Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Može se rukja učiti za nemuslimane, pogotovo ako bi se učenje rukje iskoristilo kao metod da se ljudima pojasni savršenstvo islama, dobrota islama, kako islam pomaže i nemuslimanima, Kur'an liječi svojom jačinom, nadnaravnošću liječi i muslimane i nemuslimane.

Kao što je potvrdjeno u vjerodostojnim hadisima za vrijeme Božijeg Poslanika alejhi sallatu we sellam da su ashabi učili rukju nemuslimanima, tako da nema smetnje učiti rukju nemuslimanima, pogotovo da se ta rukja iskoristi kao davetski metod, misionarski gdje će se ljudima pojasniti veličina i savršenstvo islama.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Mnogo toga bi mi mogli ovdje kazati, prva stvar trebamo se učiti da se vjera ne uči od svakoga.
Rekle neke žene, te žene treba da spomenu dokaz i treba da kažu gdje su to naučile.

U svakom slučaju nema smetnje mejjit kada umre da se svaki dan, prikodan, ne mora to biti precizirano 40, 30 dana, 2 mjeseca da proučimo nešto od Kur'ana, ne mora to biti eksplicitno Jasin, možemo proučiti 3 puta suru Ihlas, suru Bekara, možemo proučiti džuz Kur'ana, i nagradu toga pokloniti svome mejjitu.
Tako da ova konstatcija mora se nakon 40 dana dato hatma je neutemeljena.
Znači možemo učiti za svoga mejjita nešto od Kur'ana i pokloniti to našem mejjitu, sevap toga poloniti mejjitu.
Ne mora to biti 40 dana, ne mora to biti Jasin, možemo jedan dan proučiti, jedan dan ne proučiti, jedan dan proučiti Jasin, drugi dan proučiti neku drugu suru… Ali da postoji nešto 40 dana obavezujuće, ne, hatma 40 dana ne postoje takvi dokazi.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Jedno pitanje, malo čudno ali i bitno i u smislu potrebno, mi se ponosimo što ljudi ovdje postave nekada i smiješna i lagana i teška pitanja, ali to nam ukazuje da različita populacija ljudi sluša naša predavanja, i posjećuje naš profil.

Duže jedno pitanje nakon što se ova naša sestra zahvalila na našem radu i svemu tome, pitanje kakav je vaš stav i da li vjerujete u postojanje vanzemaljaca?
Dakle bića sa kojima dijelimo vasionu, obzirom da svaki dan postoji sve više i više dokaza da nismo sami u univerzumu …
Dole na kraju postoji konstatacija da li je moguće da su vanzemaljci zapravo džinni?

Ovako, dvije stvari je veoma bitno da zapamtimo i ako Bog da nećemo se dalje time opterećavati.
Odredjeni Kur'anski ajeti mogu se shvatiti na način da postoje mimo ljudi još neka druga bića u kosmosu.
Odredjeni Kur'anski ajeti mogu se shvatiti, nismo rekli oni ukazuju, ali se tako mogu shvatiti da u kosmosu, univerzumu, postoje neka druga živa bića koja nastanjuju univerzum mimo nas, mogu se tako shvatiti.
To je jedna stvar tako da islam nema jasan znači Kur'an ne postoje Kur'anski ajeti koji jasno definišuda li imaju vanzemaljci ili ne, niti postoje hadisi Božijeg Poslanika koji to govore da li postoje ili ne.

Mi muslimani vjerujemo da postoje ljudi, postoje džini, postoje šejtani, postoje meleki, to je ono što moramo svi vjerovati i to je potvrdjeno jasnim dokazima.

Da li postoje neka druga stvorenja, rekao sam neki Kur'anski ajeti mogli bi se razumjeti na način da u kosmosu, univerzumu postoje neka druga bića mimo nas ljudi.

Druga stvar, bez obzira bio neko ili ne, to ne ostavlja nikakve prave posljedice na nas, to je najbitnija stvar.
Ne treba čovjek da sad od toga napravi da je to tema bitnija od širka, od kufra, od djela koja izvode iz vjere, od namaza, u većini slučajeva ljudi kada pristupe tom pitanju, cijeli život samo o tome čitaju i samo se tome posvete.
Jedan dan čitati, jedan, dva, tri, i nakon esselamu alejkum.
Ne treba u to toliko ulagati truda.

Ako ima, kada se dokaže, dobro i jest, ako i ne bude, to nas se plaho ne tiče.
Hoću da kažem da su to neka pitanja od kojih nama ništa ne zavisi naš život, nastavljamo živjeti, trgujemo, ženimo se, školujemo se, klanjamo namaze, postimo, bilo vanzemaljaca ili ne bilo, mi sa tim nemamo nikakvu neku korist koja se vezuje za naš život u smislu islama i propisa.
Tako da se čovjek time ne treba mnogo opterećavati, nek pusti nauci, nek nauka to istražuje i dokazuje.

Rekli smo da u Kur'anu postoje neki ajeti koji bi se mogli znači tako shvatiti da u kosmosu, univerzumu postoje neka bića mimo nas.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Imamo jedno duže pitanje gdje čovjek kaže završio sam fakultet u Danskoj, već sam duže vremena tražio posao u struci, dobio je posao u gradu gdje se ne klanja džuma, nema tu muslimana koji klanjaju džumu, a može na poslu obavljati namaze. Najbliža neka džamija je više udaljena od 20 km. Šta u takvoj situaciji raditi?

Allah subhanehu we te'ala najbolje zna.
Znači insan ako živi u sredini u kojoj nema džume, niko ne organizuje džumu, njemu džuma više nije ni obaveza jer imate jedno veliko pravilo u islamu, a to je ono što je obaveza, pada obaveza sa nas ako mi nismo u mogućnosti da to izvršimo.

Tako da u ovom slučaju čovjek radi i živi, klanja namaze, ali u tom mjestu gdje on živi i gdje on radi nema džume namaza, takvom ćemo insanu kazati da klanja namaze, petkom podne i inšallah to je ono što on može da uradi.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Pošto nisam u mogućnosti da šaljem poruke na facebook a pratim vašu stranicu, vidio sam da ste objavili jedan citat: Kazao je imam Nevevi: “klanjati dženazu namaz nevjerniku ili doviti njemu za oprost nakon smrti je haram prema tekstu Kur'ana i konsezosu učenjaka”.

Vjerovatno smo greškom izbrisali, uglavnom pitanje je ovog našeg brata kako da mi znamo ko je vjernik a ko je nevjernik, pošto imam Nevevi rahmetullahi alejhi kaže: Klanjati dženazu namaz nevjerniku…

Ovdje braćo moja draga se misli prvenstveno na osobe koje su se u toku svoga života deklarisale kao nemuslimani.
Naše je braćo moja draga da se prema ljudima ophodimo po njihovoj vanjštini, kada čovjek za sebe kaže musliman i umro je, mi tog čovjeka smatramo muslimanom u njegovoj vanjštini, klanjamo mu dženazu…

Čovjek čitav život za sebe govorio da je nemusliman, takvom čovjeku je haram klanjati dženazu i doviti za njega nakon smrti.
Znači mi se prema ljudima ophodimo prema onome kako se oni deklarišu u svom životu.
Postoji uvijek neka 01% da je taj musliman koji se deklarisao kao musliman, na smrtnoj postelji kada mu je došla smrt, u tom momentu izrekao riječi kufra i umro u nevjerstvu i obrnuto, možda onaj koji se čitav život deklarisao kao nemusliman, kada su mu došle smrtne muke rekao la ilahe illallah Muhammedun resulullah i to niko ne zna, šta ćemo mi sa takvom osobom?
Mi se prema ljudima ophodimo po vanjštini.

Onaj ko se u životu deklarisao kao musliman la ilahe illallah Muhammedun resulullah, ja sam musliman, koljem kurban, idem na Bajram, klanjam namaz, mi se prema njemu ophodimo kada su u pitanju propisi, kao musliman.

Čovjek koji se deklariše kao nemusliman i na tome umro, takvoj osobi je zabranjeno, haram klanjati dženazu po konsezosu učenjaka i zabranjeno za njega doviti nakon njegove smrti.
Za života dozvoljeno je doviti Allahu za nemuslimane da prihvate islam i da ih uputi na pravi put.
Ako umru kao nemuslimani zabranjeno je više za njih doviti.

Audio isječak odgovora