Poznato mi je da nije dozvoljeno odlaziti u nevjerničke zemlje
osim s opravdanim razlogom. Moje pitanje glasi: ako u tim zemljama
egzistiraju muslimanske manjine koje su organizirane i koje imaju
svoja registrirana udruženja, da li mi je dozvoljeno da ih u ime Allaha
posjetim, i da ih poučavam vjeri i vjerskim propisima te da s njima
sarađujem, bez obzira što žive u većinski nevjerničkoj sredini?
Nema nikakve smetnje posjetiti muslimane koji
egzistiraju u nevjerničkim zemljama, te im pružiti podršku i upoznati
se sa njihovim stanjem. Međutim, bitno je napomenuti da osoba koja
odlazi u te zemlje treba biti učena kako bi bila u stanju otkloniti i od sebe
odbaciti sumnje i nedoumice kojima će eventualno biti izložena, kao
što je neophodno da bude i vjerski čvrsta i stabilna kako bi se oduprla
strastima i porocima koji su prisutni u tim državama. Možda će neko
otputovati u nevjerničke zemlje sa iskrenom namjerom da posjeti i obiđe
svoju braću muslimane, ali će biti izložen raznim vrstama sumnji i strasti
pa će, zbog pomanjkanja ispravnog znanja ili labilnosti svoje vjere,
ostati zbunjen u pogledu svoga vjerovanja, ili će pak utonuti u razne
vrste griješenja, prepuštajući se svojim strastima i prohtjevima. Ali ako
je čovjek učen, a u isto vrijeme i čvrst i stabilan u vjeri, takav može
i treba da posjeti svoju braću koja žive u zemljama nevjernika, a ponekad
to ne samo daje dozvoljeno, već biva čak i poželjno, jer je muslimanima
u tim mjestima potreban neko ko će im pružiti podršku, uliti im snage
i morala, te im pokazati da oni imaju braću na koju mogu računati.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf