Određeni broj žena koje dolaze u islamske centre ne pridržava
se hidžaba, tj. ne nose se na šerijatski propisan način. Ponekad budu
našminkane i dotjerane, a kako nam je poznato, to je u suprotnosti sa šerijatskim propisima. Međutim, ukoliko bi uprava islamskog centra
bila stroga i rigorozna te zbog toga ovakvim ženama zabranila dolazak
u centar, one bi ostale uskraćene za mogućnost učenja vjere i vjerskih
propisa, što bi dodatno oslabilo njihov iman. Samim tim postale bi
lahak plijen za kršćanske i sekularne misionare, a neke od njih bi možda
u potpunosti prestale posjećivati islamske centre. Naše pitanje glasi:
da li je pametno i mudro ovakvim ženama dozvoliti dolazak u centre
a pritom ih postepeno i na najljepši način savjetovati, bez obzira na to
što se ne pridržavaju šerijatskog hidžaba, dajući na takav način prednost
koristi nad štetom, ili je pak bolje biti neumoljiv i pod svaku cijenu od
njih zahtijevati da stave hidžab, pa makar to i bio razlog da se veliki broj
njih distancira od islamskih centara i džamija i prestane ih posjećivati?
Moje mišljenje je da treba biti tolerantan i širokogrudan
prema onima koji dolaze u islamske centre, međutim spomenutu vrstu
žena treba ustrajno savjetovati i opominjati. Ako se žena odazove te
se počne pridržavati šerijatskog načina oblačenja, to je veliko dobro
za čitavo društvo. Dakle, ovakvim ženama ne treba braniti dolazak
u islamske centre samo zato što se ne oblače onako kako se muslimanka
treba oblačiti, već im treba dozvoliti pristup kako bi im se uputio savjet,
te kako bi se družile i okoristile.
Ako se žena nakon nekog određenog vremena pokrije, to znači da
je cilj postignut i tim činom se ostvarila opća korist. Međutim, ukoliko
žena i dalje bude ustrajna i odbije da se pokrije, onda joj treba zabraniti
prisustvo u ovim centrima. A što se tiče onoga što je spomenuto u pitanju,
da će takav stav uzrokovati veću štetu, kažemo da je ta eventualna šteta
individualnog karaktera, tj. da će pogoditi samo jednu osobu, odnosno
tu ženu, dok kršenje jasnih Allahovih propisa, u ovom slučaju propisa
hidžaba, može uzrokovati kolateralnu štetu.
Ovako kažemo za svaki vid jasnog i nedvosmislenog kršenja
Allahovih granica i činjenja grijeha. Jedno vrijeme ćemo imati
razumijevanja prema onome ko ga čini i prema njemu ćemo jedan
određeni period biti tolerantni, ali ćemo ga uporno savjetovati
i opominjati. Ako prihvati, to je i bio naš cilj, a ako odbije, prema njemu
treba postupiti onako kako to i zaslužuje, i na način kako se postupa
prema oholom inadžiji.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf