Esselamu Alejkum. SubhanAllah, obuzima me tuga i jad kada god vidim…
tekstove ili video/audio klipove na kojima se braća “daije” i dalje prepiru, vrijeđaju, nazivaju imenima, potvaraju, ismijavaju, itd., i ne samo to već to rade na najgori mogući način putem elektronskih medija. Ja uopšte ne ulazim u to koji je stav preći i jači, zato postoje oni “učenjaci” ponos svih nas Muslimana a posebno Bošnjaka kada je došao vakat da i mi imamo takve ljude među nama. Ja ovdje ne želim da citiram ajete niti hadise koji govore na ovu temu i koliko je samo to opasno po insane I koji grijeh. Ja samo želim da brata Zijada Ljakića zamolim da ako ima nekih nesuglasica da to riješe na prikladan (islamski) način, da sjednu i da jedni drugima obrazlože šta imaju i donesu dokaze, a ne ovako ko neka djeca i nedo Allah swa najveći džahili da se ponašaju neozbiljno.
Ja želim da istaknem i podvučem, lično ja slijedim stavove brata Zijada i njegove fetve, mada i od brata Nusreta, Idrisa, Bilala ili bilo kojeg drugog koji je inšaAllah na Kur’anu i Sunetu, ja ih ne razdvajam ni u čemu i volim ih sve u ime Allaha swa podjednako. Prema tome, još jedanput podstičem vas administratore da proslijedite ovaj e-mail bratu Zijadu i ostalima ako je moguće. Pa mi običan bosnjačko- muslimanski narod kako da šta naučimo i slijedimo ako se najbolji među nama na ovaj način razilaze i vrijeđaju, pa gdje je tu Islam (sunet poslanika i ashaba???). Molim Allaha swa da oprosti meni, mojim roditeljima, bližoj i daljnjoj familiji i svim muslimanima širom cijelog svijeta živima i mrtvima. Molim Allaha swa da ujedini naše safove I da nas sve zajedno uvede u Džennetul Firdevs sa Poslanikom, šehidima, iskrenima, i drugima. Molim Allaha swa da podari braći daijama više sabura i razumjevanja, dovoljno nam je musibeta što su se svi nevjernici okomili na nas, uključujući domaće i ostale munafike i novotare, pa još treba da se i mi sami dijelimo i cijepamo i tako izazovemo Allahovu swa srđbu i kaznu. Nadam se da ćete proslijediti e-mail dalje a možda ne bi bilo loše i da ga postirate na vašoj stranici, Allaha swa uzimam kao svjedoka da sam pokušao da opomenem braću u ime Allaha swa. Esselamu alejkum! Brat iz USA
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se naglasi nekoliko bitnih stvari:
Prvo: Stav Islama i Sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po ovom pitanju kao i svakom drugom je da se pojasni istina.
Kaže Uzvišeni: “Oni koji budu tajili jasne dokaze i uputu od onoga što smo Mi objavili nakon što smo to pojasnili ljudima u Knjizi, njih će Allah prokleti a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju” (El-Bekara, 159).
U hadisu kojeg prenosi Ebu Se'id El-Hudri, radijallahu anhu, a bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju šejh Albani i Šuajb Arnaut, kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko sakrije znanje koje će Allah učiniti korisnim ljudima u vjeri na Sudnjem danu će ga Allah upregnuti uzdama od vatre”.
A istina o ovoj stranici i ovoj davi je da pogrešno tumače neka bitna akidetska pitanja, te da su sa tim svojim tumačenjem otišli u dalalet i da odvode druge u dalalet sve dok se u onome u čemu su skrenuli ne vrate na istinu.
A obaveza je na učenima da upozore muslimane na ovu skupinu i na ovu zabludu, kao što im je obaveza da objasne propise tahareta, namaza, posta, zekata i ostalog.
Drugo:
Veoma je bitno naznačiti da spor između tzv. “maočanske dave” (u što ulazi stranica “putvjernika” koja je njihov glasnogovornik) i ostalih daija koji pozivaju u izvorni Islam, a što neki dobrodušni muslimani nazivaju svađom, prepirkom, prepucavanjem i razilaženjem među daijama koji pozivaju na Kur'an i Sunnet, da taj spor nije oko međe koju su jedni drugima bespravno prigrabili, niti imetka oko kojeg se otimaju, niti želje da se istaknu jedni nad drugima sa prestižom i vlašću, niti pridobijanju što većeg broja pristalica, niti nekog drugog dunjalučkog šićara, nego je taj spor spor akide i tumačenja vjere.
Treće:
Praktično i konkretno u našoj stvarnosti u Bosni a i šire “maočanska dava”, sa svojim “sunetskim mesdžidima” i “iskrenim muvehhidima”, se odvojila od ostale braće. To jest, oni imaju svoje mesdžide, svoje daije i svoje aktivnosti, oni se nisu odvojili samo od IZ-a nego su se oni odvojili i od nas, od jezgre. A to znači da su se i akidetski, tj. tumačenjem vjere a i fizički odvojili od nas. Ovo je opis stanja u stvarnosti u kojoj živimo a ne žaljenje zbog toga, jer se naša i njihova dava svakako treba razdvojiti, treba istinu odvojiti od dalaleta.
Četvrto:
Kao što obaveza da se upozorava na skretanja sa istine i dalalet sufija, šija, tebligija, ahmedija, maturidija, eš'arija i ostalih, iako među njima samima postoji ogromna razlika, tako isto obaveza je na učenima da upozore na dalalet i skretanje sa pravog puta onih koji pretjeruju i pogrešno tumače pitanja tekfira, a što je glavna zamjerka “maočanskoj davi”, pa makar se oni pojavili iz naših redova.
Peto:
Stalno korištena uzrečica koju koriste mnoga braća, a to je “Slijedimo svakog ko poziva na Kur'an i Sunnet”, sa čime opravdavaju svoje slijeđenje i “neodricanje” od braće i “maočanske dave” je nedovoljan argument za slijeđenje istih. U protivnom trebali bi da slijede i sufije, šije, tebligije, IZ i njima slične jer se i oni pozivaju na Kur'an i Sunnet a ne na Tevrat i Indžil. Ili da budem precizniji, nema sekte i skupine u Islamu a da se ne poziva na Kur'an i Sunnet.
Međutim, kako da znamo ko stvarno slijedi Kur'an i Sunnet onakvima kakvim ih treba slijediti?
Odgovor na ovo je jednostavan jer nam je došao baš u Kur'anu i Sunnetu. Treba slijediti Kur'an i Sunnet onako kako ih je razumio selef ovog Ummeta, odnosno prve tri generacije. Jer je Uzvišeni Allah rekao da je sa njihovom vjerom zadovoljan kada kaže: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima od muhadžira i ensarija i onima koji ih slijede u dobru …” (Et-Tevbe, 100), i jer za njih kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Najbolja generacija (u mom Ummetu) je moja generacija (ashabi), zatim oni poslije njih (tabi'ini), zatim oni poslije njih (tabitabi'ini)”.
Pa kao je Allah sa njima zadovoljan i ako su oni najbolji u ovom Ummetu, nema sumnje da su taj stepen dostigli ispravnim tumačenjem i praktikovanjem Kur'ana i Sunneta.A slijeđenje Kur'ana i Sunneta po razumijevanju selefa ovog Ummeta se u našem vremenu ogleda i očituje u slijeđenju savremenih učenjaka koji tumače vjeru vraćajući se na razumijevanje selefa ovoga Ummeta.
Od tih savremenih učenjaka su Bin Baz, Usejmin, Džibrin, Bekir ebu Zejd, Salih Fevzan, Abdulkerim El-Hudajri, Abdurrahman El-Berrak (iz Saudije), Albani (iz Sirije), Šenkiti (iz Mauritanije), Abdurrezak Afifi, Ebu Ishak El-Huvejni (iz Egipta) i mnogi drugi iz raznih zemalja diljem islamskog svijeta.
Pa kada analiziramo tumače “maočanske dave” i njihove stavove vidjećemo da se oni u spornim pitanjima između nas i njih ne vraćaju na stavove i tumačenja ovih učenjaka. I ne samo da se ne vraćaju na njih nego slijede, tumačeći ta pitanja (taguta, širka, parlamenta, glasanja, tekfira uopćeno), “učenjake i šejhove” (čitaj kvaziučenjake), poput Ebu Muhammeda El-Makdisija čije knjižice i skripte prevode i tumače, koji za spomenute šejhove kažu da su uz taguta i njihove sluge, da prešućuju istinu o tagutima i vladarima, da su na dalaletu u pitanjima koja se odnose na tagutsku vlast i vladare i tome slično i još gore.
Među učenim ljudima današnjeg vremena je poznato nepisano pravilo kako prepoznati novotara među onima koji se pozivaju na Kur'an i Sunnet, a to je da onaj ko priča protiv Bin Baza, Usejmina i Albanija (i njima sličnim) sa strane njihove akide i tumačenja vjere, pri čemu ih vrijeđa i omalovažava, da je to najjasniji znak da je ta osoba novotar. A “maočanska dava” se okitila ovim perjem”, tj. slijedi neke “učenjake” koji tvrde da su ovi gore spomenuti učenjaci na dalaletu i da odvode druge muslimane na dalalet.
Naravno, tumači i vođe ove dave na svojim predavanjima često dođu sa knjigama Bin Baza, Fevzana i njima sličnih učenjaka pokazujući svojim sljedbenicima kako i oni slijede ove učenjake i njihove fetve i pravdajući se da “murdžijske daije” iznose laži na njih. A ustvari radi se o tome da oni uzimaju od ovih šejhova pitanja i mes'ele koja nisu vezana za sporna pitanja u kojima su skrenuli sa pravog puta, poput stavova ovih učenjaka o saudijskoj vlasti, ulasku u parlament, glasanju, nesuđenju po onome što je Allah objavio, tekfirenju uopćeno i slično. Ovi detalji su uglavnom skriveni običnoj braći a poznati su daijama koji zbog svega spomenutog upozoravaju na njihovu davu.
Peto:
Takođe, od raširenih podvala i prevara ove dave među braćom je i to da tvrde da je ustvari prava haridžijska i tekfirska dava je ona koja je nikla i danas boravi u Beču od poznate osobe, a da su oni (“maočanska dava”)
Ehlu Sunne vel džemat, a da su ostale selefijske daije u Bosni murdžije. A istina je da između njihove “maočanske dave” i škole bečkog tekfira nema velike razlike jer su im temelji i osnovi tumačenja tekfirskih pitanja isti. Razlika među njima je u nekih “deset deka”, ili preciznije razlika im je u boji: bečka škola tekfira je crni tekfir, a “maočanska dava” je šareni ili bijeli tekfir.
A ostale daije koji pozivaju na selefijsku akidu i izvorni Islam smatramo da su na akidi Ehlu Sunne vel džemata, a Allah zna najbolje, a daleko od toga da su na murdžijskoj akidi jer tako nešto može reći samo onaj ko ne zna šta je murdžijska akida ili je pogrešno tumači.
Šesto:
Nakon ustrajavanja “maočanske dave” na tumačenju i praktikovanju vjere od onoga na čemu jesu dobili naznake i osobine po kojima sliče haridžijama te se komotno sada mogu nazvati neoharidžijama, tj. savremenim haridžijama. Od sličnosti njihove dave haridžijama su sljedeće stvari:
– nepoznavanje i neizučavanje šerijatskih nauka, a što se posebno ogleda u mnoštvu daija u njihovoj davi koji vaze, drže predavanje, tumače vjeru a da nemaju osnovnog šerijatskog znanja a da istovremeno govore o najkrupnijim pitanjima Ummeta o kojima najučeniji ovog vremena često nemaju odgovora.
