Neke škole primjenjuju seklularne zakone, što za sobom nekada povlači da nam je zabranjeno obavljati namaze dok smo na nastavi. U našem slučaju, zabranjeno nam je da klanjamo podne-namaz i džumu. Učenici muslimani koji idu sa mnom u istu školu, svi do jednog se boje, pa su čak prestali klanjat. Nisu ni pitali zašto se počeo primjenjivati ovaj zakon. Međutim, ja sam se osjećao odgovornim, pa sam sakupio potpise od učenika i odnijeo direktoru škole. On mi je, kulturno, odbio zahtjev i obavijestio me da je pitanje izvan njegovih nadležnosti, te da nije u stanju suprostaviti se zakonu, jer bi, radi toga, bio kažnjen. Šta sada da radimo?
Hvaljen neka je Allah!
Vaša ljubomora zbog primjene vjerskih propisa zaslužuje svaku pohvalu. Molimo Allaha da te učvrsti i olakša ti slijeđenje istine.
Musliman je dužan klanjati sve namaze u njihovim tačno određenim vremenima. Pa, s tim u vezi, obavezan je napustiti i udaljiti se od škola koje mu to onemogućavaju, čuvajući tako svoju vjeru. Namaz je stub i temelj islama, i svako djelo koje odvraća od obavljanja namaza nije dozvoljeno. (Vidjeti: Fetâvâ ledžnetid-dâime, 7/41)
Prema tome, onaj ko je u mogućnosti da se prebaci u drugu školu u kojoj je u stanju klanjati podne i džumu, dužan je to uraditi. A, onaj ko nije u stanju prebaciti se u drugu školu, mora se potruditi da obavi podne-namaz u njegovom vremenu, pa makar klanjao sam, a ako ni to nije u mogućnosti, onda će ga spojiti sa ikindijom.
Sličan propis je i za džuma-namaz. Nije odgovoran ako je dao sve od sebe da bi je klanjao, pa, ako nije bio u mogućnosti, nema smetnje da klanja podne-namaz umjesto džume.
Islamski učenjaci spomenuli su da je od opravdanja radi kojih je dozvoljeno čovjeku izostaviti namaz u džematu i džuma-namaz: strah od nepravednog vladara ili strah da ga ne zadesi šteta po osnovne životne potrebe.
Imam Šafija, rhm, je rekao: “Ako strahuje da izađe na džuma-namaz bojeći se da ga nepravedno uhapsi vladar – dozvoljeno mu je da izostane sa džume.” (El-Umm, 1/218)
El-Merdavi, rhm, je rekao: “Od opravdanja radi kojih je dozvoljeno izostati sa džume i namaza u džematu je strah od štete po osnovne životne potrebe, ili strah po imetak kojeg je zadužen da čuva.” (El-Insaf, 2/301)
Allah, dželle šanuh, najbolje zna!
Šejh Muhammed b. Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Izvor: http://islamqa.info/ar/215926
Preveo: Amir I. Smajić
Medina, 15. muharrem, 1437 god.