Neko propisi vezani za kabur ?

Priredio: Sead ef. Jasavić
Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., na drugom mjestu kaže: “Ko bude pokušao spojiti izmeðu sunneta Poslanika s.a.w.s., po pitanju kaburova/grobova, onoga što je naredio, onoga što je zabranio, onoga na čemu su bili njegovi ashabi i izmeðu onoga na čemu je većina ljudi danas – primjetiće veliku kontrast i suprotnost izmeðu to dvoje tj. jedno se s drugim u mnogo čemu ne poklapa!
Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se klanja namaz prema grobovima dok puno ljudi to danas radi. Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se od grobova prave džamije dok danas ima ljudi koji od grobova prave džamije nazivajući ih mešahidima/turbetima, a koji imaju funkciju džamija/Božijih kuća!? Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se na njima pale svijeće/svjetla, dok danas puno ljudi ostavlja zasebne vakufe u svrhu paljenja svijeća i kandilja na odreðenim grobovima!

Poslanik s.a.w.s., je zabranio da od grobova pravimo praznike ili neke obrede ili da se na njima okupljamo i naredio nam je da graðevine nad grobovima rušimo kako nam to prenosi imam Muslim od Ebul-Hejjadža el-Esedija rhm., kojem je Alija b. Ebi Talib r.a., rekao: “Hoćeš li da te uputim na ono na šta me je uputio Allahov Poslanik s.a.w.s.: Ne ostavi kipa a da ga ne oštetiš niti visoko-izdignutog kabura a da ga ne spustiš!” (Muslim)

Imam Muslim bilježi i predaju od Sumame b. Šefijja koji kaže: “Bili smo sa Fedalom b. Ubejdom u zemlju rimljana/bizantinaca, na Rodosu, gdje nam je umro jedan saputnik, pa je Fedale r.a., naredio da ga ukopamo, nakon čega mu poravnja grob, pa reče: “čuo sam Allahovog Poslanika s.a.w.s., kako nareðuje da se grob poravnja!”

Ljudi iz današnjeg vakta kontriraju ovim dvjema predajama praveći od grobova kuće, stavljajući kupole nad njima!

Poslanik s.a.w.s., je zabranio zidanje i gradnju nad kaburovima, kako to bilježi imam Muslim u svome Sahihu od Džabira r.a.: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio zidanje i gradnju na grobovima, kao i sjedenje na njima!”

Poslanik s.a.w.s., je zabranio pisanje po grobovima kako to bilježe imam Ebu Davud i Tirmizi u svojim Sunenima od Džabira r.a.: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio zidanje na grobovima i pisanje po njima!” Ljudi današnjeg vakta postavljaju zasebne ploče po kojima ispisuju Kur’anske ajete i ostalo!

Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se donosi naknadna zemlja na kabur kako to bilježi imam Ebu Davud od Džabira r.a.: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se zida na grobovima, da se piše na njima i da se naknadno zemlja stavlja na njih!” Ljudi današnjeg vakta mimo zemlje donose i opeku i kamenje i cigle…

Oni koji precjenjuju i veličaju grobove, koji od grobova prave praznike i nad njima pale svijeće i kandilje, praveći od njih džamije i mesdžide, stavljajući nad njih kupole – sa svim tim krše Poslanikove s.a.w.s., naredbe, suprostavljaju mu se u onome s čime je došao! Najgore od svega jeste kada se od grobova naprave džamije paleći kandilje i svijeće nad njima što spada u velike grijehe!

Fakihi hanbelijske pravne škole kao i ostali smatraju takvo postupanje haramom! Ebu Muhammed el-Makdisi rhm., kaže: Da je dozvoljeno paliti svijeće i kandilje po grobovima ne bi Poslanik s.a.w.s., prokleo onoga koji to čini! U tome je gubljenje imetka bez ikakve faide i koristi, a i veličanje grobova na taj način sliči veličanju kipova od strane idolopoklonika!

Kaže: Nije dozvoljeno od grobova praviti džamije shodno prethodno spomenutom hadisu, a i zbog toga što je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Neka je Allahovo prokletstvo nad jevrejima; od grobova svojih poslanika su napravili mesdžide/bogomolje – upozoravajući nas na to što oni rade!” (Muttefekun ‘alejh)

Ajša r.a., je rekla: “Poslanikov s.a.w.s., kabur nije bio izdignut kako se od njega ne bi napravila džamija!”

Obavljanje namaza kod grobova sliči veličanju, klanjanju i obožavanju kipova od strane idolopoklonika. Već ranije smo spominjali da je širk obožavanja kipova nastao od veličanja mrtvaca i grobova praveći slike po osnovu njihova lika, trljajući se o njih i moleći se pored njih!” (Pogledaj: Igasetul-Lehfan, 1/196-197.)

Imam Ibnu Kudame el-Hanbeli rhm., kaže: “Kada se završi s ukopom mejta, grob će mu se izdignuti za jedan pedalj od zemlje, kako bi se znalo da je na tom mjestu grob, te da bi se sačuvao od svega lošeg, a i kako bi se proučila dova za mejta. Imam el-Sadži rhm., prenosi od Džabira r.a.: “Da je Poslanikov s.a.w.s., grob bio uzdignut za jedan pedalj od zemlje.” (Imam Šafija, Bejheki, Ibnu Hibban) Kasim b. Muhammed rhm., kaže: Rekao sam Ajši r.a.: Majko, otkrij mi da vidim Poslanikov s.a.w.s., kabur, kao i kaburove Ebu Bekra r.a. i Omera – pa mi je otkrila tri groba, neizdignuta mnogo niti sa zemljom poravnata, i kamenom ograðen! (Ebu Davud, br.3220.)

Nije lijepo visoko izdizati grob iznad zemlje njegove; ovo je naznačio imam Ahmed rhm.. On bilježi od Ukbe b. Amira r.a., da je rekao: “Na grob se neće stavljati zemlja izuzev one koja je pretekla nakon stavljanja mejta u kabur.”

Imam Hallal rhm., bilježi od Džabira r.a.: “Da je Poslanik s.a.w.s., zabranio da se na grob nanosi nova zemlja mimo one koja je izašla zbog ukopa mejta!”

Nije lijepo izdizati kabur preko normale shodno riječima Allahovog Poslanika s.a.w.s., koji kaže: “Ne ostavi kipa a da ga ne oštetiš, niti visoko-uzdignutog groba (mušrif), a da ga ne spustiš!” (Muslim, ebu Davud)

Riječ “kabrun mušrifun” znači: visoko izdignut grob, zbog toga što nam imam Kasim rhm., opisujući kabur Poslanika s.a.w.s., Ebu Bekra i Omera r.a., kaže: “…pa mi je otkrila tri groba, neizdignuta mnogo, niti sa zemljom poravnata!”

Lijepo je poprskati kabur vodom kako bi se zemlja nad kaburom malo stegla. Ebu Rafi’ rhm., kaže: “Poslanik s.a.w.s., je ukopao Sa’ada r.a., nakon čega mu je kabur poprskao vodom.” (Ibnu Madždžeh) Od Džabira r.a., se prenosi da mu je Poslanik s.a.w.s., poprskao kabur vodom. Obije predaje bilježi imam Hallal rhm..

Poglavlje: Nije strašno obilježiti kabur kamenom ili drvetom. Imam Ahmed rhm., kaže: “čovjek može obilježiti kabur nečim posebnim; Poslanik s.a.w.s., je obilježio kabur ashaba Osmana b. Maz’una r.a.. Imam Ebu Davud rhm., prenosi od el-Matleba: “Kada je umro Osman b. Maz’un, bio je ukopan, a nakon ukopa Poslanik s.a.w.s., je naredio jednom čovjeku da mu donese kamen. čovjek ne moga sam donijeti kamen pa mu Poslanik s.a.w.s., priðe i pomoga, pa ga pobode više glave Osmanove r.a., kada reče: “Obilježavam ovim kabur moga brata, kako bi se oko njega kopala njegova familija!” Ibnu Madždže rhm., bilježi ovu predaju od Poslanika s.a.w.s., preko Enesa r.a..

