Pripremio: Amir Durmić
Ukoliko se neko zakune zakletvom koja je munakid, pa nakon toga prekrši svoju zakletvu, potrebno je da učini keffaret, odnosno iskup za svoje krivokletstvo. Keffaret za prekršenu zakletvu je validan postupak u šerijatu na osnovu Kur’ana, sunneta i idžma’a islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: «Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti…» (El-Maide, 89.)Prekršitelj zakletve ima pravo da bira izmeðu prve tri ponude (da nahrani deset siromaha, da ih obuče ili da oslobodi roba), a ako ne može ništa od ponuðenog, onda će postiti tri dana. Nije mu dozvoljeno da posti odmah, odnosno prije nego što pokuša ponuðeno, po idžmau – konsenzusu islamskih učenjaka.

HRANJENJE DESET SIROMAHA

U ajetu je jasno precizirano da se moraju nahraniti deseterica siromaha. Meðutim, da li je dozvoljeno nahraniti jednog siromaha deset puta, ili dvojicu pet puta, petericu po dva puta itd.? Stav imama Šafije, imama Ahmeda kao i Ibn Hazma jeste da mora biti deset različitih siromaha, zbog vanjskog značenja ajeta, koji na to jasno upućuje.
Suprotan stav ima Ebu Hanife, r.h., i imam Ahmed u drugom rivajetu, da je dozvoljeno dati sve jednom siromahu, pod uvjetom da mu se čitava količina hrane dadne odjednom.

VRSTA HRANE KOJA SE DAJE SIROMASIMA

Što se tiče vrste hrane kojom se hrane siromasi, ispravno je da se to vraća na običaj stanovnika tog geografskog područja, odnosno na osrednju hranu (i po vrsti i po količini) koja se koristi u tom mjestu, shodno riječima Uzvišenog u prijevodu značenja: ”…da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite” (El-Maide, 89.).
Ovo je stav imama Malika i Ibn Hazma, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, r.h.
Kaže Ibn Tejmijje, r.h., preferirajući ovo mišljenje:
”Ono što se prenosi od ashaba i tabiina jeste ovaj pravac. Zbog toga su govorili: ‘Osrednja hrana jeste hljeb i mlijeko, hljeb i maslo, hljeb i datule, a najveće što se može reći jeste hljeb i meso.’ Predaje koje govore na ovu temu već smo spomenuli na drugom mjestu, i tamo smo objasnili da je ovo mišljenje ispravno i da na njega upućuju Kur’an, sunnet i zdravo razmišljanje…” (Fetava od Ibn Tejmijje, 35/349.)

DA LI JE DOZVOLJENO POZVATI SIROMAHE PA IH NAHRANITI, ILI JE OBAVEZA DA ONI LIčNO PREUZMU HRANU?

Stav imama Malika, Šafije i Ahmeda jeste da im se hrana mora uručiti lično, jer, kako kažu, to je imetak koji im po šerijatu lično pripada, pa im se mora uručiti kao zekat. Takoðer kažu da je to bila praksa ashaba, r.a.
Suprotan stav imaju imam Ebu Hanife i imam Malik u drugoj predaji, a to je mišljenje i Sevrija, Evzaija i Hasana el-Basrija, a odabrao ga je i Ibn Tejmijje, koji kažu da nije obaveza da siromasi lično preuzmu hranu, već ih je dozvoljeno pozvati na ručak ili večeru naprimjer.
Ovo mišljenje je prioritetnije i bliže općim ciljevima šerijata, jer se i ličnim hranjenjem siromaha postiže cilj radi kojeg je ovaj propis nareðen, a to je dobročinstvo prema siromahu. A Allah najbolje zna.

OBLAČENJE DESET SIROMAHA

To se odnosi na kupovinu odjeće koju po običaju nose siromasi, a Ahmed i Malik su ograničili da ta odjeća u najmanju ruku mora prekrivati one dijelove tijela koji se obavezno prekrivaju u namazu, bilo da se radi o muškarcu ili ženi.
(El-Mudevvene, 2/44, Mugni, 11/260, Muhalla, 8/75)

KORIST

Većina islamskih učenjaka smatra da nije dozvoljeno izdvojiti novčanu vrijednost za hranu ili odjeću, te je u tom obliku dati siromasima, dok Ebu Hanife to dozvoljava.
(El-Umm, 7/91, El-Mudevvene, 2/40, El-Muhalla, 8/69, El-Mugni, 11/256)

OSLOBAÐANJE ROBA

Odabrano je mišljenje po ovom pitanju da se može osloboditi bilo koji rob, bio on musliman ili ne, zbog općenitosti ajeta u kojem se to nareðuje: “…ili da roba ropstva oslobodite…“ Ovo je mišljenje Ebu Hanife, r.h., dok većina pravnika kaže da rob mora biti musliman.

POST TRI DANA

Ukoliko ne bude u stanju da se zbog siromaštva iskupi za prekršenu zakletvu sa jednom od tri navedene stvari, kletvokršitelj će prijeći na post od tri dana, onako kako je to spomenuto u ajetu.
Imam Ebu Hanife, Sevri i Ahmed u jednom rivajetu, mišljenja su da se ovi dani obavezno trebaju postiti uzastopno. Svoj stav dokazuju kiraetom Abdullaha b. Mes’uda, r.a., i Ubejja, r.a., da su u ajetu koji govori o iskupu kletvokršitelja učili: “…A onaj ko ne bude mogao –neka posti tri dana (uzastopno)…“ (El-Maide, 89.).
Iako ovaj kiraet ne spada u mutevatir – kategorične kiraete, on je u najmanju ruku predaja od Poslanika, s.a.v.s., kojom se tumači spomenuti ajet, tako da pod pretpostavkom ispravnosti njegovog lanca prenosilaca, on biva validnim dokazom.
Takoðer, kao dokaz navode i kijas – analogiju, shodno iskupu za nenamjerno ubistvo ili zihar za koje je takoðer propisan post kao iskup, a u ajetima koji o tome govore uvjetovana je uzastopnost u postu. Kaže Allah u prijevodu značenja za iskup onome ko počini nenamjerno ubistvo: ”…ne naðe li, mora uzastopno postiti dva mjeseca da bi Allah primio pokajanje” (En-Nisa, 92.), a za zihar kaže: ”Onaj ko ne naðe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego što jedno drugo dodirnu” (El-Mudžedele, 4.).

Imam Malik, Šafija, Ahmed u rivajetu kao i Ibn Hazm smatraju da uzastopnost u postu za otkup prekršene zakletve nije obavezan jer takvo nešto nije uvjetovano u ajetu, a spomenuti kiraet nije mutuvetair – kategoričan, već šaz – izniman, pa kao takav ne može služiti kao dokaz. Zbog toga, ako prekršitelj zakletve ove dane isposti bez uzastopnosti, njegov iskup je ispravan.
Ovo drugo mišljenje je ispravnije, meðutim, ukoliko čovjeku ne predstavlja veliku poteškoću, sigurno je da je preče i bolje te dane ispostiti uzastopno kako bi što prije sa sebe skinuo tu obavezu, a Allah najbolje zna.

DA LI JE DOZVOLJENO ISKUPITI SE ZA ZAKLETVU I PRIJE NEGO ŠTO SE PREKRŠI?

Nema razilaženja meðu islamskim učenjacima da se iskup za prekršenu zakletvu ne mora učiniti prije nego što se išta prekrši, ali se razilaze na dva mišljenja po pitanju onoga ko bi se iskupio prije nego što je zakletvu prekršio:

PRVO: Većina islamskih pravnika smatra da je to dozvoljeno, ali smatraju prečim da se iskup ne čini sve dok se zakletva ne prekrši. Ovaj stav se pripisuje četrnaesterici ashaba i velikom broju tabiina.

DRUGO: Ebu Hanife i njegovi sljedbenici smatraju da ovaj postupak nikako nije ispravan, dok imam Šafija smatra da se nije dozvoljeno unaprijed iskupiti postom od tri dana, ali jeste sa ostale tri spomenute stvari u ajetu. (El-Mudevvene, 2/38, El-Mugni, 11/222, El-Muhalla, 8/67, El-Mebsut, 8/148)
Mišljenje većine islamskih učenjaka je prioritetnije jer hadisi upućuju na legitimnost ovog postupka. Od Abdur-Rahmana b. Semure, r.a., prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
”Ako se na nešto zakuneš, pa vidiš da je nešto drugo bolje od onoga na što si se zakleo, iskupi se za svoje krivokletstvo, pa učini ono što je bolje…” (Ebu Davud, br. 3278, Nesai, 7/10. Hadis je vjerodostojan. Vidjeti: Irvaul-galil, br. 2579. U nešto drugačijoj verziji bilježe ga Buharija i Muslim.) U ovom hadisu Poslanik, s.a.v.s., jasno je naredio da se čovjek prvo iskupi za svoju zakletvu, pa da je tek nakon toga prekrši. A Allah najbolje zna.

PONAVLJANJE ISKUPA SA PONAVLJANJEM PREKRŠENIH ZAKLETVI

Ukoliko se čovjek zakune da će učiniti jednu stvar, pa se nakon toga opet zakune da će učiniti neku drugu stvar, ukoliko prekrši bili koju od navedenih zakletvi, dužan je da se za svaku iskupi posebno. Naprimjer: čovjek se Allahom zakune da neće posjećivati rodbinu, a nakon toga zakune se da neće izlaziti iz kuće. Kada prekrši bilo koju od navedenih zakletvi obaveza mu je da se za svaku iskupi posebno.
Meðutim, ako se dva ili više puta zakune za jednu te istu stvar, islamski učenjaci po ovom pitanju imaju više mišljenja. Ebu Hanife, Malik i Ahmed smatraju da je za svaku zakletvu dužan posebno se iskupiti, a imam Šafija kaže da, ukoliko je drugom zakletvom samo želio da potvrdi prvu, nije dužan da se iskupi više od jednog puta.
Imam Ahmed u jednom rivajetu smatra da će se iskupiti samo jednom bez obzira koliko se puta zakleo na jednu te istu stvar, i da se ostale zakletve računaju samo kao potvrda one već izgovorene. Ovo mišljenje je odabrao i Ibn Tejmijje, r.h., i ono je, inšallah, odabrano.
Naprimjer, žena se Allahom zakune da više neće dojiti svoje dijete, i tu zakletvu ponovi nekoliko puta u jednom ili više dana. Ukoliko se odluči da prekrši tu zakletvu, dovoljno je da se za nju iskupi samo jednom, a Allah najbolje zna.

Pripremljeno prema djelu Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autora Ebu Malika Kemala Ibnus-Sejjida Salima

Prvi put objavlejno: ponedjeljak, 19 Studeni 2007 09:30

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

vidi manje