Es-selamu alejkum, uskoro se udajem pa bih htjela za mehr nešto što nije materijalno a da nisu pare ili zlato??
Unesi ispravnu email adresu
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Trebaš tražiti 10000 eura ali da ne bude isplata odmah nego u slučaju razvoda. I to ovjeriti kod notara, da bude zakonski obavezujuće. Inače se sestre često prevare pa iz neke skromnosti, stida, ljubavi ne traže ništa, pa kada dođu problemi on je šutne bez razmišljanja, a ona ostaje bez zaštite. Ovakav mehr, koji je i zakonski pravoznažan dug, daje bračnom ugovoru na ozbiljnosti, tj. čovjek dobro razmisli prije nego što se usudi razvesti je ili maltretirati, a ako i dođe do razvoda ona ima neko vrijeme svoju siguricu. Mali mehr jeste pohvalan u mjestu gdje država štiti ženu, u islamskoj državi u kojoj žena apsolutno ne mora da radi i gdje su obavezni da je izdržavaju isključivo muškarcu, bio to muž, babo, brat, i tome slično. Međutim u nevjerničkoj državi ona je potpuno nezaštićena sa te strane i onda mora poduzimati ovakve korake. Ovo je realan život, a sve ostalo je utopija, bajke.
Pojašnjenje odgovora:
Par uvaženih daija mi je sugerisalo da bih trebao pojasniti odgovor kako neko ne bi pogrešno shvatio, jer danas ljudi rijetko čitaju “između redova” pa im se to mora posebno naglasiti, iako se to može zaključiti pažljivim čitanjem samog odgovora. Naime:
1. Spomenuto je da se radi o muslimankama, dakle vjernicama, dakle onima koje se ne parniče pred tagutom jer ona koja se parniči pred tagutom nije muslimanka, pa se na njih ne odnosi. Pod ovim parničenjem koje izvodi iz vjere ciljam na one koje traže preko nevjerničkih sudova pravo koje im šerijat uopšte nije dao nakon što znaju pravo koje im je šerijat propisao. Dakle, one za određivanje toga šta je njihovo pravo ne vraćaju se na Objavu nego na taguta, tako da potpadaju pod mutehakimima ilet-tagut i ako kažemo da se tu gleda ono što se traži a ne onaj od koga se to nešto traži. Gulati gledaju ovo drugo (onaj od koga se traži), pa tekfire i onog ko traži ono što mu šerijatom pripada ali ga traži od nevjernika, ali to je druga tema. U ovom slučaju ono ŠTO se traži je suprotno onome što je Allah propisao, pa takve osobe odbacuju Allahov propis a traže nevjernički propis i izlaze iz vjere. Za tekfir pojedinca svakako treba uspostava dokaza i otklanjanje šubhe, ali uopšteno govoreno dozvoljeno je reći da takve nisu muslimanke, tako da se na takve ni ne odnosi. Dakle, ovo isključuje sve one koje preko sudova traže pola muževog imetka i druge stvari koje im šerijatom ne pripadaju, i samim tim ne može se odgovoru prigovoriti na taj način.
2. Spomenuto je da se radi o vjernicama koje nemaju sigurnu zaštitu, a kao primjer je navedeno da je osnovni propis – a to je pohvalnost malog mehra – odgovarajući za šerijatsku državu jer u njoj je žena u potpunosti zaštićena od manipulacije i ni u kom slučaju ne mora da radi, već zakoski je obavezan da je izdržava muž, ili otac, sin, djed, amidža, amidžini sinovi, pa ako nema niko onda državna kasa. To isto važi i u nešerijatskim državama u kojima ona ima sigurnost ove vrste, dok se odgovor odnosi na situacije u kojima nema ovakvu vrstu zaštite, bilo zato što nema nikog od navedenih, ili zato što ih ima ali nisu u mogućnosti da je izdržavaju, ili zato što ih ne zanima i ne žele. Takvih je slučajeva mnogo, i u zadnjih 15 godina sam se naslušao „super vjernika“ koji nakon što „izgostiraju“ svoju ženu, sa kojom imaju 5-6 djece, jednostavno je razvedu i kažu „snalazi se“, a koje nemaju navedenu zaštitu. Ne govorim o slučajevima u kojima je žena reagovala na njegovo višeženstvo onako kako ne dolikuje u islamu, već u situacijama u kojima se moglo sve sanirati i riješiti bez problema, ali gdje muž nije imao sluha jer mu je ta starija žena dosadila, a nije imao nekih dunjalučkih posljedica za ono što će uraditi. Vanjski gledano rekao bi da su to ekstra vjernici, imaju sva obilježja islama, možda su i u društvu dobri, „lijepo se pitaju“, a u ovakvim kriznim situacijama se ponašaju krajnje loše. U tom slučaju sam vidio da žene vrlo često postanu igračke u rukama muškaraca, pa se uda za prvog ko joj naiđe, pa kad njemu dosadi razvede je, pa onda za sljedećeg i tako dalje, jer nema kud, nema stana, nema kuće, nema posla niti se spremala za život u kojem ona mora da se sama snalazi ili radi. Nerijetko je to osoba koja je cijelog života u vjeri, pod nikabom, posvetila se ulozi domaćice i majke, a halalila mehr ili tražila nešto mizerno. Njen muž bi deset puta razmislio prije nego je razvede da je znao kolko mora platiti, i to pravosnažno, pa bi dao sve od sebe da se sanira šta se sanirati može i ne bi hitao, te bi se odlučio na razvod samo u slučaju da stvarno nema kuda s takvim brakom. Takvoj bi dobro došlo 10000 eura za neko vrijeme tokom kojem bi mogla da se stabilizuje, da možda nauči neki „ženski zanat“ ili nešto što dolikuje njenoj prirodi, a čime bi na halal način mogla zarađivati, a ne da se zapošljava na šerijatski sporna mjesta, gdje je miješanje u prodavnicama u kojima ima bezbroj harama samo da se može izdržavati.
3. Treba imati na umu da ovdje nema rješenja bez negativnih posljedica. Ne živimo u šerijatskim državama već u totalno naopakom sistemu u kojem se moraju tražiti šerijatska rješenja koja su najmanje sporna, jer čistih skoro da i nema, pogotovo za situacije o kojima ovdje govorimo.
Jedna od alternativa jeste da u slučaju razvoda ona traži svoje pravo preko suda koji joj garantuje pola muževog imetka. To je katastrofalna alternativa jer je šerijatski veoma sporna. Ako se odrekla mehra ili je bio premali onda ona lično drugo pravo ni nema više, tako da nema šta tražiti preko suda osim ako želi u Džehennem.
Druga alternativa je da se zaposli, što je u našim zemljama opet šerijatski sporno, a vrlo često i nemoguće. Žena sa nikabom, odrasla u islamu, odgajana da bude posvećena majka i domaćica, nije učila zanate niti se ikad miješala sa muškarcima, i sad treba odjedanput da se snađe, ili na ulicu ili zaposli se gdje bilo? Znam mnogo osoba koje su tako uradile, uglavnom su to bila zapošljenja u miješanim sredinama sa mnogim drugim haramima koji se tu rade, i uglavnom uz to ide i skidanje nikaba, tako da je ovo bježanje od halal rješenja koje ima potencijalne negativne posljedice u rješenje koje skoro pa sigurno ima negativne posljedice, jer je krajnje rijetko da ona odmah nađe halal posao na našim prostorima, a možda i nemoguće ako je žena sa nikabom ili sa sobom ima malu djecu koju treba čuvati. A i kad joj da treći razvod gdje će i kud će i šta će dok traži posao? Uglavnom, ovo rješenje sa sobom povlači niz komplikacija koje su kudikamo gore od predloženog rješenja koje je u osnovi halal. Ovo govori i da se moj odgovor ne odnosi na one kojima je san da budu „independent women“, koje jure karijere i kojima je uloga majke i domaćice nešto manje vrijedno.
Treća alternativa jeste da je izdržava neko od humanitarnih udruženja, što i jeste praksa kod nas u Sandžaku, ali to nema svako mjesto, niti je to uvijek moguće. To je privremena zamjena za bejtul-mal koji je za to namijenjen u šerijatkoj zemlji za takve slučajeve.
Dakle negativnih posljedica ima u svakom mogućem rješenju za ove situacije, ali bilo koja druga alternativa ovom rješenju sadrži u sebi mnogo više spornih stvari i negativnih posljedica nego ova. Zato se i ovdje trebaju poduzeti određene mjere predostrožnosti da ne dođe do tih posljedica, jer ovdje jeste moguće da će neka žena to zloupotrijebiti forsirajući razvod za najmanju sitnicu, ali čovjek treba da se raspita koga on to ženi, i da poduzme korake sprečavanja veće štete u slučaju da ona ostavi vjeru ili tome slično, i u tome se treba konsultovati sa pravnicima koji su specijalizirali porodično pravo.
Sve ovo se može razumjeti iz osnovnog odgovora o kojem pričamo, ako se pažljivo čita.
Ovakva rješenja su za vrijeme u kojem smo iskušani ljudima koji niti imaju bogobojaznost muslimana, niti čovječnost nevjernika, jer takve stvari ugledni predislamski Arapi ne bi dozvolili da se dese slobodnoj ženi, zato što je to ispod časti.
يقول ابن الفرغاني الواسطي: «ابتلينا بزمان ليس فيه آداب الإسلام، ولا أخلاق الجاهلية، ولا أحلام ذوي المروءة.» حلية الأولياء وطبقات الأصفياء – ط السعادة، 10/349.
Ve alejkumu-s-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu
Mehr mora biti nešto materijalno. Traži skroman iznos u novcu, ako već ne želiš puno.
Odgovorio: prof. Ibrahim Muratović