Poglavlje: “Tesnim” – izdizanje kabura nad zemljom za jedan pedalj, je bolje i vrijednije od “testiha” – njegova poravnjanja sa zemljom. Ovog su stava imam Malik, imam Ebu Hanife i imam Sevri rhm.. Imam Šafija rhm., kaže: “Testih” – poravnjanje sa zemljom je vrijednije od “tesnima” – njegova izdizanja za jedan pedalj. Poslanik s.a.w.s., je kabur svoga sina Ibrahima poravnjao sa zemljom., a od Kasima rhm., se bilježi: “Vidio sam Poslanikov s.a.w.s., kabur, i kabur Ebu Bekra i Omera r.a., bili su poravnjani sa zemljom (musettaha).”

Mi svoj stav potkrijepljujemo riječima Sufjana el-Temmara rhm., koji kaže: “Vidio sam Poslanikov s.a.w.s., kabur; bio je malo izdignut (musennem).” (Buhari, Bejheki) Naš hadis je potvrðeniji i ispravniji od njihovog hadisa, pa je zbog toga i preče po njemu postupati.” (Pogledaj: el-Mugni, 2/379.)

U djelu “Šerhu Muntehel-Iradat”, 1/370., stoji: “Ko bude ukopan u darul-harbu (nevjerničko-ratnoj zemlji), ako se ne bude mogao prebaciti u darul-islam (muslimansku zemlju) – za takvog je “testih” – ravnjanje i skrivanje groba bolje od “tesnima” i njegova uzdizanja zbog bojazni da to tijelo kasnije ne bude izvaðeno i mrcvareno… Mustehabb je rodbinu ukopavati na jednom mjestu shodno hadisu obilježavanja kabura od Osmana b. Maz’una r.a., što će nam kasnije olakšati i njihovu posjetu.” (Pogledaj: el-Revd el-Murbi’, 1/187.)

U poznatom hanbelijskom fikhskom djelu “el-Insaf”, 2/548., stoji sljedeće: “Dozvoljeno je obilježiti kabur kamenom ili drvetom ili nečim sličnim. Ovo su riječi imama Ahmed rhm.. Takoðer je rekao da je takvo postupanje mustehabb i lijepo i dozvoljeno je pobosti ploču/levhu nad kaburom. To prenosi el-Mejmuni rhm.. El-Mervezi rhm., bilježi: Takvo djelo je mekruh. El-Esrem rhm., kaže: Ništa nisam čuo od imama Ahmeda rhm., po ovom pitanju.”

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: “Na osnovu predaje od Sufjan el-Temmara, starijeg tabi’i-tabi’ina, uzima se da je “tesnim kabura” – njegovo izdizanje u visini pedlja, vrijednije i bolje od njegova ravnjanja sa zemljom – “testih”. Ovog stava su imam Ebu Hanife, Malik, Ahmed, el-Muzeni, veliki broj šafija, dok imam el-Kadi el-Husejn rhm., smatra da su sve šafije ovog stava i da su samo neki od starijih šafija smatrali da je zaravnjanje kabura vrijednije od njegova izdizanja (testih), kako je to naznačio imam Šafija rhm.. Ovog je stava i imam Maverdi rhm., i ostali. Imam el-Bejheki rhm., smatra da riječi Sufjana Temmara ne mogu poslužiti za dokaz efdalijjeta tesnima, jer se može reći da poslanikov s.a.w.s., kabur s prva vakta nije bio izdignut za pedalj (musennem), te da je to kasnije nastalo… Sve u svemu razilaženje meðu ulemom je samo u tome šta je vrijednije i bolje, a ne šta je dozvoljeno. Imam el-Muzeni rhm., smatra da je tesnim vrijedniji, što podržava i imam Ibnu Kudame rhm…. (Pogledaj: Fethul-Bari, 3/257.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: “Sunnet je da se kabur ne odiže mnogo od zemlje; biće u visini pedlja i poravnjat. Ovog je mezheba imam Šafija rhm., i onih koji se slažu sa njime u ovome. Imam el-Kadi el-‘Ijad rhm., prenosi da je većina uleme na stanovištu da je “tesnim” kabura vrijedniji i bolji od “testiha”, na čemu je imam Malik rhm..” (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, 7/36.)

Imam Tirmizi rhm., nakon spominjanja Džabirovog r.a., hadisa: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se dižu graðevine nad kaburovima i da se piše po njima i da se gaze” – kaže: “Ovaj hadis je hasen sahih, i na nekoliko načina se prenosi od Džabira r.a.. Jedan dio učenjaka poput Hasana el-Basrije rhm., je dozvoljavao da se kaburovi ograde ilovačom (tatjinul-kubur), što je i imam Šafija rhm. smatrao dozvoljenim.” (Sunen Tirmizi, br.1052.)

Imam el-Kasani rhm., kaže: “Dužina “tesnima” kabura je njegovo izdizanje od zemlje u visini pedlja ili malo više od toga. Mekruh je izdizati zidove nad kaburom, dok je imam Ebu Hanife rhm., smatrao zabranjenim gradnju nad kaburom!” (Beda’i’ul-Feva’id, 2/61.)

U djelu “Merakijel-Felah”, 1/233., stoji: “Može se činiti “tatjin” kaburu – ograðivanje ilovačom, a u djelu “el-Gajjasija” stoji: Na tome je fetva hanefijskog mezheba. Može se takoðer i nešto ispisati na kamenu od kabura kako se ne bi zagubio trag od umrlog a i kako mu kabur ne bi bio omalovažavan. Od imama Ebu Jusufa rhm., se bilježi da je smatrao mekruhom pisanje po kaburu. Ako su se kaburovi pokvarili mogu se naknadno popravljati jer se bilježi da je Poslanik s.a.w.s., prošao pored groba od svoga sina Ibrahima, gdje je prišao i popravio kamen na njegovom kaburu, rekavši: “Ko radi neko djelo neka ga i kompletira!”

U djelu “Hašijetul-Tahavi ‘alel-Meraki”, 2/611., stoji: “Hadis koji spominje zabranu pisanja po kaburovima – on je osnova po ovom pitanju ali autor djela “el-Muhit” kaže: Ako se bude u potrebi za pisanjem kako se ne bi zagubio neki trag ili kako se ne bi dotični kabur omalovažavao – onda je dozvoljeno, a što se tiče pisanja po kaburovima bez nekog posebnog razloga – to nije dozvoljeno!”

Imam Ebul-‘Ala’ el-Mubarekfuri rhm., kaže: “Mustehabb je uzdići kabur iznad zemlje u visini pedlja, a mekruh je sve iznad toga i mustehabb ga je srušiti!” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 4/128.)

Na drugom mjestu, imam Ebul-‘Ala’ el-Mubarekfuri rhm., u komentaru riječi: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se piše po kaburovima” – kaže: Ebul-Tajjib el-Senedi, komentator Sunena Tirmizije, kaže: Ova zabrana je općenita i obuhvata svako pisanje po kaburovima poput pisanja imena umrlog i datuma njegove smrti ili ispisivanje kur’anskih ajeta ili Allahovih dž.š., imena itd., radi teberruka – a zbog mogućnosti padanja istog na zemlju i njegova izlaganja gaženju.

Imam Hakim rhm., nakon navoðenja ovog hadisa u Mustedreku, kaže: Hadis je sahih ali se nije postupalo po njemu. Imami muslimana sa istoka i sa zapada su ispisivali kaburove, i tu praksu su potonji uzimali od prvih.

Imam Zehebi rhm., je odgovorio u Muhtesaru na ovaj stav imama Hakima rhm., time da je ta praksa ipak novotarija i da do spomenutih ljudi nije stigao hadis koji zabranjuje takvo postupanje.

Imam Ševkani rhm., u Nejlul-Evtaru, 4/133., kaže: Ovaj hadis nas upućuje na zabranjenost pisanja po kaburovima i svojom vanjštinom nas ne upućuje na razlikovanje izmeðu pisanja imena umrlog na kaburu ili nečeg drugog.

Hadevijje su izuzele ispisivanje imena umrlog iz opće zabrane pisanja po kaburovima i dozvolile su to ali ne radi ukrašavanja i to analogno Poslanikovom s.a.w.s., postavljanju kamena nad kaburom Osmana b. Maz’una r.a., što smo spominjali prije, što će se smatrati užim pojašnjenjem datog propisa putem kijasa/analogije, što je i stav džumhura/većine uleme, i to se neće smatrati kontriranjem analogije tekstu objave, kako je to spoemenuto u djelu “Dav’un-Nehar”. Može se raspravljati o ispravnosti ovakve analogije.” (Pogledaj: Tuhfetul-Ahvezi, 4/133.)

Imam Ebu Ishak el-Širazi rhm., kaže: “Neće se dodavati nova zemlja na onu što je pretekla nakon ukopa mejta a ako se to učini – nije strašno. Grob će se izdići nad zemljom u visini pedlja na osnovu predaje od Kasim b. Muhammeda rhm., koji kaže: “Ušao sam kod Ajše r.a., pa rekoh: Pokaži mi grobove od Poslanika s.a.w.s., Ebu Bekra i Omera r.a. – pa mi ih otkri; ne bijahu izdignuti niti sa zemljom poravnati.” Grob će se izravnjati i po njemu će se staviti kamenje, jer je Poslanik s.a.w.s., izravnjao kabur svoga sina Ibrahima, i po njemu je stavio sitno kamenje…

Mustehabb je da se iznad glave umrlog stavi neko obilježje od kamena ili nečeg drugog jer je Poslanik s.a.w.s., ukopao Osman b. Maz’una r.a., i više glave mu je pobo’o kamen, a tako će se i lakše prepoznati kako bi se nekada posjetio. Mekruh je zidati graðevinu nad grobom, i sjediti na grobu i pisati po njemu, shodno predaji od Džabira r.a.: “Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se zida graðevina nad grobom, da se sjedi na njemu i da se piše po njemu!” Sve navedeno spada u pojam zineta i ukrašavanja!” (Pogledaj: el-Muhezzeb, 1/251.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: “Nije od sunneta Allahova Poslanika s.a.w.s., uzdizanje i gradnja nad kaburovima niti kamenom, niti ciglom i opekom, niti izdizanje zidova, niti gradnja kupola nad njima; sve navedeno je bid’at-novotarija, koja je zabranjena zbog toga što je u suprotnosti sa sunnetom Allahovog Poslanika s.a.w.s.! On s.a.w.s., je poslao Aliju r.a., u Jemen, naredivši mu, izmeðu ostalog, i sljedeće: “Ne proði pored kipa a da ga ne oštetiš, niti pored izdignutog groba a da ga ne spustiš na zemlju!” (Muslim, Ebu Davud)

Dakle, sunnet Allahovog Poslanika s.a.w.s., je bio spuštanje na zemlju visoko izdignutih grobova (turbeta, mauzoleja), kao i zabrana zidanja i gradnje nad njima, kao i pisanja! Grobovi njegovih ashaba nisu bili visoko izdignuti niti sa zemljom sravnjeni, a takvim je i njegov kabur bio, kao i kabur Ebu Bekra i Omera r.a.! Poslanikov s.a.w.s., kabur je bio izdignut za jedan pedalj, i ograðen i prekriven sitnim kamenjem; na njemu nije bilo graðevine niti zidova, a isti je slučaj i sa kaburom Ebu Bekra i Omera r.a.. Poslanik s.a.w.s., bi obilježavao kabur, kome je htio, većim kamenom.

Poslanik s.a.w.s., je zabranio da se od grobova prave džamije, i da se nad grobovima pale svijeće i kandilji, i zabrana ovih stvari je bila toliko žestoka da je On, s.a.w.s., prokleo onoga ko to radi. Zabranio je klanjati namaz spram kaburova, i ummetu je zabranio da od njegovog groba prave praznikovanje. Poslanik s.a.w.s., je prokleo žene koje posjećuju grobove.

Od sunneta Poslanika s.a.w.s., je da se poštuju kaburovi u smislu da se ne gazi po njima, da se ne sjeda na njih, da se ne naslanjamo o njih, a zabranio nam je poštivanje kaburova u smislu da se od njih prave džamije i bogomolje klanjajući namaz prema njima ili iz njih, praveći od njih praznike i kipove!” (Pogledaj: Zadul-Me’ad, 1/505.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Veliki broj pripadnika selefa je tvrdio da su ovi ljudi bili dobri ljudi i pobožnjaci iz nuhovog a.s., naroda, ali kada su pomrli kasnije generacije ljudi napraviše kult od njihovih grobova nakon čega isklesaše kipove po njihovom liku, nakon čega ih polahko počeše obožavati!

