Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nije dozvoljeno brijanje brade kako bi više narasla ili bila gušća.

Detaljniji odgovor poslušaj na ovom videu:

Free Joomla Extensions” target=”_blank”>http://www.youtube.com/P4FcMBYbzec

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnik, a zatim:

Propis zaklinjanja nečim mimo Allaha

Nije dozvoljeno zaklinjanje sa nečim drugim mimo Allaha (Njegovih imena i svojstava) jer to predstavlja širk.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: “Ko se zakune sa nečim mimo Allaha učinio je kufr ili širk” (Bilježi ga Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Albani). S tim da ovaj širk i kufr ne izvode onoga koji se tako zakune iz Islama jer predstavlja mali širk i mali kufr.

Takođe, nije dozvoljeno zaklinjati se Poslanikom, životom, djecom, emanetom, Kabom i slično. Kaže Ibn Abdulberr da je na ovome idžma učenjaka. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nije od nas ko se zakune emanetom.” (Bilježi ga Ebu Davud, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i El-Munziri).

Onaj ko se zakune sa nečim mimo Allaha i Njegovih imena i svojstava nije dužan učiniti kefaret jer mu je zakletva neispravna.

Dozvoljeno je zaklinjati se Kur'anom i Mushafom ako se misli na Allahov govor a ne na knjigu u kojoj je zapisan Allahov govor.

Propis zaklinjanja izvornom Hipokratovom zakletvom

Prava i izvorna Hipokratova zakletva, koja je nastala u Staroj Grčkoj između 5. i 3. stoljeća prije Nove Ere i koja je u Zapadnoj kulturi izvorna tačka svih liječničkih zakletvi i kodeksa, glasi:

“Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno.”

Nema sumnje da je zabranjeno zaklinjenje sa ovom izvornom Hipokratovom zakletvom, jer ona u sebi sadrži jasne zakletve Grčkim bogovima.

Propis zaklinjanja izmijenjenom Hipokratovom zakletvom

Tokom istorije izvorna Hipokratova zakletva se mijenjala. Na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine usvojena i prihvaćena konačna zakleta koja se danas koristi, koju nazivaju Ženevska zakletva. Ta zakletva je ona koju svršenici medicine svečano polagaju. Tekst te zakletve je sljedeći (isti onaj koji je spomenut u pitanju):

“U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast.”

U tekstu ove zakletve nema riječi zaklinjanja nečim drugim mimo Uzvišenog Allaha. Zadnja rečenica „Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast“ ne predstavlja zakletvu, jer pozivanje na čast, poštenje, znanje, stručnost i slično nije zaklinjanje istima.

Zakletva sadrži neke sporne fraze i rečenice, poput:

– „Moje kolege bit će mi braća“, jer po islamskim principima samo su mu'mini braća.

Kaže Uzvišeni: „Zaista su samo mu'mini braća“ (El-Hudžurat, 10)

– „U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere“, jer po Islamu u mnogim šerijatskim propisima se pravi razlika između vjernika i nevjernika. Nije isto liječiti mu'mina mudžahida i kjafira koji se bori protiv muslimana.

– „Svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti“ i „Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti“, mnogi takozvani zakoni humanosti se kose sa šerijatskim zakonima. Poput eutanazije (ubistvo iz milosti ili usmrćenje neizlječivo bolesnog, tj. olakšavanje smrti bolesne osobe za koju nema nade u ozdravljenje na osnovu zahtjeva bolesnika) koja je po mnogima human gest a po Šerijatu ubistvo ili posredovanje u ubistvu.

Propis zaklinjanja sa ovom izmijenjenom Hipokratovom zakletvom je dozvola sa pokuđenošću, tj. ako je moguće bolje je izbjeći polaganje ove zakletve zbog navedenih spornih fraza i rečenica u njoj. Takođe, zbog toga što liječnik musliman koji čuva i poštuje granice Allahovog Šerijata u svojoj profesiji samim tim vrši najveći vid humane misije. A ovo zahtijeva od liječnika muslimana da nauči osnovne šerijatske propise vezane za njegovu struku.

Ali ako student svršenik medicine nema izbora u činu polaganja zakletve, nema smetnje u izgovaranju iste jer ona u sebi ne sadrži zaklinjanje nečim mimo Allaha, a sporne rečenice neka tumači na islamski način.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Ve alejkumus-selamu ve rahmetullah!

Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom. Salavat i selam neka su na Allahovog poslanika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i sve plemenite ashabe.

Nema sumnje da je izučavanje šerijatskog znanja jedno od najvrjednijih i najodabranijih dobrih djela, ali ako se uči iskreno radi Allaha. Uzvišeni je odlikovao učene nad neznalicama: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju!?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9)

Onima koje je Allah obdario znanjem pripada veliko mjesto u islamu, a njihova bitnost i vrijednost svima je dobro poznata. Uzvišeni nam poručuje: “Pitajte učene ako ne znate!” (El-Enbija, 7), “A Allaha se doista boje od robova Njegovih – učeni.” (Fatir, 28), “Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega – a i meleki i učeni…” (Alu Imran, 18), “Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.” (El-Mudžadele, 11).

Od Ebu-Derdâa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je prednost učenjaka nad pobožnjakom kao prednost punog mjeseca nad ostalim zvijezdama, i doista su učenjaci nasljednici vjerovjesnika, a vjerovjesnici nisu ostavili u nasljedstvo ni dinare ni dirheme, nego su ostavili znanje, pa ko uzme znanje, uzeo je veliki udio u nasljedstvu.” (Ahmed, br. 21715; Ebu-Davud, br. 3643; Tirmizi, br. 2682; Ibn-Madže, br. 223 idr. Hadis je hasen / dobar)

Mu'âvija b. Ebi-Sufijan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj kome Allah hoće dobro poduči ga propisima vjere.” (Buhari, br. 71; i Muslim, br. 1037)

Osman b. Affân, radijallahu anhu, prenosi od Allahovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Najbolji među vama je onaj koji nauči Kur'an a zatim druge podučava njemu.” (Buhari, br. 5027)

Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “… onaj koji nauči Kur'an” ne odnose se prvenstveno na one koji memoriziraju Kur'an i druge podučavaju harfovima, tedžvidu, kirâetima i slično tome, kao što mnogi tvrde, nego se odnose na one koji nauče Kur'an napamet, nauče njegova značenja i propise, a zatim druge podučavaju tome, što obuhvata i izučavanje sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je nemoguće cjelokupno razumjeti Kur'an bez proučavanja sunneta, a Allah najbolje zna. (Vidjeti: Mubarekfuri, Tuhfetul-ahvezi, 1/179)

Prema tome, dragi brate, put kojim želiš krenuti je najčasniji i najbolji put. To je put koji te vodi ka Džennetu i približava Allahovoj milosti i oprostu. Nipošto ne posustaj i ne dozvoli da te od tog časnog puta odvrate neznalice!

Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko krene putem na kojem traži znanje, Allah će ga radi toga usmjeriti ka putu od puteva koji vode u Džennet.” (Muslim, br. 2699)

Prve generacije ovog ummeta ulagale su velike napore u sticanju znanja. Neki su čak dovodili u opasnost svoje živote, zdravlje i imetke kako bi saznali i naučili o Allahovoj plemenitoj vjeri ono što nisu zanali.

Prenosi se da je plemeniti ashab Ebu-Ejjub el-Ensari, radijallahu anhu, otišao iz Medine do Misra (Egipta) kako bi se sreo sa Ukbe b. Amirom, radijallahu anhu, jer je čuo da prenosi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, hadis kojeg on nije znao. (Ahmed b. Hanbel, Musned, br. 17391; Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 34-35)

Slično je uradio i Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, putujući mjesec dana kako bi čuo jedan hadis kojeg nije znao, iako je lično čuo mnogo hadisa od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. (Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 31-33)

Alkame i Esved, dva poznata učenika Ibn-Mes’uda, iz Kufe su otišli u Medinu da čuju hadise od Omera i Aiše, radijallahu anhuma. (Humejdi, El-Džem’u bejnes-sahihajn, 4/240-241)

Imam Malik, rhm, prenosi od Se'ida b. Musejjeba, poznatog tabi'ina, da je rekao: “Dane i noći sam znao putovati samo radi jednog hadisa.” (Hatib el-Bagdadi, Rihletu fi talebil-hadis, str. 41-44)

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tvrdi: “Da naučim jedno poglavlje o vjerskim naredbama i zabranama, draže mi je nego 70 bitki na Allahovom, azze ve dželle, putu.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekih vel-Mutefekkih, str. 52)

Ibn-Šihab ez-Zuhri, rhm, je rekao: “Izučavanje Sunneta je bolje od ibadeta 200 godina.” (Ibn-Asakir, Tarihu Dimešk, 43/6)

Hasan el-Basri, rhm, kaže: “Da naučim jedno poglavlje iz znanja i onda podučim jednog muslimana draže mi je nego da imam čitav dunjaluk pa ga podijelim na Allahovom putu.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekih vel-Mutefekkih, str. 53)

Sufijan es-Sevri, rhm, kaže: “Ne znam da ima neko dobro djelo da je bolje od traženja znanja i njegovog pamćenja za onog kome Allah hoće dobro.” (Darimi, Es-Sunen, br. 326)

Jahja b. Ebi-Kesir, rhm, ističe: “Prisustvovanje na predavanjima o šerijatskim propisima i izučavanje Kur'ana je kao obavljanje dobrovoljnog namaza.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 58)

Od Mutarrifa b. Šihhira, rhm, prenosi se da je rekao: “Znanje je bolje od dobrih djela. Zar ne vidite monarha koji po čitavu noć čini ibadet, a zatim kada osvane čini širk.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 67)

Imam Šafija, rhm, je rekao: “Nema ništa vrjednije, nakon obavljanja farzova, od traženja znanja!” Upitan je: ‘Pa ni borba na Allahovom putu?’ Reče: “Ni borba na Allahovom putu!” (Bejheki, El-Medhal, br. 372)

Imam ehli-Sunneta vel-Džema'ata Ahmed b. Hanbel, rhm, u tom smislu kaže: “Traženje znanja je najbolje djelo, ali za onog koji ima iskrenu namjeru.” Upitan je: “A kako da mu namjera bude iskrena?”, a on odgovori: “Neka naumi da bude ponizan i da od sebe odstrani neznanje.” Drugom prilikom je rekao: “Sa znanjem se ništa ne može porediti, ali ako je popraćeno iskrenom namjerom.” (Ibn-Muflih, El-Furu’u, 2/339)

Ibrahim b. Hani’ upitao je imama Ahmeda, rhm: “Šta ti je draže, da sjedim po noći i prepisujem znanje ili da klanjam dobrovoljne namaze?”, pa je Ahmed, rhm, rekao: “Kada prepisuješ znanje, tada učiš propise svoje vjere. Meni je to draže.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, str. 58)

Dragi brate, Allah se smilovao i meni i tebi, znaj da cilj i svrha znanja nije doći do diploma, pozicija, ugleda i drugih dunjalučkih, prolaznih koristi. Znanje se uči iskreno radi Allaha, radi Njegovog zadovoljstva, radi nagrade na ahiretu, te da bi se radilo po tom znanju i da bi se prenosilo drugima.

Od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko bude učio znanje s kojim se traži Allahovo, dželle šanuh, lice, ali ne uči ga osim da bi stekao neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ahmed, br. 8457; Ebu-Davud, br. 3664; Ibn-Madže, br. 252 idr.)

Dragi brate, znaj da su islamski univerziteti u Mekki, Medini, Rijadu i Kasimu zasigurno najbolja mjesta za studiranje islama danas, ito ispravno, izvorno i autentično. Nije mi poznato da postoje univerziteti u islamskom svijetu danas da su bolji od ovih univerziteta s aspekta nastavnog kadra, plana i programa. Profesori koji predaju na njima bez sumnje važe za jedne od najvećih i najuticajnih alima današnjice. Međutim, najveća odlika ovih univerziteta je upravo to da se na njima izučava ispravna akida – akida ehlus-Sunneta vel-Džema'ata po razumjevanju ispravnih i odabranih generacija. Ujedno, boravak na svetim mjestima, ili učestali obilazak istih, ima svoj dodatni duhovno-odgojni uticaj na svakog iskrenog i neiskvarenog studenta.

Studiranje na tim univerzitetima je besplatno, zagarantovana je (skromna) stipendija, hrana, smještaj, te jedna besplatna avionska karta godišnje (preko ljetnog raspusta). Studiji su na Arapskom jeziku, a oni koji ne poznaju dovoljno jezik, prvo će uzeti osnove Arapskog jezika na posebnim institutima koji su osnovani u te svrhe pri navedenim univerzitetima, ito u trajanju od dvije godine, ili manje shodno prethodnom stepenu poznavanja jezika. Nakon učenja jezika, student ima potpunu slobodu u izabiru fakulteta i smjera na kojem želi studirati, ako ispunjava potrebne uslove.

Nastavni plan i program isključivo je uređen po ehlissunnetskoj ideologiji. Svi fikski mezhebi, unutar okvira ehlis-Sunneta vel-Džema'ata, priznati su i nepristrasno se uzimaju u obzir. Spomenuti univerziteti odlučno zastupaju put El-Vasatijje / umjerenog i srednjeg puta, između onih koji pretjeruju i onih koji popuštaju, ito u svim porama studentskog života. Sve mimo toga što se zlonamjerno priča u određenim krugovima, ovdje ili ondje, obične su dezinformacije i notorne laži. To je što se tiče dodirnih tački između stranih studenata i tih univerziteta. Postoje druge stvari tipa zvanične politike KSA, međunarodnih ugovora, sigurnosnih mjera itd, oko kojih ljudi imaju različite stavove i mišljenja, ali to se ne tiče niti profesora niti studenata, i sa tim nemaju nikakve dodirne tačke, pa je suvišno o tome govoriti. Onaj ko se bavi onim radi čega je došao, ne tiče ga se ono radi čega nije došao.

Naravno, ti univerziteti nisu savršeni. Ima mnogo neželjenih propusta u praktičnom smislu, jer onaj ko radi i griješi, pogotovo ako uzmemo u obzir da su to univerziteti čiji broj studenata prelazi desetine hiljada. Međutim, mi ovdje dajemo samo opće kvalifikacije. Kvalitet tih islamskih sveučilišta ne može se mjeriti po svim onim koji su na njima studirali. Neki od njih su na pravom putu, a neki, pak, ne. Neki su korisni po islam, muslimane i svoje domovine, a neki drugi se bave nebitnim stvarima i sl.

Aplikacije za studiranje većinom se obavljaju online – preko interneta. Svaki od tih univerziteta ima svoju oficijalnu web-stranicu na kojoj se može saznati više o uslovima studiranja, rokovima za aplikacije, potrebnoj dokumentaciji itd. Još lakše od toga je da stupiš u direktni kontakt sa studentima koji trenutno studiraju ili su studirali na tim univerzitetima, pa da ti detaljno pojasne koji je najlakši i najbrži način apliciranja.

○ Univerzitet Ummul-Kura u Mekki (http://admission.uqu.edu.sa/index.php/2014-03-21-15-40-04/2014-03-27-01-49-00/2014-03-30-07-13-22)

○ Islamski univerzitet u Medini (http://admission.iu.edu.sa/LanguagePage.aspx)

○ Islamski univerzitet Imam Muhammed b. Su'ud u Rijadu (https://imamu.edu.sa/en/admissions/Pages/default.aspx)

○ Univerzitet Kralja Su'uda u Rijadu (https://sib.ksu.edu.sa)

○ Kasimski Univerzitet (http://www.qu.edu.sa/en/Admissions/Pages/International-Students.aspx)

Ako ispunjavaš uslove i imaš mogućnost da studiraš na ovim univerzitetima, iskreno bih te savjetovao da ne propuštaš tu priliku, niti da ih zamijeniš nekim domaćim ili drugim univerzitetima, a Allah najbolje zna.

Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovorio sam na nekoliko pitanja vezanih za šerijatsku ispravnost poslovanja BBI banke koja se predstavlja kao islamska banka čije su poslovne aktivnosti usklađene sa islamskim principima.

Evo linkovi tih odgovora ( kliknite na naslov da pogledate odgovor) :

– UZIMANJE KREDITA SA BBI BANKE

– JE LI NOVAC KOJI DAJE BBI BANKA NA OROČENU ŠTEDNJU KAMATA?

