Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Skraćivanje brkova je vadžib po ispravnom stavu učenjaka. Na to ukazuje vjerodostojan hadis od Zejd ibn Erkama, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko ne skraćuje brkove, nije od nas“. Bilježe ga Tirmizi, Nesai i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Tirmizi, Albani i drugi.

Oko načina skraćivanja brkova učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Prvi stav – da je sunnet brijanje ili potpuno otklanjanje brkova.

Ovo je stav hanefija i hanabila.

Dokazuju ga hadisima koje bilježe Buharija i Muslim u kojima je došlo: „Ahfu“, „Enhiku“, „Džuzzu“ brkove. Sva tri izraza u doslovnom značenju znače potpuno otklanjanje brkova i brijanje.

Drugi stav – da je sunnet skraćivanje brkova, a brijanje je mekruh.

Ovo je stav malikijskog i šafijskog mezheba.

Dokazuju ga hadisima mutefekun alejhi u kojima je došlo: „Kassu“ brkove, što znači potkraćujte.

Treći stav – na čemu je skupina učenjaka, poput Ibn Džerira Taberija, Kadi Ijada i Ibn Hadžera, da je dozvoljeno i brijanje i potkraćivanje, jer je i jedno i drugo došlo u hadisima.

Ovo zadnje je najbliže ispravnom stavu, a Allah zna najbolje.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis muzike i muzičkih instrumenata

Šerijatski tekstovi Kur'ana i Sunneta jasno i nedvosmisleno ukazuju na zabranu slušanja muzike i upotrebe svih muzičkih instrumenata osim defa.

Od učenjaka koji prenose idžma (konsenzus) učenjaka oko zabrane muzike i muzičkih instrumenata su: Kurtubi, Ibn Salah, Ibn Redžeb, Ibnul-Kajjim i Ibn Hadžer El-Hejtemi.

Ovo je ujedno i zvanični stav svečetiri fikhska mezheba: hanefijskog, makijskog, šafijskog i hanbelijskog.

Od ajeta sa kojim učenjaci dokazuju zabranu muzike su riječi Uzvišenog: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna”. (Lukman, 6)

Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.

Takođe ajet u kojem Uzvišeni kaže: “I zavodi glasom svojim koga možeš …” ( El-Isra, 64).

Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a Ibn Kesir smatra da je to pjesma, dok Ševkani tumači “glas” da je pjesma, zabava i igranje sa frulom.

A hadis koji jasno ukazuje na zabranu muzičkih instrumenata je hadis kojeg Buharija bilježi u svom Sahihu od Ebu Malika (ili Ebu Amira) El-Eš'arija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati polni organ, svilu, vino i muzičke instrumente …”. Da su muzički instrumenti halal (dozvoljeni) ne bi bilo rečeno da će ih ljudi ohalaljivati. Jer ohalaliti muzičke instrumente ima smisla samo onda kada su zabranjeni, što jasno i nedvosmisleno znači da su muzički instrumenti haram.

Imovinska vrijednost muzičkih instrumenata i nadoknada štete za uništenje istih

Nema razilaženja među učenjacima četiri mezheba, tj. hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog, da muzički instrumenti (izuzev defa) nemaju svoju imovinsku vijednost, jer su roba koja je sama po sebi haram.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima četiri mezheba da onaj ko uništi muzički instrument čiji je vlasnik musliman on nije dužan da mu nadoknadi materijalnu štetu, jer su muzički instrumenti po Šerijatu bezvrijedni.

S tim da se učenjaci razilaze oko obaveze nadoknade štete za uništeni muzički instrument čiji je vlasnik kjafir (nemusliman). Hanefije smatraju da je obavezan, dok šafije i hanabile smatraju da nije, a malikije imaju dva stava po tom pitanju.

Prodaja muzičkih instrumenata (mimo defa)

Islamski pravnici četiri mezheba su složni da nije dozvoljena prodaja muzičkih instrumenata.

To dokazuju hadisom u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Zaista kada Allah nešto zabrani zabrani i njegovu prodaju”. Bilježe ga Ebu Davud, Ahmed, Darekutni i Bejheki, a šejh Albani i Šuajb Arnaut su hadis ocijenili vjerodostojnim.

Takođe, ova zabrana se može dokazivati riječima Uzvišenog: “A nemojte se međusobno pomagati u grijehu i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). Jer je kupoprodaja muzičkih instrumenata bez sumnje potpomaganje u griješenju.

Zabrani prodaje se pridružuje i zabrana poklanjanja i zabrana pravljenja i proizvodnje muzičkih instrumenata.