– čitanje islamskih knjiga i uzimanje znanja direktno iz knjiga (ili sa interneta i slušanja predavanja sa interneta, paltalka i slično) bez uzimanja znanja direktno od šejhova i zaista učenih ljudi koji će im pojasniti ono što piše u tim knjigama.
– otežavanje vjere samima sebi a još više drugima po čemu se posebno ističu, a kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu mutefekun alejhi: “Zaista je ova vjera lahka, a neće niko otežavati vjeri (pretjerivati u njoj) a da ga ona neće pobijediti”.
– oholost i nadmenost njihovih sljedbenika, isticanje i nametanje da samo oni znaju a da su svi drugi džahili.
– omalovažavanje i potcjenjivanje istinske uleme i optuživanje istih da ne rade svoj posao.
– unaprijed loše mišljenje o muslimanima uopćeno a radnicima za ovu vjeru posebno.
– žestina, grubost i krutost u ophođenju prema muslimanima koji nisu sljedbenici njihove dave, a kaže Uzvišeni: “Muhammed je Allahov Poslanik, oni koji su sa njim su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom” (El-Feth, 29).
– nepoznavanje fikha naređivanja dobra i odvraćanja od zla, pri čemu negirajući neki munker naprave još veći.
– pogrešno i pretjerano tumačenje pitanja vezanih za tekfir, bavljenje tim stvarima od strane onih koji nemaju znanja o tome, spuštanje tekfira na one koje ne treba tekfiriti i slično ovome.
– pogrešno primjenjivanje istinitih riječi, poput riječi Uzvišenog: “A oni koji ne sude po onome što je Allah objavio oni su kjafiri”, kao što su haridžije imali svoju parolu (riječi Uzvišenog): “Zaista vlast i presuda pripadaju samo Allahu” za koje je Alija, radijallahu anhu, rekao: “Riječi istine sa kojima se želi batil”, i mnoge druge karakteristike.
Sedma stvar:
Ako bi se istraživali razlozi pojave ove dave sigurno bi jedan od razloga bio to što se na drugoj strani, tj. kod nas kao jezgru ispravne dave, pojavila određena doza popustljivosti i naginjanja IZ-u od strane određenih daija, pri čemu se prešućuju novotarije ili čak i rade iste, ostavljaju i ne praktikuju mnogi propisi koji su se do juče praktikovali i tome slično, što je činjenica koja se ne može negirati. Međutim, nije ispravno da se ove devijacije i skretanja liječe sa drugim devijacijama i skretanjima koje prerastu čak u novotariju i dalalet.
Osma stvar:
Upozoravanje na “maočansku davu” (a ujedno i na stranicu “putvjernika”) i njeno tumačenje i praktikovanje vjere se niukom slučaju ne može okarakterisati kao “prepiranje, vrijeđenje, nazivanje ružnim imenima, potvaranje, omalovažavanje i slično među daijama koji slijede Kur'an i Sunnet”. U mom upozoravanju na ovu davu ja nisam spominjao ništa vezano iz ličnog i privatnog života vođa ili sljedbenika njihove dave, niti sam se ismijavao i izrugivao njihovom izgledu, ponašanju i tome slično, jer u tom slučaju bi se to tako moglo nazvati.
A što se tiče sjedenja, raspravljanja i razgovaranja sa njima, ne samo da je toga bilo nego ovakvo javno istupanja i jest posljedica neuspjelog i besplodnog razgovaranja, raspravljanja i savjetovanja.
I na kraju, uzimam Allaha za svjedoka da sam upozorio, pojasnio koliko se to može pojasniti i uputio savjet i nadam se time ispunio svoju obavezu, a pouku samo razumom obdareni prihvataju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com