– KUPOVINA AUTA SA KREDITOM OD BBI BANKE

– PRAKTIČAN PRIMJER “beskamatnog” KREDITA U BBI BANCI

– SAVREMENI IMOVINSKI POSTUPCI U KOJIMA IMA KAMATE

Prema tome, poslovni ugovori, aktivnosti i transakcije BBI banke su zasnovani na kamatnom sistemu kao i druge banke koje za sebe ne tvrde da su islamske. S toga nije dozvoljeno poslovati sa tom bankom, osim u onoj aktivnosti za koju se ustanovi da nije zasnovana na kamati, jer je moguće da postoje neke finansijske aktivnosti ove banke koje šerijatske nisu sporne, s tim da ih treba naći, otkriti i objelodaniti klijentima.

NAPOMENA:

Ne treba da obmanjuje to što ova banka na svom zvaničnom sajtu tvrdi da u njenim aktivnostima nema kamate te da joj je poslovanje usklađeno sa islamskim principima poslovanja. Ovo je notorna laž sa kojom će stati pred Allaha.

Takođe, ova banka opravdava svoje „islamsko“ poslovanje Šerijatskom komisijom koja odobrava oblike poslovanja koji su zasnovani na klasičnoj ili prikrivenoj kamati.

Članovi te komisije su u jednom od dva stanja:

– ili ne znaju šta je kamata u Šerijatu,

– ili znaju a svjesno namjerno odobravaju kamatne djelatnosti pravdajući ih nuždom, stanjem i zakonima države i slično (a što je neprihvatljivo).

A ne zna se koje od ova dva stanja je gore.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Propis prodaje Mushafa (Kur'ana na arapskom jeziku) zavisi od toga kome se prodaje, tj. da li se prodaje kjafiru (nemuslimanu) ili muslimanu.

PROPIS PRODAJE MUSHAFA (ili dijelova Mushafa) KJAFIRIMA

Nema razilaženja među učenjacima da je prodaja Mushafa kjafirma zabranjena.

Ovo je stav četiri fikhske pravne škole: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba. (Reddul-muhtar 4/134, Hašijetud-dusuki 3/7, Tuhfetul-muhtadž 4/230, Keššaful-kinna'a 3/134)

Ovu zabranu argumetiraju sljedećim dokazima:

Prvi – Riječima Uzvišenog: „A Allah neće dati priliku nevjernicima nad vjernicima“ (En-Nisa’, 141). Ovim ajetom Uzvišeni zabranjuje da se omogući ili da prilika kjafirima da unište, omalovaže i ponize muslimane. A prodajom Kur'ana kjafiru daje mu se prilika da obesčasti Plemeniti Kur'an koji predstavlja najveću svetost kod muslimana, a to je u suprotnosti sa zabranom koja je došla u plemenitom ajetu.

Drugi – Hadisom mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,„zabranio da se putuje sa Kur'anom u zemlju neprijatelja“. U rivajetu je došlo: „iz bojazni da ne dostigne u njihove (kjafirske) ruke“.

Prema tome, zabrana putovanja sa Mushafom u zemlju neprijatelja kjafira je obrazložena mogučnošću da dođe u njihove ruke gdje bi ga oni obesčastili i omalovažili. Pa je tako prodaja Mushafa kjafirima preče da bude zabranjena.

Treći – Razumskim argumentom: da je u prodaji Mushafa kjafirima obesčašćenje svetosti islama, jer se time daje prilika da ga obesčaste i omalovaže.

Zatim su se učenjaci razišli oko valjanosti te prodaje ako se ona desi:

Šafije, hanabile i malikije smatraju da je ova prodaja batil (ništavna).

Dok hanefije, malikije i šafije po jednom mišljenju unutar mezheba smatraju da je prodaja Mushafa kjafiru valjana (ako se već desila), s tim da je muslimanski vladar obavezan da prisili kjafira da Mushaf ne bude u njegovom vlasništvu (prodajom i slično).

Pod ovu zabranu ne ulazi prodaja prijevoda Kur'ana kjafirima, ona je dozvoljena. S tim da prijevodi u kojima je uz prijevod odštampan i Kur'an na arapskom potpadaju pod isti propis zabrane.

