Rad u policiji

AlejkumusSelam wr wb!

Islam je došao radi upute čovječanstva dobroti, ljepoti i pravome putu; islam traži od ljudi da streme svakoj vrsti perfekcije i savršenosti, sprovodeći Božiju uputu i mudrost u svom svakodnevnom životu, usklađujući svoj um i razum, svoju dušu i tijelo, svoje stavove, misli i osjećaje, sa Allahovim dž.š., propisima i odredbama.

Nije bilo dovoljno dostaviti Objavu samo Muhammedu s.a.w.s., već je lično on bio najviše angažovan i zadužen za dostavljanje Božije riječi ljudima na Zemlji, anakon njega tu obavezu prenošenja Božije upute preuzimaju ashabi, pa zatim oni koji se za njima povode, pa oni koji se za njima povode sve do naših dana.
Dostavljanje Božije Objave je nužno – ali ono samo po sebi nije cilj, već je cilj svega sprovedba Allahove dž.š., riječi na Zemlji, u svakoj sveri našega života, te živjeti i umirati u skladu sa Allahovom voljom svakog tipa.

Najbolji način pomoću kojeg se Allahova dž.š., Objava može sprovesti na zemlji jeste baviti se, iskreno i ispravno, institucijom naređivanja dobra i odvraćanja od zla, što je bila glavna preokupacija svih Božijih poslanika i svih njihovih sljedbenika.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je put Allahovih Poslanika i Njegovih dobrih robova; to je veličanstveni propis čijom sprovedbom dobijamo uspostavu vjere sasvim svojim postulatima i pravilima, putevi bivaju bezbjedni, zarada sigurna,nasilje zaustavljeno, zemlja se izgrađuje, od neprijatelja se čuva i brani, i sve u životu kreće se naprijed, onako kako to Allah dž.š., hoće :

1. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je prvashodno nužno i potrebno u domenu ‘akide – iskrene vjere i ispravnog ubjeđenja, gdje je nužno raditi na širenju ispravnog islamskog ubjeđenja i vjerovanja, koje je u skladu sa samom prirodom i fitrom čovjeka.

2. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je nužno i potrebno u domenu ahlaka, razvijanja morala i lijepog ponašanja kod ljudi, kako na relaciji čovjeka i njegovog okruženja tako i na relaciji čovjeka sa samim sobom i sa Allahom dž.š..

3. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla je nužno i izuzetno potrebno u oblasti suzbijanja nepravde i nasilja i vladavine prava, radi pomaganja potlačenih i obespravljenih stvorenja, i borbe protivu nasilnika i zulumćara – svih vrsta i tipova.

4. Naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla čuvamo ponos i dostojanstvo islama i muslimana, jer se samo tako vjernici međusobnomogu pomagati u obavezama dina i dunjaluka.
Nas ovdje interesuje treći razlog obaveze naređivanja dobra i odvraćanja od zla u oblasti suzbijanja kriminala i uspostave opšte bezbijednosti ljudskih života, časti i imetka.

Svakom stvorenju treba u potpunosti dati njegovo pravo koje zaslužuje kako čovjeku tako i životinji i prirodi, bez ikakve vrste neprijateljstva, proganjanja ili uzurpacije tuđih prava.
Musliman je osoba koja zulumćaru, siledžiji i nasilniku staje na put, bilo rječju bilo djelom, i sve dok bude imalo onih koji će se protivu zla i nasilja boriti svojim jezikom i svojom rukom – zlo će nestajati i umanjivati se, a bezbjednost i mir će se na sve strane širiti.

Samo na taj način ljudi dolazi do pravilnog i pravednog vođstva i samo će to biti ispravno mjerilo za prave i iskrene lidere – imame i emire. Allah dž.š., kaže: „Pravi vjernici su oni koji u Allaha i u Njegovog Poslanika vjeruju, pa nakon toga više ne sumnjaju, i na Allahovom putu se bore imecima svojim i životima svojim – to su iskreni!“ (el-Hudžurat, 15.)

Dakle, pravi i iskreni vjernici se poznaju po tome što se na Allahovom dž.š., putu bore, kako imecima tako i životima svojim, a najvrijedniji vid borbe na Allahovom dž.š., putu jeste ono što nam prenosi Ebu Se’id el-Hudri r.a., da je Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najvrijedniji džihad i borba jeste izgovoriti riječ istine i pravde pred siledžijskom i nasilničkom vlasti!“(Sunen, Ebu Davud, br.4346.)

Kad je ovoliko vrijedna samo jedna riječ istine šta tek reći za djelo i postupak koje se kreće u tom pravcu, i ovo je obaveza koju su najpreči u djelo sprovesti dobri i pismeni ljudi, bez burne prošlosti i debelog dosijea, ali ako nema takvih – dobrih i pismenih – onda obaveza riječi istine i pravde u lice nepravednim ljudima ostaje obaveza svih – onih koji nisu mnogo pismeni pa i onih koji nisu imali baš čistu prošlost.

Pravda je univerzalan princip kojeg trebaju podržavati svi ljudi, bez obzira na njihovo trenutno i prošlo stanje. Borba za pravdu a protivu nepravde je jedan od glavnih razloga upute i vraćanja pravome putu! Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Borba je prevariti neprijatelja (el-harbu hud’ah)!“(Muttefekun ‘alejh)

Stoga, načini i metode borbe, koje u sebi sadrže interes i korist po muslimane, kao i odbranu vjere, te pomaganje potlačenih i unesrećenih, kao i borbu i suprostavljanje protivu onih koji se pokvarenim lukavštinama i varkama bave – kako bi hakk nečiji uzurpirali i njegovo pravo – to
su jedni od najboljih načina i metoda, koje je najvrijednije poznavati, po njima raditi, kao i druge njima podučavati! Dozvoljeno je čovjeku da ispolji određene riječi ili djelo – pod uslovom da pri tome ima dobre namjere i cilj, pa makar i mislili ostali da je on htio nešto drugo mimo onoga što je naumio – ako se u tome nalazi interes vjere i dina, poput:

– otklanjanja zuluma i nasilja od sebe,
– otklanjanja zuluma i nasilja od muslimana,
– otklanjanja zuluma i nasilja od mu’ahida (nevjernika koji je pod ugovorom zaštite sa muslimanima),
– pomaganja hakka i istine,
– uklanjanja batila i laži poput raznih hila i spletki koje su zabranjene i haram,
– odbrane muslimana od nevjernika ili
– radi ispunjenja Allahovog dž.š., i Poslanikovog emera.

(Pogledaj djelo: “Igasetul-Lehfan fi Mesajidiš-Šejtan”, hafiz Ibnul-Kajjim, 2/94-95.)

Dakle, sve dok si na putu pomaganja istine i pravde – onoliko koliko si u stanju i koliko možeš, i sve dok se čuvaš od laži i nepravde, na hajirli si putu, i opskrba koju na taj način zarađujeđ ti je halal, a Allah dž.š., najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com