Selam alejkum.
Kod nas je poznata praksa da kada nekome umre neko od rodbine ili prijetelja i poznanika da mu se ide na žalost. Obično to rade žene ili stariji. Ode se toj osobi u kuću, posjedi se kod nje, naravno nešto joj se odnese. A ako se ne bi tako uradilo od strane onih od koga se očekuje to se broji kao nedostatak poštovanja, uvreda i slično. Negdje sam čula da to i nije baš ispravno, čak kažu da može biti i novotarija. Pa me interesuje šta su učenjaci mezheba o tome rekli i šta je najispravnije po ovom pitanju?
Alejkumusselam.
Od suneta je, tj. preporučeno, da se izrazi i iskaže saučešće muslimanu koji je doživio musibet da mu neko bližnji umre, i oko ovoga nema razilaženja među učenjacima. A razilaze se oko izražavanja saučešća kjafiru.
Oko vremena izražavanja saučešća (da li počinje od smrti umrlog ili nakon ukopa) i perioda u kojem se izražava (da li traje tri dana ili u tome nema ograničenja), kao i riječi sa kojima se izražava, učenjaci u svemu spomenutom imaju podijeljeno mišljenje a što nije predmet ovog pitanja.
A što se tiče mjesta gdje se izražava saučešće, učenjaci mezheba imaju odprilike tri mišljenja:
Prvo mišljenje – da je pokuđeno, tj. novotarija, da oni kojima se izražava saučešće da na određenom mjestu primaju ljude da bi im izrazili saučešće, tj. da se ukućani umrlog skupe na jednom mjestu kako bi im drugi dolazili i izražavali saučešće.
Ovo je stav šafijskog i hanbelijskog mezheba.
Oni argumentiraju svom stav time da je ovo novotarija u načinu izražavanja saučešća jer tako nešto nije prenešeno niti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashaba a niti selefa. Takođe, kažu da odlazak u kuću umrlog obnavlja sjećanje na umrlog i povećava tugu i žalost ukućana.
Drugo mišljenje – da je pokuđeno primanje gostiju u kući zbog primanja saučešća ako takav postupak vodi izlaganju troškovima ukućane poput spremanja hrane, posebne sobe ili prostorije za prijem i slično.
Ovo je stav hanefijskog mezheba.
Treće mišljenje – da je najbolje da izražavanje saučešća bude u kući umrlog.
Ovo je stav malikijskog mezheba.
Nakon spomenutih stavova mezheba može se reći da nije od suneta da se ide u kuću onoga ko je doživio musibet kako bi mu se izrazilo saučešće. Jer ovakva praksa nije prenešena od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni ashaba a niti selefa.
A ako bi se išlo u kuću i time izlagali ukućane troškovima, oduzimanju vremena, smetalo u obavljanju svakodnevnih obaveza, podsjećala na umrlog povećavajući im bol i tugu za istim, najmanje što se može reći za ovakvu praksu da je pokuđeno, a ako bi se reklo da je novotarija nije daleko.
Saučešće se može izraziti na mnoštvo drugih načina i u mnoštvo različitih prilika, poput slanja sms poruke, zvanja telefonom, susreta u mesdžidu, na ulici ili poslu i slično.
Prema tome, to što si čula da naša praksa odlaženja na žalost nije ispravna je tačno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com