U nasem dzematu postoji jedan po vanjstini dobar musliman: drzi se islama, upozorava na Vatru, moli Allaha, dzelle sanuhu itd., medjutim postoje dokazi da on ne preze od gledanja porno-literature, filmova toga zanra, stavise, porno-literatura stize na njegovu adresu, i Allah zna jos sta. Kako se prema njemu odnositi, tim prije sto on i pored tih cinjenica porice bilo kakvu vezu s tim stvarima?
Primarni cilj islamskog ucenja jeste popravljanje ljudskih dusa, prije vanjstine. Srce je osnova po kojoj se sve ravna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zasta u tijelu postoj organ koji, ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je cijelo tijelo: to je srce.” (Buharija i Muslim) Zato se covjekovi postupci i djela smatraju olicenjem onoga sto je u srcu.
Uzviseni Allah kori one koji govore jedno, a rade drugo: “O vjernci, zasto govorite ono sto ne cinite, kako je ruzno kod Allaha da govorite ono sto ne cinite.”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o cudnim ljudima koji ce imati ruzan kraj na Sudnjem danu: “Znam ljude iz mog ummeta koji ce na Sudnji dan donijeti dobra djela poput velikih planina, pa ce ih Allah pretvoriti u razasutu prasinu.”. “Allahov Poslanice, opsi ih, ko su oni, da ne budemo, i ne znajuci, jedni od njih!”, zatrazi Sevban, radijallahu anhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rece: “Oni su vasa braca, vasi sunarodnjaci, klanjaju nocni namaz kao i vi, ali kada se osame i budu daleko od ljudi, prelaze Allahoce granice.” (Taberani i Ibn Madze).
Komentirajuci kur’anski ajet: “Allah zna izdajnicke poglede i ono sto grudi kriju” (Sura Gafir, 19), Ibn Abbas rekao je: “Covjek stoji u drustvu, pa kada pored njih prodje stranjkinja, pretvarajuci se, covjek obori pogled, a kada vidi da su oni drugi u njegovm drustvu oborili poglede i da ne mare za njom, krisom gleda u tu strankinju; ako pogledaju u njega, on ponovo obori pogled”. (Ibn Ebu Sejbe) A Sveznajuci Allah zna i ono sto je skrivenije od tajne. On ce suditi Svojim robovma i otkriti pravu istinu o njima. Iskreni – u vjecne ljepote, a nepokorni i varalice – u oganj uzareni.
Usama b. Zejd, radijallahu anhu, pripovjeda da je cuo Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, kako govori: “Na Sudnjem danu dovest ce se covjek i baciti u Vatru, pa ce mu crijeva ispasti i on ce oko njih kruziti kao sto magrac kruzi u mlinskoj okretaljci. Stanovcnici Vatre ce se oko njega sakupiti i upitati ga: `Sta to bi s tobom, covjece? Zar nas nisi navracao na dobro i odvracao nas od zla?` On ce odgovoriti: `Jesam, navracao sam na dobro, ali ga sam nisam cinio, odvracao sam od zla, a sam sam ga cinio`“. (Buharija i Muslim) Iz ovih i brojnih drugih argumenata mozemo shvatiti opasnost lijepog govora koji nije popracen dijelma ili, bolje receno, slatke rijeci, a gorka dijela.
U postavljenom pitanju ima nejasnoca. Naime, tvrdnja da neko cini slicne stvari, ne moze se potvrditi osim preciznim uhodenjem, a uhodjenje je zabranjeno Kur’anom, sunnetom i konsenzusom islamskih pravnika. Neko se pozalio Ibn Mes’udu, radijallahu anhu, da se nekom covjeku usta preljevaju od (tajnog) konzumiranja vina, pa je rekao: “Zabranjeno nam je uhodjenje.” (Ebu Davud i Taberani). Takodjer, vase rijeci: “…i Allah zna sta jos” ukazuju na sumnju za koju, vjerovatno, ne psotoje validni dokazi.
Osnova je da musliman ne cini ruzna djela, osim ako postoje kategoricni i nepobitni argumenti. U svakom slucaju, vasa je obaveza savjetovati brata i podsjetiti ga na Allaha. Nije ga ispravno bojkotirati, jer tada ostaje sam, a sejtan voli janje koji se odvoji od stada. Vjernici su kao jedno zdanje: podupiru, pomazu, podsjecaju, upozoravaju i savjetuju jedni druge. Bojkot bi bio legitiman samo kada biste znali da ce se on, nakon toga, promjeniti nabolje, odnosno da steta nece biti veca od korisiti. A sve ovo pod uvjetom da postoje zbilja jasni dokazi protiv njega, a ne puke pretpostavke ili slabi i nedovoljno uvjerljivi argumenti.
Po opredjeljenju ehli-sunnetskh provenijencija, u srcu vjernika moze se objedinit iman i cinjenje velkh grijeha, i da takav ne izadje iz okvira islama, osim ako cinjenje tih grijeha smatra dopustenim. Svaki musliman ima odredjene slabost i prijestupe koje cini, vece ili manje. Stoga je obaveza da savjetujemo jedni druge i ukazujemo na nase propuste s ciljem popravljanja stanja, a ne sa ciljem sramocenja i ponizavanja.
Imam Buharija zabljezio je predanje da je za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, zivio covjek koji se zvao Abdullah, a imao je nadimak – magarac. Cesto se salio s Poslanikom, sallalhu aleji ve sellem, i zasmijavao ga. Nekoliko puta je bicevan zbog konzumiranja vina. Jednog dana, nakon sto je doveden pred Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, neki ashab ga je grubo ukorio: “Allah ga prokleo, koliko je samo puta bicevan i opet pije!” Na sta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah intervenirao: “Ne proklinjite ga! Tako mi Allaha, ja znam da on voli Allaha i Njegovog Poslanika!” A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com