Esselamu alejkum postovani brate!
Svako jutro vozarim na posao oko 50-tak kilometara sa posla isto toliko s posla nazad. Znaci svakim danom oko 100 km. Imam jako otezano obavljanje namaza na poslu, posto rukovodstvo, sefovi pa i radnici iskazuju veliko nezadovoljstvo i negodovanje prema islamu tako da se nisam upustao u razgovor s njima o islamu i obavljanju namaza na poslu. Znam da bih na jedan izvjestan nacin bio ismijan od strane sefa a isto tako postepeno bi bio prebacen na druge poslove pa po tome bi se islo prema otkazu.
Pokusavao sam se sakriti i obaviti namaz medutim kako se radi o lageru sa svih strana je pravljstina i prasina i nisam nalazio neko cisto mjesto za obavljanje namaza. Onako u razgovoru s jednim od brace pomenuh mu moj problem i on mi rece kako je slusao na nekom predavanju da se moze u tom slucuju obaviti namaza u autu sjedeci. Rece da bi se moglo i spajati ali nije siguran u to. Tako da sam od jutos odlucio da klanjam u autu sjedeci. Medutim nezelim da radim na svoju ruku dok ne pitam ucenu bracu sta misle o mom slucaju. Brate ako mi mozes odgovoriti sta ti mislis o obavljanju namaza u autu sjedeci, kracenju i spajanju namaza u mom slucaju!?
Neka te Allah swt nagradi svakim dobrom!
AlejkumusSelam!
Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Pravilo je da musafir-čovjek koji je na putu, skraćuje i spaja svoje namaze, slijedeći u tome praksu Poslanika s.a.w.s., pa se kaže da je skraćivanje namaza na putu sunnet – vrijednije i ljepše, dok je spajanje namaza na putu ruhsa-olakšica, kojom se dozvoljeno koristiti, kako u putu tako i pri nevremenu, studi, strahu itd..
Dosta uleme uslovljava prelazak određene prostorne dužine puta da bi čovjek imao pravo skraćivati i spajati namaze, i taj iznos je, po njima, u kilometrima 83 km., a kada je riječ o vremenskoj dužini puta taj iznos je po njima 4 dana – ali, ima i uleme, među kojima su šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., i šejh Ibnu Usejmin rhm., koji smatraju da se neće uzimati u obzir određena kilometraža, već će mjerilo biti ‘URF tj. šta ljudi određenog mjesta i vremena podrazumjevaju pod putem i putovanjem, jer nisu svi gradovi, države i kontinenti isti po ovom pitanju.
Ovo mišljenje ja preferiram i smatram da ljudi moraju biti iskreni i bojati se Allaha dz.s., i da po svom ‘Urfu – običaju i ‘adetu sagledavaju ovo pitanje. Ono što se podrazumjeva pod putem, za njihov pojam, to će se uzimati za mjerilo, i to nećemo ograničavati prostorno-kilometrima, niti vremenski-danima. Sve dok se čovjek, u nekom mjestu, osjeća musafirom, i nije kod kuće – ima pravo na olakšice musafira.
Stoga ako za tebe i tvoje okruženje, dužina od 50km. puta, predstavlja „polazak na put“ – imaš pravo na olakšice musafirluka, a ako ta dužina za vaš pojam nije „polazak na put“ – onda nemaš pravo na olakšice musafirluka tj. skraćivanje i spajanje namaza.
Namaz se mora obavljati na čistom mjestu a nečista mjesta su mjesta na kojima ima nečistoće tipa: mokraće, izmeta, krvi, psećih dodira, wc-i, toaleti, hamami, torovi od deva itd.. Namaz se također neće klanjati na mezarjima, u pravcu kaburova, slika itd.. Dakle, prašina, pilotina, cement, kreč, papiri itd. – nisu nečiste materije i može se namaz klanjati na mjestu gdje se one nalaze. Stoga ti moraš namaze klanjati normalno, stojeći, u pravcu kible, na vrijeme, ako igdje u svome okruženju imaš makar jedan metar kvadratni čiste površine, a za tu svrhu možeš uvjek pripremiti neku sedžadu.
Ako čovjek nije u stanju klanjati namaz normalno, na vrijeme, sa stajanjem-kijamom i u pravcu kible – onda će čovjek klanjati namaz sjedeći, u pravcu kible, i neće dozvoliti da mu namaz izađe iz svoga vremena – kako bi mogao namaz obaviti stojeći u pravcu kible! Šart – uslov nastupa vremena je preči od rukna – sastavnog dijela namaza tj. stajanja u namazu. Klanjanje na jahalici (prevoznom sredstvu), se dozvoljava zbog nevremena – stude, snijega, kiše, vjetra, te i zbog straha po svoj život od nevjernika, razbojnika, životinja itd., te i ženi koja se nalazi na devi koju joj nema ko pomoći da je spusti i da se na nju ponovo popne. U svakoj drugoj situaciji, kada je vrijeme lijepo, i kada nam život nije direktno ugrožen od nevjernika, razbojnika ili životinja – čovjek nema pravo da klanja namaz sjedući.
Dodatak:
– Čovjek nema pravo – pred polazak na put – koristiti se olakšicama predviđenim za musafire.
– Musafir, koji klanja za imamom – koji nije musafir – klanjaće puni namaz za njim.
– Sve dok čovjek ne odluči boraviti u nekom mjestu – u kojeg je došao radi svršetka određenog posla – ima status musafira.
– Dozvoljeno je spajati namaze bez skraćivanja, i skraćivati namaze bez spajanja. Ako je čovjek spojio podne i ikindiju u podnevskom vremenu (takdim), pa se desi da dođe kući u ikindijskom vremenu – neće nanovo klanjati ikindiju namaz, jer ju je prethodno već obavio na propisani način.
– Ako se musafir vrati u svoje mjesto boravka a imao je nijjet te’ehira – da spoji podne sa ikindijom u ikindijskom vaktu, ili akšam sa jacijom u jacijskom vaktu – onda će tada klanjati pune namaze ne skraćene.
– Ako čovjek ide na put radi činjenja harama nema prava na olakšice musafirluka.
– Musafiru je dozvoljeno da obavlja nafila namaze dok je na putu posebno noćni namaz, vitr namaz, duha namaz i sabahske sunnete.
Na pitanje odgovorio: prof. Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com