Ovi ljudi su spojili izmeðu dvije fitne – fitne grobova i fitne kipova, i to su dvije fitne na koje je Poslanik s.a.w.s., skrenuo pažnju, u hadisu kojeg prenosi Ajša r.a., da je Ummu Seleme r.a, spomenula Poslaniku s.a.w.s., crkvu koju je vidjela u Abesiniji, koja se zvala „Marija“, pa mu je ispričala šta je sve u njoj vidjela od slika i ostalog. Poslanik s.a.w.s., joj reče: „To su ljudi, koji, kada bi im umro neki pobožnjak ili dobri čovjek, bi napravili od njegovog groba bogomolju koju bi oslikali slikama; to su najgora stvorenja kod Allaha dž.š.!“ (Buhari, br.424.)

Iz svega navedenog se da primjetiti da je glavni faktor i razlog obožavanja Vedda, Suva’a, Jegusa, Je’uka i Nesra (sura Nuh), bio veličanje njihovih grobova, koji su kasnije obilježeni kipovima koje su ljudi počeli obožavati, kako nam je na to ukazao Poslanik s.a.w.s.. Ovaj razlog je taj zbog kojeg je Zakonodavac zabranio da se džamije/mesdžidi, prave nad grobovima ljudi, zbog toga što su baš grobovi ti koji su brojne narode odveli u veliko idolopoklonstvo (širk ekber), ili možda u neke niže vrste širka. Duše su bile sklone tome da počine širk preko kipova odreðenih ljudi – pobožnjaka, ili preko kipova za koje su tvrdili da su obilježja svemirskih tijela itd..

Širk koji se čini putem groba nekog čovjeka – za kojeg se smatra da je dobar – je bliži dušama ljudi nego li širk putem drveta, kamena i sl., stoga ćemo naći da su idolopoklonici/mušrici, kod takvih grobova ponizni, skrušeni i u ibadetu su prema njima punim svojim srcem gdje inače nisu takvi onda kada se nalaze u Allahovim kućama, ili su eventualno u vaktu sehura. Ima ih i koji im sedždu čine, dok se većina njih nada berićetu namaza i dove kod kaburova više nego li berićetu namazu i dove u džamiji.

Zbog štete ovog tipa Poslanik s.a.w.s., u korijenu siječe ovo stablo, apsolutno nam zabranjujući da čak i namaz obavljamo na grobljima, pa makar i neimao klanjač za cilj svoga namaza berićetnost nekog mjesta, kao što se ima za cilj berićetnost džamija, a isto tako nam je Poslanik s.a.w.s., zabranio i da klanjamo namaz u trenutku izlaska sunca ili njegova zalaska jer su to vremena kada se mušrici klanjaju Suncu, pa je zato Poslanik s.a.w.s., zabranio svom ummetu da klanja tada, i ako jedan namazlija nema za cilj ono što ima izvjestan mušrik za cilj – a sve kao mjera preventive!“ (Pogledaj: Igasetul-Lehfan, 1/185.)

Imam el-Kurtubi rhm., u svom djelu “el-Tezkira”, 1/98., kaže: “Naša ‘ulema smatra propisanim da se kabur malo izdigne (tesnim), kako bi bio poštovan, ali se neće mnogo izdizati u vis kako se to radilo u džahilijjetu, kada su se pravili visoki grobovi s visokim graðevinama uz visoke počasti – pa navede sljedeće stihove:

Vidim da stanovnici vila i dvoraca kada umru
Nad grobovima svojim opet vile visoke dižu!

Oholjenje i uzdizanje nad jadnom sirotinjom

Ne zaboravljaju čak ni u grobovima svojim.

Tako ti svega, kada bi zemlju nad njima otkrio

Bil’ mogao razlikovati bogatog od siromašnog

I dal’ bi mogao razlikovati kožu koja je na vunu

Legla od one koja je svilom umotana bila!?

Kada zemlja razjede i jednog i drugog u čemu

Je to prednost bogata nad siromahom!?

Sve u svemu najgore stvari su slike umrlih i kipovi koje nalazimo po nasim mezarjima, kao i crni nisani i spomenici u cemu se poistovjecujemo sa okolnim krscanima. Molim Allaha dz.s., da nas sacuva od svih ovih zabluda i nepravilnosti. Amin.
Prvi put objavljeno: srijeda, 12 Studeni 2008 22:42

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/