Na području Zenice ulazim u jednu džamiju i u ulazu na vratima je zalijepljen papir A4 formata na kojem je napisano“ SUŠTINA NAMAZA JE DOVA, NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU”, pa navodi hadis: U hadisu od Enesa ibn Malika, radiallahu anhu, se prenosi da je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: „A onaj koji je izgubio je onaj koji izađe iz džamije bez dove, jer kada izađe iz džamije bez dove meleci reknu: “O ti, učinio si se neovisnim o Uzvišenom Allahu zar nemaš nikakve potrebe kod Allaha“. Mene sada zanima dali je ovaj hadis vjerodostojan i na šta se ovdje tačno odnosi na dovu ako je vjerodostojan, a ja mislim da je onaj koji je postavio ovaj papir sa ciljem na onu zajedničku dovu poslije namaza koja, koliko znam, nije nikad zabilježena i koja spada u novotariju, pa vas molim za objašnjenje?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam. To što je napisano na ulaznim vratima “SUŠTINA NAMAZA JE DOVA, NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU” prvi dio se može protumačiti u kontekstu ispravnog značenja dok je drugi dio batil. Jer postoje dvije vrste dova: dova ibadeta i dova mes’ele. Dova ibadeta su sve vrste ibadeta u kojima se veliča Allah, dželle še’nuhu, poput namaza, posta i slično. A dova mes’ele je dova u kojoj se traži od Allaha Uzvišenog da nam pomogne, oprosti, da nas opskrbi, otkloni nevolju i slično. Pa tako, prvi dio rečenice “SUŠTINA NAMAZA JE DOVA” se može protumačiti kao da je namaz ustvari dova što je potpuno tačno jer potpada pod prvu vrstu dove, tj. dovu ibadeta. Dok drugi dio rečenice “NAMAZ JE PRIPREMA ZA DOVU” je potpuno besmislen, jer ako je sam namaz dova, što je tačno, kako će taj isti namaz biti priprema za dovu. To bi značilo da je dova priprema za dovu što nema smisla.
A što se tiče spomenutog hadisa, nakon dužeg traženja teksta hadisa u knjigama koje su mi pristupačne nisam uspio naći takav hadis. Ali ono što je općepoznato da je jedini vjerodostojan hadis po pitanju dove izlaska iz mesdžida su riječi: “Bismillah vessalatu vesselamu ala resulillah, Allahumme inni es’eluke min fadlike, Allahumme e’simni mineššejtanirradžim”, što znači: Bismillah, neka je mir i spas na Allahovog Poslanika, Allahu moj molim te da me dobrim obaspeš, Allahu moj zaštiti me od prokletog šejtana”. Prvi dio hadisa (do riječi “min fadlike”) bilježi Muslim u svom Sahihu, a zadnji dio “Allahumme ea’simni mineššejtanirradžim” bilježi Ibn Madže a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Nema sumnje da je gore spomenuti hadis u najmanju ruku slab te ga nema potrebe ni tumačiti niti odgovarati na njega. Ono što se kod nas uči nakon namaza a naziva se namaskom dovom pri čemu prisutni aminaju podignutih ruku nema uporišta u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakic
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com