Šta da radim kad moji roditelji nisu u pravu i kad čine neke grijehe? Je li dozvoljeno da prešutim, ili ih moram upozoriti?

Uzvišeni Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

O odnosu spram majke govori se u predanju Muavije es-Sulemija, radijallahu anhu, koji pripovijeda: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’” Ovaj je ashab prišao Poslaniku s druge strane te ga isto upitao, a Resulullah mu je isto odgovorio. Zatim mu je prišao i sprijeda, a Poslanik mu je tad, treći put, rekao: “Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!” (Ibn Madža).

Poslanikove riječi: “Ne odvajaj se od majčinih nogu” ukazuju na krajnju poniznost prema roditeljima i na krajnju spremnost na dobročinstvene postupke spram njih. Ako roditelj pogriješi u nečemu, dijete se ne treba žuriti s osudom nego treba sačekati povoljan trenutak i ukazati na grešku, i to na najljepši način. Ako roditelj, naprimjer, ne klanja – a izostavljanje namaza veliki je grijeh – ne treba ga upozoravati na nešta što je manji grijeh od izostavljanja namaza. Dakle, treba znati šta su prioriteti. Osuditi, kritizirati i uvijediti umije svako, jer to nije teško, ali je malo onih koji umiju ukazati na propust i pridobiti za istinu. A Allah je pokrovitelj uspjeha i On sve zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović