Na koji se način vrši vraćanje žene iz iddeta u brak?

Alejkumus-selam! Vraćanje žene, nakon datog joj razvoda, postiže se na jedan od dva načina:

vraćanje riječima (el-redž‘a bil-kavl) i
vraćanje postupcima (el-redž‘a bil-fi’il)
Vraćanje riječima (el-redž‘a bil-kavl)

Islamski pravnici jednoglasni su u pogledu toga da se vraćanje razvedene žene može učiniti riječima koje nas upućuju na to, kao npr. da muž kaže svojoj razvedenoj ženi: “vratio sam te”, ili “povratio sam te”, ili “opet si pod okriljem mojim”, ili izgovaranjem bilo koje druga fraza iz koje se može razumjeti dato značenje.

Imam El-Ajni, rhm., hanefijski učenjak, kaže: “Redž‘a – vraćanje, je kada čovjek kaže ženi, koju je jedanput ili dvaput razveo: ‘Vraćam te’, obraćajući se njoj, ili ako kaže: ‘Vratio sam svoju ženu u odsustvu’, i ovo su čisti i jasni izrazi po pitanju redž‘a – vraćanja razvedene žene, i istog je značenja ako kaže: ‘Vratio sam te’, ili: ‘Zadržavam te’.”

Islamski pravnici “izraze vraćanja” razvedene žene dijele na dvije grupe:

Jasni izrazi, poput “vratio sam te’ ili “vratio sam te u brak sa mnom”. Ovakvim izrazima ispunjava se vraćanje razvedene žene i za izgovaranje ovih izraza nije potrebno donositi nijjet.
2. Nejasni izrazi (kinaja), to su riječi koje mogu označavati i vraćanje razvedene žene i neko drugo značenje, kao npr.: “ti si kod mene kao što si i bila” ili “ti si moja žena”, sa iskrenom namjerom njenog vraćanja. Nejasni izrazi mogu se odnositi na vraćanje i na nešto drugo. Tako naprimjer izraz: “Ti si sada kod mene ista kao što si mi i bila”, može značiti: “Isto kao što si mi bila žena ili isto kao što si mi bila mrska”. Zbog toga pravnici kažu da je prilikom izgovara ovakvih izraza potrebno donijeti za nijjet – namjeru, i čovjek će se pitati o namjeri izgovorenih riječi.

Islamski se pravnici razilaze i u pogledu (ne)jasnoće nekih riječi, poput riječi “vraćam te” ili “zadržavam te”. Jedan dio malikija i šafija smatra da su u pitanju nejasni izrazi za koje je potrebno definiranje namjere. Kao dokaz za svoj stav navode to što riječ “vraćam te” može da znači “vraćam te u brak” ili “vraćam te kući tvoga oca”, a “zadržavam te” može da znači “zadržavam te u braku” ili “zadržavam te u kući da ne izlaziš vani dok ti traje iddet –priček”. Drugi dio malikija i šafija, sa kojima se slaže i većina hanefija i hanbelija, smatra da su ova dva izraza jasna i nedvosmislena po pitanju vraćanja razvedene žene i da nema potrebe za definiranjem namjere –nijjeta. Dokaz su im kur’anski ajeti u kojima se jasno i nedvosmisleno spominju izrazi “vraćam te” i “zadržavam te”:

“Raspuštenice neka čekaju tri mjesečna pranja; i nije im dopušteno kriti ono što je Allah stvorio u maternicama njihovim, ako u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Muževi njihovi imaju pravo da ih, dok one čekaju, vrate ako žele dobro djelo učiniti…” (El-Bekara, 228)

“I dok traje vrijeme određeno za čekanje, vi ih ili na lijep način zadržite ili se velikodušno od njih konačno rastavite i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite, i svjedočenje Allaha radi obavite! To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći.” (Et-Talak, 2)

Vraćanje postupcima (el-redž‘a bil-fi‘il)

Hanefije smatraju da je spolni odnos i sve što njemu vodi dovoljan postupak za vraćanje razvedene žene. U djelu El-Hidaja navodi se: “Ili ako bude spavao sa njom, ili je bude strastveno dodirivao, ili bude strastveno gledao u njen spolni organ. Ovo je naš stav.” (El-Hidaja me‘a Hašijetil-Binaja, 4/593) Ovaj njihov stav bilježi se od velikog broja tabiina poput: Seida b. el-Musejjiba, Hasana el-Basrija, Ibn Sirina, Tavusa, Ataa b. Ebu Rebbaha, Evzaija, Sevrija, Ibn Ebu Lejle, Ša‘bija, Sulejmana et-Tejmijja. Hanefije detaljiziraju i kažu da će se vraćanjem smatrati samo ako je pogled upravljen u spolni organ žene, a ne u druge dijelove tijela. Redž‘u – vraćanje, smatraju nastavkom braka i svih bračnih situacija, u šta spada i dozvoljenost spolnog odnosa i njegovih uvertira, i zbog toga će se vraćanje smatrati ispravnim samim spolnim odnosom i njegovim uvertirama, jer je brak i dalje na snazi sve dok ne istekne iddet – priček, razvedene žene.

Jasni postupci ukazuju nam i na namjeru počinioca, pa ako čovjek bude spavao sa svojom razvedenom ženom (redž‘ijja), dok je ona u fazi iddeta -pričeka, ili je bude strastveno ljubio, ili dodirivao – taj postupak će se smatrati vraćanjem žene, jer čovjek samim spavanjem sa njom ukazuje na to da pristaje da mu se ona vrati.

Hanefije uvjetuju da poljubac ili gledanje u spolni organ ili dodir budu strastveni, što znači da, ako dođe do nestrastvenog dodira ili pogleda ili poljupca – vraćanje se nije ispunilo, a razlog za to jeste što navedeni postupci mogu nastati kako od muža tako i od ostalih ukućana, ili sagovornika ili doktora ili babice, ali postojanje strasti, uz ove postupke, ne biva osim kod muža. Tako, ako bi se vraćanje žene uspostavljalo preko ovih postupaka nepropraćenih strastima – čovjeku će trebati vremena i vremena da bi se razveo, i njoj bi se odužio period iddeta – pričeka, tako da bi žena zapala u vrlo tešku situaciju. (El-Binaja alel-Hidaja, 4/594)

Ako bi navedene postupke počinila žena: ljubila muža, ili gledala u njega, ili ga strastveno dodirivala, po mišljenju Ebu Hanife i Muhammeda, vraćanje je izvršeno…, a po mišljenju Ebu Jusufa to se neće smatrati redž‘om – vraćanjem, jer je to hakk – pravo muškarca, a ne žene, koji ima pravo opet je vratiti u brak i bez njenog zadovoljstva i pristanka. Žena nema pravo vraćanja muža, ni riječima ni djelima, i isto je gledala ga strastveno ili ne – ona nema pravo na vraćanje (el-redž‘a).

Malikije smatraju da je moguće vraćanje razvedene ženom postupcima poput spolnog odnosa i njegovih predigri uz uvjet da je čovjek imao namjeru vraćanja žene, pa ako je bude ljubio ili strastveno dodirivao, ili je bude strastveno zagledao, ili bude sa njom spavao, a time nemao namjeru vratiti je, u tom slučaju redž‘a – vraćanje se neće na taj način ispuniti. U djelu El-Hareši, 4/81, navodi se: “Vraćanje ne nastaje pukim postupcima nepropraćenim namjerom vraćanja, pa makar se i najveći postupak učinio – spolni odnos, ili poljubac ili dodir. Spavanje sa ženom je postupak i ako ga je propratila namjera vraćanja razvedene žene – to je dovoljno.”

Šafije nikako ne priznaju vraćanje žene postupcima, nebitno je li u pitanju spolni odnos ili njegove predigre, i nebitno da li je namjera pratila navedene postupke muža ili ne. To dokazuju time što se žena raspuštenica – redž‘ijja, smatra strankinjom za muža, tako da mu nije dozvoljeno sa njom da spava, i vraćanje dok je žena u iddetu odnosi se na obnavljanje bračnog ugovora, pa kako bračni ugovor nije ispravan sve dok se riječima ne potvrdi, isti je slučaj i sa vraćanjem žene – neće biti ispravan sve dok se riječima ne ukaže na njega. Ako bi čovjek spavao sa ženom prije sklapanja bračnog ugovora, to bi mu bilo haram, tako da je isti slučaj i sa raspuštenom ženom – redž‘ijjom, ako bi čovjek spavao sa njom dok je u periodu iddeta – pričeka, to spavanje sa njom bilo bi haram.

Imam Šafija izjasnio se o ovom pitanju u djelu El-Umm, 6/244, nakon što je ukazao na to da je vraćanje pravo muževa, bez uzimanja u obzir ženinog pristanka ili zadovoljstva: “Vraćanje biva riječima, a ne djelima, (intimnim) odnosom ili nečim drugim, jer je to vraćanje bez riječi, što se neće smatrati vraćanjem žene mužu sve dok se on ne izjasni, isto kao što nema braka niti razvoda bez izgovorenih riječi, pa ako se čovjek izjasni dok je žena u fazi iddeta – pričeka, vraćanje je izvršeno.”

Hanbelije su napravile razliku između samog spolnog odnosa i ostalih njegovih uvertira, tako da je, po hanbelijama, spolni odnos znak ispravnosti vraćanja raspuštene žene, a same uvertire spolnog odnosa i predigre nisu znak ispravnosti vraćanja razvedene žene.

Vidjeti: El-Mevsuatu el-Fikhijja el-Kuvejtijja, 22/110-112.

Mišljenje većine učenjaka bliže je svrsi i mudrosti samog propisa iddeta –pričeka, razvedene žene, a to je moguće vraćanje posvađanih supružnika u okrilje zajedničkog braka i izbjegavanje definitivnog razvoda među njima, radi njih samih i radi djece, i svih ostalih dobrobiti braka. A Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovor pripremio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha