Bračni par četiri mjeseca živi u kući mladoženjinog oca. Međutim, došlo je do nesporazuma između mladoženjinih ukućana i nevjeste. Nevjesta je otišla svojim roditeljima, a od muža traži da iznajmi stan i da žive daleko od svih problema ili da žive u kući njenih roditelja, bez da on prekida vezu sa svojim roditeljima. Mladoženja pita: ‘Ovo sam predložio svojim roditeljima, ali su me odbili i insistiraju da živim s njima. Da li sam griješan ako im ne udovoljim i iznajmim stan kako bih živio sa svojom suprugom?
Ovaj problem se često dešava između nevjeste i muževe porodice. Ono što čovjek treba da uradi u ovakvoj situaciji jeste da pokuša, koliko je u mogućnosti, pomiriti svoju ženu i porodicu i među njima uspostaviti lijepe odnose. Treba ukoriti onoga koji čini nepravdu prema svom bratu i to na lijep način, kako bi se postigla harmonija i zajedništvo, jer su harmonija i zajedništvo u svakom slučaju dobro. Ako ne postoji mogućnost za pomirenje, onda nema grijeha da se odvoji u poseban stan; to čak može biti bolje i korisnije za sve, kako bi se prevazišlo ono što je u srcima jednih prema drugima. U ovom slučaju neće prekidati odnose sa svojima, nego će stalno biti u kontaktu. Dobro bi bilo da stan u kojem će stanovati posebno sa svojom ženom bude blizu kuće njegovih roditelja, kako bi ih vrlo lahko mogao posjećivati i održavati vezu s njima. Bolje i preče je da čovjek živi odvojeno sa svojom ženom, ako će ispunjavati obaveze prema svojim roditeljima i svojoj supruzi, onda kada ih je nemoguće pomiriti da zajedno žive. (Šejh Ibn Usejmin, “Nurun alad – debbi”, str. 50 – 51)
ŠEJH IBN USEJMIN