Pomoći brata muslimana u nevolji obaveza je svakog vjernika. S druge strane, onaj kome je učinjena nekakva usluga dužan je, u najmanju ruku, zahvaliti se dobročinitelju i uputiti za njega dovu Uzvišenom Allahu. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Nije zahvalan Allahu onaj ko nije zahvalan ljudima.” (Ebu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovaj hadis smatra vjerodostojnim.) U drugoj verziji ovog hadisa stoji: “Najzahvalniji Allahu jesu oni ljudi koji zahvaljuju ljudima.” (Ahmed i Taberani. Vidjeti: Sahihul-džamia, 1/233.)

Iz ovih predanja zaključujemo da musliman svoje ponašanje neće upotpuniti ako ne bude zahvaljivao svakom dobročinitelju, radilo se o sitnici ili velikoj stvari. Dokaz za ovu našu konstataciju jeste hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nije zahvalan na maloj usluzi, nije ni na velikoj.” (Ahmed i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 6/516, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/272.)

Najjednostavniji vid zahvale, ako već ne postoji mogućnost protuusluge, jeste zahvala riječima i dovom dobročinitelju. Allahov Poslanik, ﷺ, veli: “Ko vam učini kakvo dobro, uzvratite mu; ako nemate mogućnosti, molite za njega toliko dok ne vidite da ste mu se odužili.” (Ebu Davud, Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/1031.) U drugom hadisu Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Ko nema mogućnost za protuuslugu, neka pohvali dobročinitelja, tako će mu se zahvaliti, u protivnom negirao je učinjeno dobročinstvo.” (Ebu Davud i Tirmizi. Imam Tirmizi ovo je predanje smatrao dobrim, a šejh Albani vjerodostojnim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/181.)

Poslanik, ﷺ, prije Bitke na Hunejnu pozajmio je od Abdullaha b. Ebu Rebie Mahzumija imetak. Vraćajući se s pohoda, rekao je: “Allah ti dao blagoslov u porodici i imetku!” (Ahmed, 4/36, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Bulugul-emani, 15/84.) Aiša, radijallahu anha, prenosi  da je Poslanik, ﷺ, primao i davao poklon. (Buharija, Ebu Davud i Tirmizi.) Kada je Musa, alejhis-selam, napojio stado dviju djevojaka, jedna od njih dođe i kaza: “Moj te otac zove da te nagradi zato što si nam napojio.” (El-Kasas, 25.)

Nepriznavanje dobročinstva pogrdno je, makar se radilo o životinjama. Neka je muslimanka pobjegla na devi od neprijatelja pa se (u velikoj radosti) zavjetovala da će, ako stigne do Medine, zaklati tu devu. Kada je za to čuo Poslanik ﷺ, rekao joj je: “Ružno je to čime zahvaljuješ toj devi.” (Ebu Davud i Ahmed, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Uvaženi brate, bez obzira na sve, nastavi činiti dobročinstvo svojim poznanicima. Tebi pripada nagrada za dobro koje učiniš. Zar ne bi volio da budeš jedan od najdražih ljudi Svevišnjem Allahu, na osnovu hadisa: “Najdraži ljudi Allahu jesu oni koji najviše koriste ljudima.” (Taberani, 12/346-347, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 2/575.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović