Postoje ljudi koji za sebe tvrde da se bave narodnom medicinom. Kada sam otišao jednom takvom “ljekaru”, tražio je od mene da napišem svoje i majčino ime i rekao da mu naredni dan ponovo dođem. Kada mu se dođe sljedeći dan, dotični “ljekar” uspostavlja “dijagnozu”. Ima među njima i onih koji govore da pri liječenju koriste Allahov, dželle šanuhu, govor. Šta vi mislite o tim ljudima i kakav je propis u pogledu posjećivanja ovih “ljekara”?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Ako neko pri liječenju drugih postupa na gore navedeni način, nema sumnje da se takva osoba koristi radom džina i pri tome tvrdi da poznaje gajb (nepoznato). Kod takvih ljudi se nije dozvoljeno liječiti, niti se smiju pitati za kakav savjet. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govoreći o ovoj skupini ljudi, upozorava: “Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset noći (dana).” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Selam”, 2230.)
Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se prenosi velik broj vjerodostojnih hadisa kojima se zabranjuje odlazak vračarima i sihirbazima, postavljanje pitanja njima, a prije svega se zabranjuje vjerovanje u ono što oni govore. Rekao je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3904; Tirmizi, poglavlje: “Čistoća”, 135; Ibn Madže, poglavlje: “Čistoća”, 639. i Ahmed, 2/408.-476.)
Ko tvrdi da zna nešto od gajba, koristeći se bilo kojom metodom (bilo da se radi o ispitivanju imena oca, majke, rođaka i sl.), je vračar i on je od onih za koje vrijedi Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana o vjerovanju u ono što oni govore.
Takve ljude treba izbjegavati i oni se ni za šta ne smiju pitati. “Liječenje” je kod njih svakako zabranjeno; makar tvrdili da liječe Kur’anom.
Šejh Ibn Baz, Fetve, str.22-23