Susrećemo neke pozivaoce koji posvećuju pažnju pozivu
u Allahovu vjeru, bratstvu u ime Allaha, ljubavi radi Njega, ali ne
pridaju pažnju i ne koncentriraju se na učenje i shvatanje propisa vjere
i akide, niti dolaze na mjesta gdje se stječe i proširuje stečeno znanje.
Kako to komentirate?
Moj komentar glasi: Prvo čime se treba opskrbiti
pozivalac u Allahovu vjeru jeste ispravno znanje. Njegovo nepridavanje
pažnje znanju i učenju dovest će i do njegove nemarnosti prema onima
koje poziva, te će ih ostaviti u neznanju i na kraju neće ni znati sta je
ispravno u onome u što poziva druge.
Ukoliko se poziv u Allahovu vjeru temelji na neznanju, onda će
svaki čovjek suditi onako kako mu njegov razum nalaze, shodno onome
što smatra ispravnim. Smatram da je ovakvo rezonovanje pogrešno i da
ga je potrebno odbaciti. Čovjek treba pozivati druge samo kada zna u što
poziva. Imam Buhari, Allah mu se smilovao, u ovom smislu naslovio
je poglavlje u svome Sahihu rijecima: “Znanje prije govora i djela”,
a zatim je argumentirao rijecima Uzvišenog: “Znaj da nema drugog
boga osim Allaha i traži oprosta za svoje grijehe, a i za vjernike
i vjernice” (Muhammed, 19).
Neophodno je da čovjek prvo nauči, a zatim da poziva, jer pozivanje
bez znanja nikada neće biti ispravno i neće se održati. Sta mislite da
krenemo iz Džidde u Rijad i za vodica uzmemo jednog čovjeka, kojeg
poznajemo po dobru i lijepim namjerama, i kažemo mu: “Želimo da
nas odvedeš do Rijada”, međutim, on ne poznaje put, pa nas počne
vodati po brdima i dolinama. Tako bismo zamorili i njega i sebe,
a do Rijada ne bismo stigli. Zašto? Zato sto on ne poznaje put.
Pa kako onda vodić u Šerijatu može biti onaj koji ne poznaje Šerijat?
Ovo nikako nije moguće.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf