PRIPREME ZA HADŽDŽ

Alejkumusselam. Ako se na preduslove misli na šartove koje treba ispuniti neko da bi bio obavezan obaviti hadždž onda su ti šarti sljedeći: da je musliman, slobodan, pametan, punoljetan i u materijalnoj i tjelesnoj mogućnosti da obavi hadždž. Pod tjelesnom mogućnosti se misli da tjelesno može podnijeti putovanje, a pod materijalnoj mogućnosti se misli da nakon što izvrši šerijatske obaveze davanja zekata, opskrbe onih koje je dužan izdržavati i zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, ima dovoljno materijalnih sredstava da obavi hadždž. Oko postojanja mahrema za ženu da bi bila obavezna da obavi hadždž učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, o čemu će biti govora, inša’Allah.

A ako se pod preduslovima misli na njegovo ophođenje prema porodici i komšijama prije polaska na hadždž onda to spada u pripreme za obavljanje hadždža. Naime, navode islamski pravnici, kada govore o pripremama za hadždž, da onaj ko se odlučio da ide na hadždž treba da učini sljedeće stvari:

– tevbu od svih grijeha,
– da vrati sve dugove i ono što mu je dato na čuvanje ili što je posudio,
– da traži halala od onih kojima je učinio neki zulum ili nepravdu,
– da napiše testament ili oporuku (vesijjet) na svoj imetak,
– ako nije u stanju prije polaska na hadždž da vrati tuđa prava da nekoga opunomoći da to uradi u njegovo ime,
– da obezbijedi svojoj porodici (ženi i djeci), i svima onima koje je dužan izdržavati (poput roditelja, sestre i slično) dovoljno imetka koliko im je potrebno dok se on ne vrati sa hadždža,
– da nastoji da izabere lijepo društvo sa kojim će biti na putovanju i obavljati obrede hadždža, koji će ga podsticati na obavljanje dobrih djela a odvraćati od loših.

Većina običaja koji se praktikuju kod nas u Bosni vezani za pripreme hadždžije za odlazak na hadždž, poput zijareta, davanja poklona i slično, su dozvoljene i u njima ima širine ali nisu obavezne niti su mustehab. Osim onog što se naziva ikrar dovom ili hadždžijskom dovom koja se sa posebnim tekstom i u posebnoj prigodi uči, kao i pravljenje mevluda tim povodom, obje ove stvari su novotarija jer je dova ibadet a i ono što se uči na mevludima su ibadeti, a tako nešto nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba, niti od selefa ovog Ummeta pa se toga treba kloniti jer je svaka novotarija dalalet.

A što se tiče mahrema, tj. da li je postojanje mahrema uvjet da bi žena bila obavezna obaviti hadždž, oko toga učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.
Pa tako, dva imama, Malik i Šafija rahmetullahi alejhim, su na stavu da postojanje mahrema koji će putovati sa ženom nije šart da bi žena bila obavezna obaviti Hadždž. Dok sa druge strane, Ebu Hanife i Ahmed, rahmetullahi alejhim, uslovljavaju postojanje mahrema koji će putovati sa ženom da bi bila obavezna obaviti Hadždž.

Pod mahremom se podrazumijeva muž i svi oni kojima je zabranjeno oženiti tu ženu za sva vremena zbog rodbinskih veza po porijeklu, rodbinstva po mlijeku i veze taštinstva. Mahremi po rodbinskim vezama po porijeklu su: otac, sin, brat, sin brata, sin sestre, amiđža i daidža. Mahremi po mlijeku su kao i mahremi po rodbinskim vezama. A mahremi po taštinstvu su: otac muža, sin muža, muž kćerke i muž njene majke. Pa ako žena nema nikog od gore spomenutih smatara se da nema mahrema.

Tako po Maliku i Šafiji dovoljno je da žena, pored ispunjenja ostalih šartova, nađe sigurene saputnike – društvo pouzdanih žena ili ljudi – time je postala obavezna obaviti Hadždž. Dok joj kod Ebu Hanife i Ahmeda nije dozvoljeno da ide na Hadždž, niti je obavezna da ga obavi, sve dok ne nađe mahrema koji će putovati sa njom. A putne troškove za mahrema je dužna žena snijeti.
Razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju su šerijatski jasni tekstovi u kojima je došla naredba obavljanja Hadždža, dok sa druge strane imamo vjerodostojne hadise (mutefekun alejhi) da ženi nije dozvoljeno putovati bez mahrema. Pa oni koji su uslovili postojanje mahrema spojili su naredbu obavljanja Hadždžda sa zabranom putovanja bez mahrema. A oni koji su dozvolili obavljanje Hadždža, koji je temelj vjere, bez mahrema u sigurnom društvu kažu da je putovanje (sefer) za obavljanje Hadždžda putovanje koje je vadžib za koje nije šart postojanje mahrema. Kao što je zarobljenoj muslimanki koju kjafiri oslobode vadžib da putuje u muslimansko mjesto imala mahrema ili ne, takođe putovanje žene kod kadije radi rješavanja pokrenute parnice kao i protjeravanje zinalučarke iz mjesta u kojem je počinila zinaluk u neko drugo mjesto. Za sva tri spomenute situacije nije šart putovanja postojanje mahrema jer je to putovanje vadžib, a takođe i putovanje za obavljenje Hadždža.
Odabrano mišljenje (radžih) po ovom pitanju je da je ženi dozvoljeno da putuje sa pouzdanim muškim ili ženskim društvom da bi obavila Hadždž. Na ovom stavu su pored Malika i Šafije: Aiša, Ibn Omer, Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhum, ‘Ata’, Ibn Sirin, Evzai’, Davud zahiri i mnogi drugi.
Najjači dokazi za ovaj stav je postupak ashaba, a nema sumnje da su oni bolje razumijevali ovo pitanje od onih potonjih. Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, u predaji koju bilježi Buharija u svom Sahihu da je prilikom obavljanja njegovog zadnjeg Hadždža dozvolio ženama Allahovog Poslanika, sallallahu aljhi ve sellem, da obave Hadždž, pa je sa njima poslao Osmana i Adurrahman ibn ‘Aufa, radijallahu anhuma. Pa ako je to bilo dozvoljeno majkama pravovjernih onda je preče da bude i ostalim muminkama.

Takođe, prenosi Nafi’a da bi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je putovao sa svojim oslobođenim robinjama a da one nisi imale mahreme.
Spomenuto je u prisustvu Aiše, radijallahu anha, da žena ne smije putovati bez mahrema, pa je rekla: “Ne može svaka žena naći mahrema”. Kaže Ibn Sirin: “Nema smetnje da žena putuje (na hodočašće) sa nekim muslimanom”. “Putuje sa grupom žena”, rekao je Malik. Kaže Hammad: “Nema smetnje da žena putuje u grupi dobrih ljudi bez mahrema”. “Putuje sa pouzdanim ljudima”, kaže El-Evzai’. Kaže Šafija: “Putuje sa pouzdanom slobodnom muslimankom”.

A hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, mutefekun alejhi sa kojim dokazuju zabranu putovanja žene na Hadždž bez mahrema, u njemu je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…, a žena ne putuje osim sa mahremom”, pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavi Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Naredio mu je da ide sa svojom ženom na Hadždž, a nije mu naredio da je vrati niti je prekorio njeno putovanje na Hadždž bez mahrema, time ovaj hadis ne može biti jasan dokaz po ovom pitanju, a Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com