Essellamu allejkum verahmetulahi. Pitanje glasi: Šta treba da uradim ako sam nesvjesno zakasnio ili prespavao vrijeme sehura za dobrovoljni post, a isti sam uradio jedan sahat poslije. Tačnije, ako sam trebao da zapostim u 5:40, ja sam zapostio u 6:40., i sve to ne znajući dok nisam otišao na sabah namaz da klanjam u džematu, i tek tad sam skontao da sam prespavao jedan sat vremena. Da li treba da nastavim post ili da se omrsim? Allah vas obilato nagradio AMIN.
Alejkum selam. Iz vašeg pitanja ne mogu razumjeti da li ste samo prespavali taj jedan sat vremena ili ste prespavali jedan sat vremena pa ste nakon toga i nešto jeli-sehurali.
Sve u svemu, ko bude sehurao-jeo, bivši ubjeđen da je idalje noć, i da nije nastupilo sabahsko vrijeme, pa kasnije sazna da je sabahsko vrijeme ipak bilo nastupilo – te da je on sehurao-jeo u sabahskom vremenu – islamski učenjaci se razilaze, na dva mišljenja, po pitanju toga da li mu je obaveza napostiti taj dan posta ili ne. Jedni su stava da mu je post toga dana ispravan i da nije obavezan napostiti ga – što je stav jednog dijela Selefa, i odabrano mišljenje je Ibnu Tejmijje, rhm., i Ibnu Usejmina, rhm. Svoj stav temelje na brojnim argumentima. Drugi su stava da mu post toga dana nije ispravan i da mu je obaveza napostiti ga – što je stav džumhura – većine islamske uleme: hanefija, malikija, šafija i hanbelija. (Pogledaj: el-Mevsu’a el-Fikhijja, Kitabul-Sijam, el-bab el-evvel – http://www.dorar.net/enc/feqhia/1762 )
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Ako čovjek bude sumnjao da li je sabah nastupio ili ne – ima pravo jesti i piti sve dok se nastup sabahskog vremena ne razazna, a ako nakon toga čovjek sazna da je jeo nakon nastupa sabahskog vremena – islamska ulema se spori oko toga da li mu je obaveza napostiti taj dan. Ono što je očitije i jače jeste da nije obavezan nadoknaditi taj dan, i to se bilježi od Omera, r.a., i od jednog dijela Selefa i Halefa. Napaštanje toga dana je opštepoznat stav sve četiri pravne škole, a Allah, dž.š., najbolje zna.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-Fetava, 25/217.)
Cijela ova priča se odnosi na post koji je farz-obavezan, a što se tiče dobrovoljnog posta niste dužni napaštati ga, ali možemo reći da je mendub napaštati post koji je inače sam po sebi mendub-pohvaljen ali neobavezan, a Allah, dž.š., najbolje zna.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha