Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript.

Svakako da čovjek koji, ako je već odlučio da ide tim putem, da živi sa ženom koja nije muslimanka, treba to ozvaničiti šerijatskim vjenčanjem.. Znači, ovdje se radi o tome da je osoba stupila u brak, samo se je vjenčala općinski a ne i šerijatski, a njegova supruga nije muslimanka. Savjetujemo da takva osoba ozvaniči svoj brak šerijatski vjenčanjem, sa svim onim uvjetima koji treba da se ispune da bi brak i vjenčanje bilo validno.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Nije insan griješan ako ne može da halali učinjenu nepravdu. Dosta puta, mi jesmo takav narod, merhametli, pa do te mjere da smatramo, neko nam je uradio nepravdu, e sad da li sam griješan što mu ne mogu oprostiti, halaliti tu njegovu nepravdu.. Apsolutno ne. Insan nije griješan. Da li to može uraditi, to se vraća na njega. Ako insan može halaliti, definitivno je bolje i prioritetnije. Ali ako insan ne može da se pomiri, neko mu je učinio nepravdu i ne želi da mu to halali, da li je čovjek griješan? Nije griješan.

Čovjek ima potpuno pravo da na sudnjem danu traži svoj hakk za nepravdu koja mu je učinjena, i neće zbog toga biti kažnjen niti je uradio nešto loše, čovjek želi poravnjanje svojih prava. Tako, ako halali definitno je bolje; ali ako ne halali to je njegovo pravo i nije griješan zbog toga što nije halalio.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Govorili smo više puta kroz naša oredavanja, kroz naše odgovore i pisali smo dosta puta putem fejsbuka, kada su u pitanju djela koja mogu uraditi živi a da koristi od njih imaju mrtvi.
Prvo djelo jeste dova. Neprestano da dovimo Allahu, subhanehu ve te'ala, i na sedždi, i u našim dovama, i prije namaza, i poslije namaza.. da dovimo da se Uzvišeni Allah smiluje našim roditeljima, da im oprosti grijehe, da ih sačuva kaburskog azaba, itd. Znači prva stvar jeste dova.
Druga stvar jeste sadaka. Da udijelimo sadaku na njihovo ime.

Potvrđeno je vjerodostojnim hadisima da čovjek, ako udijeli sadaku na ime svojih roditelja, da će oni, ako Bog da, imati nagradu od toga. Isto tako, potvrđeno je vjerodostojnim hadisima da insan, ko nije obavio hadždž i umru, ako njegovi nasljednici ili neko drugi za njega obave hadždž ili umru, ili nekoga pošalju kao bedela da za njega obavi hadždž ili umru, on će od toga, ako Bog da, imati korist.

Ostaje ta stvar koja je izuzetno rasprostranjena u našem podneblju, a to je učenje kur'ana pa da se nagrada učenja kur'ana pokloni za mejjita. Nije to bila neka praksa selefa, prvih generacija, ali isto tako učenjaci poput Ibn Tejmijje, Ibnul Kajjima, i mnogi drugi učenjaci ummeta, smatrali su da nema u tome ništa loše, nalognom svim ovim djelima koja smo spomenuli. Da insan prouči nešto od kur'ana, ali da on prouči, ne da plati nekome da prouči i da na kraju nagradu tog učenja kojeg je on trebao da dobije, da tu nagradu pokloni nekom od svojih umrlih. Velik broj učenja je smatrao da je to, inšallah, dozvoljeno raditi. Tako da, nema smetnje znači, uz dovu, uz sadaku, uz hadždž, uz umru, da čovjek nešto od kur'ana prouči i da nagradu od toga pokloni nekome od svojih umrlih.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Već nekoliko puta smo u pogledu nikaba odgovarali. Ja lično smatram, kada uzmemo u obzir vrijeme i situaciju u kojoj mi živimo, da u ovakvim situacijama supruga treba da razgovara sa svojim mužem i da pokuša da dobije njegovu saglasnost i naklonost, pa da, haj da kažemo, počne nositi nikab uz njegovu saglasnost. Može se desiti da supruga ‘prereže’ i kaže mužu, ja želim da nosim bez obzira, pa to može biti razlogom, ne daj Bože, netrpeljivosti, može biti razlogom svađe, može biti razlogom do te mjere, jer neki ljudi doista nisu spremni da prihvate. Jer, nositi nikab doista je čast, ali isto tako i izazov za vrijeme i prostor u kojem čovjek živi. Tako da određeni ljudi nisu spremni da se nose sa tim izazovima.

Tako da, ja lično, bi išao u pravcu, i savjetujem da se ide u pravcu kroz razgovor, da se pokuša dobiti saglasnot muža, da se to ne radi bez njegove saglasnosti. Ne kažem da nije ispravno, ali zbog budućnosti, zbog harmonije, zbog porodice, savjetujem da to pitanje pokušaju riješiti dijalogom.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Koliko se sjećam da smo nekada, ako ne možda u ramazanu, odgovarali na slična pitanja. Ono što mi znamo jeste da je Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, spomenuo u kur'anu događaj između Adema, alejhisselam, njegove supruge, i šejtana. Da je šejtan došaptavao Ademu, alejhisselam, i njegovoj supruzu, pa su oni ‘pali’ na to njegovo došaptavanje, njegove vesvese, pa su se ogriješili o naredbi Uzvišenog Allaha, subhanehu ve te'ala.

Ono što mi sebe treba da odgajamo jeste da je to kazao Uzvišeni Allah, a Uzvišeni Allah, subhanehu ve te'ala, ne govori osim apsolutnu istinu. Sav kur'an je apsolutna istina – tu treba da stajemo. Ima govor učenjaka, mufessira, koji su pokušali da dokuče kako je to šejtan mogao da navede Adema i njegovu suprugu da urade nešto a oni u džennetu, a on nije mogao da uđe u džennet.. u svakom slučaju, neispravno je pristupati pitanjima Ahireta, dženneta, džehennema, sa našom percepcijom i našim dunjalučkim razmišljanjima.

Nama je dovoljno da vjerujemo da je Uzvišeni Allah objavio u kur'anu i da je to apsolutna istina, da se to desilo između Adema, alejhi salatu ve sellam, njegove supruge i s druge strane šejtana koji ih je naveo na grijeh. Kako se to desilo ne treba mnogo da nas interesuje, iako u svim skoro tefsirima postoje nagađanja i pokušaj islamskih učenjaka da pojasne kako je se to desilo, smatram da se treba odgajati da kada se u kur'anu nešto spomene da to prihvatimo. Ako to nije pojasnio Uzvišeni Allah, i ako to nije pojasnio Božji Poslanik – da je to trebalo i da je nama to bilo bitno, to bi pojasnio naš Gospodar ili bi to pojasnio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Audio isječak odgovora