Šta uraditi sa muzičkim instrumetima nakon spoznaje njihove zabrane?

Nakon što smo potvrdili da je zabranjeno posjedovanje i upotreba muzičkih instrumenata, da oni nemaju svoju materijalnu vrijednost, da materijalnu vrijednost za njihovo uništenje nije obaveza nadoknaditi i da ih nije dozvoljeno prodavati, poklanjati niti proizvoditi, vlasnicima muzičkih instrumenata ne preostaje ništa drugo nego da ih unište. Nije dozvoljeno da ih zadržavaju kod sebe kao suvenir i slično makar ih i neupotrebljavali, jer je musliman obavezan da se riješi haram imetka.

Ve billahi tevik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovorio sam na nekoliko pitanja vezanih za šerijatsku ispravnost poslovanja BBI banke koja se predstavlja kao islamska banka čije su poslovne aktivnosti usklađene sa islamskim principima.

Evo linkovi tih odgovora ( kliknite na naslov da pogledate odgovor) :

– UZIMANJE KREDITA SA BBI BANKE

– JE LI NOVAC KOJI DAJE BBI BANKA NA OROČENU ŠTEDNJU KAMATA?

– KUPOVINA AUTA SA KREDITOM OD BBI BANKE

– PRAKTIČAN PRIMJER “beskamatnog” KREDITA U BBI BANCI

– SAVREMENI IMOVINSKI POSTUPCI U KOJIMA IMA KAMATE

Prema tome, poslovni ugovori, aktivnosti i transakcije BBI banke su zasnovani na kamatnom sistemu kao i druge banke koje za sebe ne tvrde da su islamske. S toga nije dozvoljeno poslovati sa tom bankom, osim u onoj aktivnosti za koju se ustanovi da nije zasnovana na kamati, jer je moguće da postoje neke finansijske aktivnosti ove banke koje šerijatske nisu sporne, s tim da ih treba naći, otkriti i objelodaniti klijentima.

NAPOMENA:

Ne treba da obmanjuje to što ova banka na svom zvaničnom sajtu tvrdi da u njenim aktivnostima nema kamate te da joj je poslovanje usklađeno sa islamskim principima poslovanja. Ovo je notorna laž sa kojom će stati pred Allaha.

Takođe, ova banka opravdava svoje „islamsko“ poslovanje Šerijatskom komisijom koja odobrava oblike poslovanja koji su zasnovani na klasičnoj ili prikrivenoj kamati.

Članovi te komisije su u jednom od dva stanja:

– ili ne znaju šta je kamata u Šerijatu,

– ili znaju a svjesno namjerno odobravaju kamatne djelatnosti pravdajući ih nuždom, stanjem i zakonima države i slično (a što je neprihvatljivo).

A ne zna se koje od ova dva stanja je gore.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis prodaje Mushafa (Kur'ana na arapskom jeziku) zavisi od toga kome se prodaje, tj. da li se prodaje kjafiru (nemuslimanu) ili muslimanu.

PROPIS PRODAJE MUSHAFA (ili dijelova Mushafa) KJAFIRIMA

Nema razilaženja među učenjacima da je prodaja Mushafa kjafirma zabranjena.

Ovo je stav četiri fikhske pravne škole: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Reddul-muhtar 4/134, Hašijetud-dusuki 3/7, Tuhfetul-muhtadž 4/230, Keššaful-kinna'a 3/134)

Ovu zabranu argumetiraju sljedećim dokazima:

Prvi – Riječima Uzvišenog: „A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima“ (En-Nisa’, 141). Ovim ajetom Uzvišeni zabranjuje da se omogući ili da prilika kjafirima da unište, omalovaže i ponize muslimane. A prodajom Kur'ana kjafiru daje mu se prilika da obesčasti Plemeniti Kur'an koji predstavlja najveću svetost kod muslimana, a to je u suprotnosti sa zabranom koja je došla u plemenitom ajetu.

Drugi – Hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,„zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja“. U rivajetu je došlo: „iz bojazni da ne dostigne u njihove (kjafirske) ruke“.

Prema tome, zabrana putovanja sa Mushafom u zemlju neprijatelja kjafira je obrazložena mogučnošću da dođe u njihove ruke gdje bi ga oni obesčastili i omalovažili. Pa je tako prodaja Mushafa kjafirima preče da bude zabranjena.

Treći – Razumskim argumentom: da je u prodaji Mushafa kjafirima obesčašćenje svetosti islama, jer se time daje prilika da ga obesčaste i omalovaže.

Zatim su se učenjaci razišli oko valjanosti te prodaje ako se ona desi:

Šafije, hanabile i malikije smatraju da je ova prodaja batil (ništavna).

