Selam alejkum. Imam jedno kratko pitanje ako si u mogućnosti. Što se tice stajanja u saff koliko treba covjek da siri svoje noge? Interesuje me dali po Hanefijskom mezhebu covjek treba da širi svoe noge 4 prsta i ako je to tako kolika je vjerodostojnost toga. Allah ti dao svako dobro.
Ve alejkumus-s-selam! U opisu namaza Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne postoji hadis koji ograničuje razmak nogu na kijamu već je neka ulema dala preporuku kako treba da se oslanjanja i širi na kijamu kako bi olakšali klanjačima prilikom dugog stojanja u namazu. Tako da ovo pitanje ima svoga utemeljenja u hanefijskom mezhebu, gdje se na više mjesta spominje kao legitiman način stojanja u namazu, i formulacija propisa se na sličan način spominje, u mnogim knjigama hanefijskog fikha, u ovim oblicima: ”Sunnet je da razmak nogu na kijamu bude četiri prsta, zbog toga što je to najbliže skrušenosti.” ”Pravljenjem razmaka većim ili manjim (od četiri prsta) je pokuđeno.” ”Osim za onog ko ima opravdanje, poput gojaznost, pa mora raširiti noge više od četiri prsta.” ”Razmak između nogu treba da bude četiri ručna prsta…” (Vidjeti Raddu-l-muhtar 1,299) Ovaj način stojanja po hanefijskom mezhebu se ne razlikuje za pojedinačni i za kolektivni namaz.
Dokaz za ovo mišljenje ne postoji u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego je to analogija hanefijskih učenjaka koji smatraju da je to najbolji način stojanja u namazu zbog postizanja skrušenosti jer ako se noge više rašire uzrokuje neugodnosti i umanjuje koncentraciju i skrušenost u namazu. Poštujući ulemu i njihovo mišljenje i pazeći da ne zavadimo muslimane nećemo napadati i vrijeđati one koji su rekli ovo mišljenje, niti one koji slijede mišljenje hanefijskog mezheba jer je ovo, nažalost, jedno od gorućih pitanja oko kojega se posvađaju muslimani do te mjere da su spremni da se hvataju za vratove, što je svakako haram.
Po šafijskom mezhebu noge se šire u razmaku od jednog pedlja, a smatra se pokuđenim približavanjem nogu bez razloga, jer je to optrećenje koje umanjuje skrušenost. Kod Malikija i Hambelija pohvalno je prilikom stojanja u namazu napraviti osrednji razmak između nogu, u kojem nisu noge ni mnogo približene ni raširene.
Spominje se u fetvama stalne komisije za fetve (375/5): ”U Časnom Sunnetu nije prenesen jasan vjerodostojan hadis po pitanju razmaka nogu na kijamu u namazu ili na sedždi, na osnovu toga, osnova je da se klanjač neće opterećivati spajanjem niti većim raširivanjem nogu već će biti u tome umjeren.”
Što se tiče kolektivnog stojanja u namazu, po tom pitanju prenose se vjerodostojne predaje u kojima se spominje da su ashabi spajali svoj gležanj uz gležanj svoga druga. Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ispravite svoje redove, jer ja vas vidim iza svojih leđa.” Neki od nas, kaže Enes, priljepljivali su svoje rame uz rame svoga susjednog druga u redu i svoje stopalo uz njegovo stopalo.” (Buharija 725) A Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: prof.Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com