Žena ne može biti imam muškarcu, a ona može klanjati za svojim mužem ukoliko on prilikom učenja Fatihe ne čini greške koje mijenjaju značenje, kao npr. da kaže: (ijjaki) umjesto (ijjake), ili (en’amti) umjesto (en’amte) ili bilo koju grešku u Fatihi koja bi mijenjala značenje.

Izostavljanje idgama, izhara, dužine i sl., ubraja se u male greške koje ne mijanjaju značenje i ne utiču na ispravnost namaza.

U slučaju da muž pravi velike greške koje mijenjaju značenje, ženi je obaveza da klanja samostalno, a njemu je obaveza da te greške popravi, jer mu je u pitanju ispravnost namaza.