbo, ili gluhi, ili modri, ili krivonosi, ili okati, ili krezubi, ili jednoruki, ili bogalj, ili nepokretni, ili ‘pametni’, ili pak da ga se zove ružnim nadimkom po karakteristici oca ili majke. Pa ipak, jednoglasni su u mišljenju da je to dopušteno u slučaju da je određenu osobu nemoguće identificirati na drugi način.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf