Nema sumnje da su mehr i imovina koju je žena stekla radom, dobila kao dar ili naslijedila, njeno pravo i njen imetak. Ona ga posjeduje i ona ima pravo da sama raspolaže njime. Međutim, dozvoljeno je da dozvoli mužu da raspolaže jednim dijelom ili cijelom njenom imovinom, na osnovu riječi Uzvišenog: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte, a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4)

Dakle, ajetom se uvjetuje ženina draga volja i nema potrebe za pristankom njene djece ili bilo koga drugog, ako je ona pametna i uračunljiva. Međutim, nije dozvoljeno ženi koketiranje s time, pretjerano hvaljenje i isticanje toga pred mužem, kao što mužu nije dozvoljeno da se loše ponaša prema suprugi ako mu ne bi dozvolila raspolaganje svojom imovinom. On ne smije strogo postupati prema njoj niti joj nanositi štetu i zlo, jer ta je imovina njena lična imovina i samo ona ima pravo na nju, a Allah najbolje zna.

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 178, sakupio Muhammed el-Musnid