Islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav o ovom pitanju. Neki su kazali da davanje zekata na imetak djeteta i maloumne osobe nije obaveza. Ovi su učenjaci u obzir uzeli činjenicu da dijete i maloumna osoba nisu obveznici, pa su pošteđeni te dužnosti. A neki su kazali da se zekat na imetak djeteta i maloumne osobe mora davati jer je zekat obaveza koja se odnosi na imetak, te se u obzir ne uzima situacija vlasnika tog imetka.

I upravo ovo mišljenje ispravno je, na temelju Božijih riječi: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš, i pomoli se za njih, molitva tvoja će ih, sigurno, smiriti. – A Allah sve čuje i zna sve” (et-Tevba, 103), i na temelju predanja u kojem stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, šaljući ga u Jemen: “…i izvijesti ih da im je Allah u obavezu stavio izdvajanje zekata, koji se uzima od njihovih bogatih i daje njihovim siromasima…” (el-Buhari, 1395, i Muslim, 19). Dakle, u ovom ajetu i hadisu uzet je u obzir imetak, a ne vlasnik imetka. Eto zbog čega smo preferirali stav da se na imetak djeteta i maloumne osobe mora davati zekat; zekat će izdvojiti njihov staratelj.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice minber.ba