Takođe, pod isti propis zabrane prodaje Mushafa kjafirima potpada i poklanjanje Mushafa kjafirima, davanje kao sadake, davanje kao zalog i slično.

Učenjaci šafijskog mezheba su naveli neke izuzetke zabrane prodaje Mushafa ili dijela Mushafa kjafirima, kao na primjer:

– dirhemi i dinari (novac) na kojima je urezano nešto iz Kur'ana,

– kupovina muslimanskih kuća od strane zimija (ehli-kitabija koji žive u muslimankoj državi) na čijim zidovima je uklesano nešto od Kur'ana,

– pismo koje se šalje nemuslimanima u kojem se napiše nešto iz Kur'ana,

– odjeća na kojoj je napisano nešto iz Kur'ana. (Hašijetul-džeme, 3/19)

PROPIS PRODAJE MUSHAFA MUSLIMANU

Oko prodaje Mushafa muslimanu učenjaci imaju četiri mišljenja:

Prvo mišljenje: dozvola prodaje i kupovine Mushafa muslimanu bez pokuđenosti.

Ovo je stav hanefija, imama Šafije, rivajet imama Ahmeda, Hasana El-Basrija, Ebul-‘Alijeta, Š'abija i Ikrime.

Njihov argument je da se ovdje radi o prodaji papira i truda ruku, a prodaja spomenutog je dozvoljena.

Drugo mišljenje: zabrana prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je rivajet od imama Ahmeda za kojeg kažu hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Buhuti da je to zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Argumenti ovog mišljanja su:

Predaja od imama Ahmeda u kojoj je rekao: „Ne znam da ima olakšica u prodaji Mushafa“.

Da je zabrana prenešena od ashaba, a nije poznato da im se neko u njihovo vrijeme u tome suprostavio.

Jer se ova prodaja zasniva na prodaji Allahove knjige, a vadžib je da se ona zaštiti od skrnavljenja, niskosti i poniženja.

Bilježi Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu () od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je rekao: „Volio sam da se ruke sijeku (kao šerijatska kazna) zbog njegove prodaje (Mushafa)“. Ovu predaju je šejh Albani ocijenio slabom jer je u njenom lancu prenosilaca Lejs ibn ebi Sulejm, a on je slab.

Treće mišljenje: pokuđenost i prodaje i kupovine Mushafa.

Ovo je stav šafijskog mezheba, takođe prenosi ga Ibn ebi Šejbe od Ibn Omera, Ibn Mes'uda, radijallahu anhuma, Mesruka, Abdullah ibn Jezida, Šurejha, Ibrahima En-Neha'ija, Salima, ‘Alkame i Ibn Sirina.

Argumnet pokuđenosti je čuvanje Kur'ana od toga da bude na stepenu robe koja se kupuje i prodaje. Jer cilj kupoprodaje je Allahov govor, a vadžib je čuvati Allahov govor od spuštanja na nizak nivo da bude poput robe.

Četvrto mišljenje: pokuđenost prodaje ako za time nema potrebe a dozvola kupovine.

Ovo je stav unutar šafijskog mezheba, takođe prenosi Ibn ebi Šejbe da je ovo stav Džabira, Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, El-Hakema, Katade i Ebu Seleme. Ovo je takođe rivajet od imama Ahmeda za kojeg kaže Merdavi da je zvanični stav hanbelijskog mezheba.

Bespotrebna prodaja je pokuđena jer je u njoj skrnavljenje i omalovažavanje Allahova govora, za razliku od kupovine sa kojom se spašava i stiče Allahova knjiga.

Odabrano (radžih) mišljenje, a Allah zna najbolje, je prvo i četvrto mišljenje zajedno. Jer u prodaji i kupovini Mushafa muslimanu je prodaja papira i truda ruku a ne prodaja ili kupovina Allahova govora, a prodaja papira i truda ruku je dozvoljena.

Međutim, ako za prodajom Mushafa nema potrebe, jer se do njega može doći bez kupovine, onda je njegova prodaja pokuđena kako bi se Allahova knjiga čuvala od skrnavljenja, omalovažavanja i spuštanja na niži nivo.

Ve billahi tevfik

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba