Uzvišeni kaže: “O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo
radite?” (Es-Saff, 2), a u drugom ajetu: “Zar da od drugih tražite
da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji
Knjigu čitate. Zar se opametiti nećete?” (El-Bekare, 44). Da li ova
dva ajeta ukazuju na to da onaj ko čini određena loša djela, druge od
istih ne treba odvraćati?
Ova dva ajeta ne ukazuju da od loših djela ne treba odvraćati onaj ko ih sam čini, već ovi ajeti ukazuju na odvratnost tog postupka, tj. odvratnost da čovjek drugima zabranjuje zlo, a ujedno ga sam čini, ili da naređuje dobro, ali ga ne čini. Ovo je u suštini u suprotnosti jedno s drugim, predstavlja pomanjkanje razuma i zabludu u vjeri.
Kako možeš u isto vrijeme nešto zabranjivati, a to i činiti?
Kako možeš u isto vrijeme nesto naređivati, a sam to ne
prakticirati?
Da je tvoje odvraćanje drugih od zla iskreno, ti bi bio prvi koji će ga prestati činiti, i da je tvoje naređivanje da se čini dobro iskreno, ti bi bio prvi koji ce ga i činiti. Tvoje naređivanje dobra, uz istovremeno neprakticiranje istog s tvoje strane, ili odvraćanje od loših djela uz tvoje
prakticiranje istih, predstavlja suprotnost sa razumom i šerijatom.
Zato je Uzvišeni Allah u ovom kontekstu prekorio Benu Israil
rekavši: “Zar se opametiti nećete?”
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf