Zna se da post obuhvata namjeru da se čovjek, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu, susteže od svega što kvari post, kao što obuhvata sustezanje od svega toga. Prema tome, ukoliko čovjek odluči da će prekinuti post, pokvario ga je. Ako se radi o ramazanskom postu, nakon što donese tu namjeru i, naravno, pokvari post, mora se do sunčeva zalaska sustezati od hrane, pića i spolnog odnosa sa supružnicom, a mora usto napostiti taj dan. Ukoliko se čovjek, međutim, samo koleba hoće li prestati s postom, na ispravnost njegova posta učenjaci ne gledaju istovjetno. Neki autoriteti vele da je post i u tom slučaju pokvaren, jer kolebanje poništava čvrstu odluku da se posti, a neki, opet, tvrde da post nije pokvaren jer pređašnji nijet u načelu ostaje važeći sve dok obveznik čvrsto ne odluči da ga poništi. Prema mom prosuđivanju, ovo potonje mišljenje jače je i njega preferiram. A Svevišnji Allah najbolje zna.

Šejh Muhammed b. Usejmin