Dok hanefije, malikije i šafije po jednom mišljenju unutar mezheba smatraju da je prodaja Mushafa kjafiru valjana (ako se već desila), s tim da je muslimanski vladar obavezan da prisili kjafira da Mushaf ne bude u njegovom vlasništvu (prodajom i slično).

Pod ovu zabranu ne ulazi prodaja prijevoda Kur'ana kjafirima, ona je dozvoljena. S tim da prijevodi u kojima je uz prijevod odštampan i Kur'an na arapskom potpadaju pod isti propis zabrane.

Takođe, pod isti propis zabrane prodaje Mushafa kjafirima potpada i poklanjanje Mushafa kjafirima, davanje kao sadake, davanje kao zalog i slično.

Učenjaci šafijskog mezheba su naveli neke izuzetke zabrane prodaje Mushafa ili dijela Mushafa kjafirima, kao na primjer:

– dirhemi i dinari (novac) na kojima je urezano nešto iz Kur'ana,

– kupovina muslimanskih kuća od strane zimija (ehli-kitabija koji žive u muslimankoj državi) na čijim zidovima je uklesano nešto od Kur'ana,

– pismo koje se šalje nemuslimanima u kojem se napiše nešto iz Kur'ana,

– odjeća na kojoj je napisano nešto iz Kur'ana. (Hašijetul-džeme, 3/19)

PROPIS PRODAJE MUSHAFA MUSLIMANU

Oko prodaje Mushafa muslimanu učenjaci imaju četiri mišljenja:

Prvo mišljenje: dozvola prodaje i kupovine Mushafa muslimanu bez pokuđenosti.

Ovo je stav hanefija, imama Šafije, rivajet imama Ahmeda, Hasana El-Basrija, Ebul-‘Alijeta, Š'abija i Ikrime.

Njihov argument je da se ovdje radi o prodaji papira i truda ruku, a prodaja spomenutog je dozvoljena.

Drugo mišljenje: zabrana prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je rivajet od imama Ahmeda za kojeg kažu hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Buhuti da je to zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Argumenti ovog mišljanja su:

Predaja od imama Ahmeda u kojoj je rekao: „Ne znam da ima olakšica u prodaji Mushafa“.

Da je zabrana prenešena od ashaba, a nije poznato da im se neko u njihovo vrijeme u tome suprostavio.

Jer se ova prodaja zasniva na prodaji Allahove knjige, a vadžib je da se ona zaštiti od skrnavljenja, niskosti i poniženja.

Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu () od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Volio sam da se ruke sijeku (kao šerijatska kazna) zbog njegove prodaje (Mushafa)“. Ovu predaju je šejh Albani ocijenio slabom jer je u njenom lancu prenosilaca Lejs ibn ebi Sulejm, a on je slab.

Treće mišljenje: pokuđenost i prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je stav šafijskog mezheba, takođe prenosi ga Ibn ebi Šejbe od Ibn Omera, Ibn Mes'uda, radijallahu anhuma, Mesruka, Abdullah ibn Jezida, Šurejha, Ibrahima En-Neha'ija, Salima, ‘Alkame i Ibn Sirina.

Argumnet pokuđenosti je čuvanje Kur'ana od toga da bude na stepenu robe koja se kupuje i prodaje. Jer cilj kupoprodaje je Allahov govor, a vadžib je čuvati Allahov govor od spuštanja na nizak nivo da bude poput robe.

Četvrto mišljenje: pokuđenost prodaje ako za time nema potrebe a dozvola kupovine.

Ovo je stav unutar šafijskog mezheba, takođe prenosi Ibn ebi Šejbe da je ovo stav Džabira, Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, El-Hakema, Katade i Ebu Seleme. Ovo je takođe rivajet od imama Ahmeda za kojeg kaže Merdavi da je zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Bespotrebna prodaja je pokuđena jer je u njoj skrnavljenje i omalovažavanje Allahova govora, za razliku od kupovine sa kojom se spašava i stiče Allahova knjiga.

Odabrano (radžih) mišljenje, a Allah zna najbolje, je prvo i četvrto mišljenje zajedno. Jer u prodaji i kupovini Mushafa muslimanu je prodaja papira i truda ruku a ne prodaja ili kupovina Allahova govora, a prodaja papira i truda ruku je dozvoljena.

Međutim, ako za prodajom Mushafa nema potrebe, jer se do njega može doći bez kupovine, onda je njegova prodaja pokuđena kako bi se Allahova knjiga čuvala od skrnavljenja, omalovažavanja i spuštanja na niži nivo.

Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba