Da li mi možete dati savjet, ja sam novi musliman, ne mogu se natjerati da klanjam pet puta na dan. Prošla je već godina, da li je Boga uopšte i briga da li ja klanjam pet puta ako sam ja dobar (činim dobro)?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Bismillah, we salatu we salamu, Allah resulillah. Ovdje imamo dvije izjave, koje su u stvari dva različita problema u ovom pitanju. Prvi problem je: Nemogu da klanjam pet puta na dan. Ne mogu to da uradim. Sada, ja ti nevjerujem. Ko god kaže da to ne može, ja mu nevjerujem. A znate li zašto? Zato što ja vjerujem Allahu. Ne, nisam rekao, ja vjerujem u Allaha, rekao sam vjerujem Allahu. Postoji razlika, zar ne? Ja vjerujem u Allaha, znači ja vjerujem da Allah postoji. Ja vjerujem u Njega! Ali ako želim reći, vjerujem Allahu, to znači da vjerujem u ono što On kaže. On kaže, uzvišen neka je On: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.”
To je što Allah kaže, Allah je rekao da On ne opterećava nikoga sa odgovornostima. Osim ako oni nisu sposobni za to, to je to što Allah kaže. Ti govoriš da ti ne možeš to ispuniti, te odgovornosti koje ti je Allah dao. Zar to nije istina? Ti govoriš da ne možeš da obavljaš molitvu pet puta, da je to previše! A Allah kaže da ti možeš. Znači, ja imam izbor između toga da vjerujem tebi ili da vjerujem Allahu. Možda ti ovo nisi shvatio, možda ti lažeš samoga sebe. Možda si sam sebe uvjerio zbog svoje lijenosti, zbog svoga nedostatka volje, da ti ne želiš da obavljas molitvu pet puta. Ja te ne mogu osuđivati, jer ja neznam šta je problem.
Možda je problem u tome što se ti sramiš da klanjaš ispred nemuslimana. Ljudi na radním mjestima koriste pauze da ispuše cigaretu po 15 minuta, zar ne? Mogu uzeti pauzu i da rade bilo što na toj pauzi, a ti ne možeš obaviti namaz pet puta dnevno? SubhanAllah! U ovom dijelu svijeta, gdje sam prije radio, u New York City-u, sam vidio muslimane kako obavljaju namaz na raznoraznim mjestima. Na sred Pete Avenije, na trotoaru čovjek klanja, jer je vrijeme namaza. Ili na fakultetu, otvoriš vrata prostorije gdje je kopir mašina, u biblioteci, a tu su tri momka koja klanjaju. Muslimani klanjaju, ako je vrijeme za to, to je to! Mi ćemo klanjati! Znači, NEMA IZGOVORA.
To je prva stvar. Allah je rekao da ti to možeš. Ako je Allah tebi zadao ovu obavezu, a činjenica je da jeste, onda ti to možeš. Ubijedi sebe u to. I osloni se na Allaha, On će ti olakšati.
Drugo pitanje je: “Da li je Njemu uopšte stalo ako ja obavljam molitvu ili ne?” Ovo pitanje je u stvari više u smislu da li Njemu treba moja molitva ili ne? Ti zaboravljaš da molitva nije za Allaha, ona je za tebe! Nije za Allaha! Kada bi svi ljudi na svijetu, svoj cijeli život posvetili molitvi Allahu, to Allaha nikako ne bi obogatilo, i ne bi doprinjelo Njegovoj vladavini, jer On je već Vladar svega čime vlada. Pa čak i da niko više nikada ne spomene Allaha, to nikako ne umanjuje Njegovu vlast u Njegovoj vladavini, niti Njegovu slavu, ni u kom slučaju. On nas ne treba. Mi trebamo Njega. Mi trebamo Njega. Pitanje je, da li ti osjećaš potrebu da treba da obavljaš molitvu? Da li osjećaš da postoji potreba u tvom životu? Ako ne, ako osjećaš da si oslobođen od moljenja za Njegovu pomoć, obraćanja Allahu, i pokoravanja Njegovim odredbama, onda je to veoma ozbiljan problem u tvojoj vjeri!
Postao si slabašan, i ovo pitanje je isplivalo jer si se udaljio od Allaha toliko dugo vremena, da ti je šejtan došao i rekao ti: “Da, znam prije ti je bilo teško jer nisi klanjao, hajde da zamjenimo taj loš osječaj i kažemo, zašto uopšte moraš da klanjaš?” To je slijedeća faza te bolesti. Prvi dio je barem bio dijagnoziran, ali barem si se osjećao loše pri tome. Taj osjećaj grižnje savjesti je bio prisutan. To je poklon od Allaha. A kada te taj osjećaj grižnje savjesti napusti i kažeš: “Aaa, Allahu ne trebaju moje molitve, sve je u redu, dokle god činim dobro.”
I ovo je zadnji dio o kojem želim da govorim, “Dokle god činim dobro” djelu. Ko može da definiše šta je to dobro? Na ovom svijetu postoje dva dobra. Molim vas da ovo upamtite. Postoje dvije vrste dobra. Etičko dobro, dobar sam prema svojim susjedima, pošten sam na poslu, fin sam prema ljudima, ne kradem, ne varam, znate, ovo je etika, osnove etike, da, bilo ko, govorim istinu, iskren sam, plaćam poreze, i tako dalje. Ovo je etička istina, u redu? I ja sam pošten u poslu. Onda postoje vjerska dobra. Idem na hadždž, dajem zekat, obavljam namaz pet puta dnevno, postim mjesec ramazana. Ovo nisu etičke stvari, ovo je vjersko dobro.
Dobra djela koja su vjerska, i dobra djela koja su etička, moralna po prirodi. Šta se dešava mnogo puta sa muslimanima, ali i nemuslimanima, naročito se dešava sa muslimanima, da mi pravimo razliku između ove dvije stvari. U muslimanskom svijetu vidimo ljude koji su moralno dobri, dobri su prema svojoj porodici, brinu se o svojoj djeci, odgovorni su u domaćinstvu, fini su prema svojim komšijama, pošteni su na poslu. Dobri ljudi! Ali pogodite šta? Nisu vjernici! Nije mi potrebna vjera da bih bio dobar. To oni tvrde.
A na drugoj krajnosti imamo ljude koji obavljaju molitvu, idu na hadždž, daju zekat, imaju duge brade, odijevaju se u veoma religioznu odjeću. Ali, su grozni prema svojoj porodici, varaju ljude u poslu, veoma nemoralno i ne etički! Šta se desilo? Mi smo razdvojili dvije dimenzije dobra, moralno dobro, etičko dobro i vjersko dobro. Šta Allah radi u Kur’anu, povezuje to dvoje skupa, u jednom ajetu, koji se naziva ajetom dobra. Šta to znači biti dobar? Ako proučavate taj ajet, to je kombinacija dvije stvari. To je spoj etičkih principa, održavanje svojih obećanja, biti strpljiv, upornosti, ali također, i vjerskog dobra, uspostavljanja namaza, udjeljivanja zekata, da? To je kombinacija te dvije stvari na jednom mjestu!
Dakle, ako ti misliš da si ti u poziciji da definišeš šta je dobro, najvjerovatnije ti se pridržavaš moralnih vrijednosti, a potcjenjuješ vjerske vrijednosti, obrede koje nas je podučio Allah. Ali ono što Allah želi za nas je da imamo oboje u isto vrijeme. Ovo je kada je osoba istinski dobra. Na druge načine nisi stvarnosti dobar. Ti si sam za sebe definisao dobro, a odbacio si Allahovu definiciju dobra. Mi se obraćamo Allahu da nas uputi, jer mi sami za sebe ne možemo definisati stvari, želimo od Njega da ih definiše za nas, inš’Allah te’ala.
Na pitanje odgovorio: Nouman Ali Khan – Obrada YT kanal: Ummet Media
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com