Članovi moje šire porodice traže od mene da učim suru Jasin pred duše umrlih, i plaćali su mi tu uslugu, iako to nisam željela ni tražila od njih. Prije određenog vremena shvatila sam da je trgovanje časnim Kur’anom zabranjeno i ne želim to više činiti, ali ne mogu uvjeriti svoje rođake da je bolje da udijele milostinju pred dušu umrlih. Šta mi savjetujete?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Prema šafijskom i malikijskom mezhebu, sevapi od učenja Kur’ana ne dopiru do umrle osobe i ona nema koristi od tog dobrog djela koje se čini pred njenu dušu. Oni svoj stav dokazuju činjenicom da prvi muslimani, ashabi, nisu učili Kur’an te sevape poklanjali umrlim osobama. No, ipak, većina učenjaka prvih i potonjih generacija smatra da sevapi od učenja Kur’ana dopiru do umrle osobe i koriste joj. Ovaj stav, između ostalih, zastupaju imami Ebu Hanifa, Ahmed, šejhul-islam Ibn Tejmijja, en-Nevevi, potonji autoriteti šafijske i malikijske pravne škole te es-San‘ani. Ovi su učenjaci posegnuli za kijasom, analognim prosuđivanjem, pa su kazali da ako se za umrlu osobu može obaviti hadž, učiti dova, udijeliti milostinja i tome slično, može se Kur’an učiti i sevape pokloniti umrlom. Ma koje od navedena dva mišljenja čovjek preferirao, treba znati da nijedan islamski učenjak nije dozvolio da se učenje Kur’ana naplaćuje. Zašto? Zato što je učenje Kur’ana ibadet koji će biti primljen samo ako se učini zarad Allahova lica i nagrade na ahiretu. I, ako neko prouči određenu kur’ansku suru te zasluži nagradu ali je naplati na ovom svijetu, poništio je sve sevape koje je mogao pokloniti umrlom, te od toga niko, osim onog koji uči, nema koristi. Zamolimo Svevišnjeg Allaha da u naša srca ulije bogobojaznost i da odustanemo od činjenja onoga što može imati kobne posljedice na ahiretu, onda kad se sve tajne otkriju i kad ne bude nikakvih nejasnoća! A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice minber.ba