Smijem li klanjati za onim ko tvrdi da se sastaje uživo sa Poslanikom s.a.v.s?

Oni koji tvrde da mogu vidjeti Poslanika, ﷺ, uživo, ili smatraju da je on još uvijek živ, ili smatraju da je umro, ali da se oni, zbog svoje blizine Uzvišenom Allahu, mogu s njime sresti i razgovarati bez posrednika. Bilo kako bilo, od njih se traži da podastru dokaz, ajet, hadis ili konsenzus islamskih učenjaka da je takvo šta moguće. Baveći se dokazima na koje se pozivaju neki od onih što tvrde da se Poslanik islama može sresti na ovom svijetu, našli smo da su to obične priče, zapisane u nekim knjigama, a u kojima stoji da su neki dobri ljudi vidjeli Resulullaha, ﷺ, uživo. I nije nam nepoznato da se iste te priče ne mogu uzeti kao dokaz u pogledu pitanja koje se odnosi na gajb, onostrano. Osim toga, postoji mogućnost da su te iste priče izmišljene, odnosno da je neko od tih dobrih ljudi usnio Vjerovjesnika, ﷺ, i pomislio da ga je sreo, odnosno da se šejtan pretvorio u lik sličan Poslanikovom, ﷺ, liku, odnosno da se nekome od njih urezalo u svijest da se sreo s Poslanikom islama, a nije, i tako dalje.

Allahov Poslanik, ﷺ, bio je obični čovjek koji je umro kad mu je došao smrti čas. Allah, džellešanuhu, kaže: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti…” (Ez-Zumer, 30).

Imam El-Buhari (3667) zabilježio je predanje u kojem se kaže da se Ebu Bekr, radijallahu anhu, obratio muslimanima nakon Poslanikove smrti: “Onaj ko je obožavao Muhammeda, neka zna da je Muhammed umro! A ko je obožavao Allaha – pa, Allah je Živi, On ne umire!” Ako su ashabi, radijallahu anhum, najbliži i najodaniji Poslaniku islama, ﷺ, shvatili da je Resulullah zaista mrtav i da se s njime, na ovom svijetu, više nikad neće sresti – na kojem temelju neki ljudi tvrde da se sreću s Poslanikom i da s njime razgovaraju?! Imam El-Alusi, u tefsiru “Ruhul-meani”, 22/38, 39, kaže sljedeće: “Nekim prvacima iz redova sufija, onima što padaju u zanos, pripisuje se da su se susreli s Poslanikom, ﷺ, nakon njegove smrti i tražili od njega stanovita rješenja; ne znamo da se takvo šta dogodilo bilo kome od ashaba.

Nakon Resulullahove, ﷺ, smrti, ashabi su se razišli u pogledu mnogih vjerskih i svjetovnih pitanja, i niko od njih nije kazao da se susreo s Poslanikom islama i saznao od njega rješenje za određeni problem. To pogotovu nisu kazali Ebu Bekr i Alija, kojima se pripisuje većina sufija koji tvrde da su vidjeli Poslanika nakon njegove smrti.” Šejh Ibn Baz, rahimehullah, u djelu “Medžmuu fetava”, 3/181-183, rekao je: “Nužno poznata stvar u vjeri islamu, na osnovu šerijatskih dokaza, jest to da se Poslanik, ﷺ, ne može nalaziti na više mjesta, već je njegovo tijelo u kaburu, u Medini, a duša u džennetu (…).

Protivna je svakoj logici i sasvim neutemeljena tvrdnja nekih sufija da Allahov Poslanik, ﷺ, poznaje gajb i da prisustvuje njihovim skupovima, mevludima, i tome slično. Oni u tome i jesu zalutali zbog toga što ne poznaju časni Kur’an, ni sunnet, ni vjerovanje dobrih generacija. Molimo Svemogućeg Allaha da nas sačuva onoga čime je iskušao sufije i da nas uputi na Pravi put. Allah je blizu i uslišava dove.” Cjelokupni ovaj tekst, ali u nešto skraćenom obliku, preuzet s portala za fetve (islamqa).

Mogućnost da čovjek susretne Božijeg Poslanika, ﷺ, nakon njegove smrti, isključili su brojni islamski učenjaci: hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, Ibn Kesir, Es-Sehavi, šejhul-islam Ibn Tejmijja, imam El-Kurtubi, Es-San‘ani, Mulla Ali Kari…

Onaj ko kaže da se može susresti s Poslanikom, ﷺ, na ovom svijetu, taj će možda reći i da se meleki pretvaraju u njegov lik, možda će se obratiti mrtvima za svoje potrebe, možda će podržati i druge neistine…

Pravilo kaže: “Čiji je namaz po sebi ispravan, dozvoljeno je kanjati iza njega.” Dakle, iza muslimana se klanja, a iza onog ko čini očiti širk ne klanja se. Inače, islamski učenjaci ne preporučuju obavljanje namaza iza novotara. I, ako čovjek može izbjeći obavljanje namaza iza njih, to je, dakako, bolje. A Allah, opet, najbolje zna, samo On upućuje na Pravi put.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović