ŠTO SE KLANJA ISTIHARA

Alejkumusselam.

Za sve bitno što čovjek namjerava raditi ili ostaviti, od onog što je dozvoljeno da se radi ili ne radi (a ne onog što je zabranjeno ili naređeno), sunnet je klanjati istiharu-namaz kao nafilu a koja ima dva rekata i klanja se u bilo koje doba dana i noći, a nakon klanjanja ta dva rekata nafile prouči posebnu istihara dovu.

U toj dovi vjernik, slijedeći riječi Uzvišenog: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista, teško, osim poslušnima” (El-Bekare 45), priznaje svoju slabost i neznanje, moli Allaha da mu da mu olakša, moli Ga da mu odredi ono što je dobro za njeg i na dunjaluku i na ahiretu, i dovi da Allah odbije i udalji od njega štetne posljedice na ovom i onom svijetu.

Način klanjanja istihare-namaza je opisan u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a prenosi ga Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhuma, u kom kaže: “Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, nas je učio istihari kod svih odluka kao što nas je poučavao kur'anskim surama, rekao bi: ‘Kada neko od vas ima namjeru da uradi neku (za njega važnu) stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim prouči: Allahumme, inni estehiruke bi'ilmike ve estakdiruke bikudretike, ve es'eluke min fadlike-l-azimi, fe inneke takdiru ve la akdiru, ve t'alemu ve la e'alemu, ve ente ‘allamul-gujub! Allahumme in kunte t'alemu enne hazel-emre hajrun li fi dini ve me'aši ve ‘akibeti emri’, ili je rekao: ‘Adžili emri ve adžilihi’, ‘fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fihi, ve in kunte t'alemu enne hazel-emre šerrun li fi dini ve me'aši ve ‘akibeti emri, ili je rekao: fi ‘adžili emri ve adžilihi’ fasrifhu ‘anni vasrifni ‘anhu vakdir lije-l-hajre hajsu kane, summe raddini bihi
(Allahu moj, ja ti činim istiharu sa Tvojim znanjem, tražim od Tvoje Svemoći, i molim iz Tvoje dobrote, jer Ti određuješ a ne ja, i Ti znaš a ja ne znam, i Ti si poznavalac svih tajni. Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i život, i ima dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakšaj i bereket mi daj u njoj. A ako je ova stvar štetna po moju vjeru i život, i ako su joj posljedice loše na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje, i odredi mi dobro gdje god bilo, i učini me zadovoljnim njime kako god da bude), i onda treba spomeniti svoju potrebu (odluku).'” Hadis bilježi Buharija (1166) u svom Sahihu.

Prema tome, istihara se ne klanja da bi se nešto doznalo ili sa njom riješili neki problemi među ljudima niti treba klanjati neko za negog ili za nešto.

Nego kao što je došlo u hadisu, sa klanjanjem istihare čovjek traži od Allaha da odredi, olakša i da bereket u onome što je odlučio da uradi ako je u tome hajr za njega, njegovu vjeru i život i ima dobre posljedice na oba svijeta, a ako je u tome što je odlučio da uradi šteta za njegovu vjeru i život, i ima loše posljedice na oba svijeta, traži od Allaha da to odbije od njega i da ga odvrati od te namjere.

Takođe, nakon klanjanja istihare nije prenešeno da treba sanjati nešto po tom pitanju gdje će mu se u snovima staviti na znanje šta da radi, niti treba da očekuje da će dobiti neko posebno nadahnuće u sebi po kojem će biti usmjeren kako i šta da radi.

Na njemu je da počne raditi ono što je namjeravao i da se osloni na Allaha.

Pogrešno je shvatanje da se istihara klanja kada je čovjek u nedoumici i dilemi šta da radi, ovo ili ono, jer u hadisu je došlo “Kada neko od vas ima namjeru da uradi neku (za njega važnu) stvar”, što znači da je već odlučio šta hoće ali ne zna je li u tome što hoće da uradi hajr za njega ili nije pa za to klanja istiharu.

Takođe, u nastavku teksta hadisa “Allahu moj, ako je ova stvar dobra za mene, za moju vjeru i život, i ima dobre posljedice na oba svijeta, odredi mi je, olakšaj i bereket mi daj u njoj. A ako je ova stvar štetna po moju vjeru i život, i ako su joj posljedice loše na ovom i onom svijetu, odbij je od mene, i odbij mene od nje”, se razumije da se govori o jednoj te istoj stvari koja se namjerava uraditi, a ne o dilemi i nedoumici da li da se radi jedna ili neka druga stvar.

Prema tome, istihara se klanja kada čovjek ima namjeru da uradi neku (za njega važnu) stvar pa traži od Allaha da odredi, olakša i da bereket u onome što je odlučio da uradi ako je u tome hajr za njega, njegovu vjeru i život i ima dobre posljedice na oba svijeta, a ako je u tome što je odlučio da uradi šteta za njegovu vjeru i život, i ima loše posljedice na oba svijeta, traži od Allaha da to odbije od njega i da ga odvrati od te namjere. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com