Jedan šejh, izuzetno učen u komparativnom pravu, konstatirao je da se vodom u koju se pomiješa hlor ne može uzeti abdest, a takvu vodu svi mi koristimo. Naime, on se u toj svojoj fetvi pozvao na izjave imama četiri mezheba i neka predanja, to jest događaje iz Poslanikova, ﷺ, života. Je li mišljenje ovog šejha zaista ispravno?
Hvala i zahvala pripadaju Gospodaru svih svjetova! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, kad je riječ o vodi, ona je u načelu čista, na osnovi ajeta: “…i Mi s neba čistu vodu spuštamo” (el-Furkan, 48), i na temelju hadisa: “Voda je čisteća i ništa je ne može onečistiti” (en-Nesai, 326. Ovaj je hadis ispravnim označio šejh el-Albani, u djelu Sahihul-džami, 1925). Prema jednoglasnom mišljenjz islamskih učenjaka, voda je nečista ako se uslijed dodira s nečistoćom promijeni njen miris ili okus ili boja. To je pitanje razmatrano u djelu el-Medžmu, 1/160.
Drugo, ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da je čista i čisteća ona voda s kojom je pomiješana čista supstanca, kao što su, naprimjer, hlor, tijesto i tome slično, pod uvjetom da se ta tekućina može nazvati vodom. Ummu Hani, radijallahu anha, kazivala je da su se jednom prilikom ona i Vjerovjesnik, ﷺ, zajedno okupali grabeći vodu iz posude u kojoj je bio trag tijesta. (Ahmed, 25660, i en-Nesai, 240. Ovaj je hadis pouzdanim okarakterizirao šejh el-Albani.)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapaža: “U vezi s velikim ili malim količinama vode čije se karakteristike promijene uslijed miješanja s čistom tvari, kao što su, naprimjer, dijelovi kože mješine za vodu koji otpadnu, sapun, sidr, sljez, zemlja, tijesto i tako dalje (a takva se tekućina može ipak nazvati vodom), islamski učenjaci imaju dva mišljenja. Malik, eš-Šafi i imam Ahmed, po jednoj verziji, kažu da takvom tekućinom nije dozvoljeno uzeti abdest, a Ebu Hanifa i Ahmed, po drugoj verziji (u većini svojih odgovora ovaj je stav iznosio) smatraju da je takvom tekućinom dozvoljeno uzeti abdest sve dok se ona može nazvati vodom, jer je čisteća ona voda čije se karakteristike promijene same od sebe, kao i ona čije se karakterisike promijene uslijed dodira sa supstancom od koje je vodu teško sačuvati. I ovo je mišljenje ispravno” (Medžmuul-fetava, 21/24). O tome se može više pročitati u djelima Bedaius-sanai, 1/15, i el-Mugni, 1/25.
Šejhu Ibn Bazu postavljeno je ovo pitanje: “U gradu u kojem živim u vodu se miješa hlor radi njene dezinfekcije, te se uslijed toga promijene boja i okus vode. Može li se tom vodom uzimati abdest?” On je odgovorio: “Može se uzimati abdest vodom u koju je pomiješana supstanca za njenu dezinfekciju pod uvjetom da se ta tekućina može nazvati vodom. Takva je voda čista i čisteća, pa makar se neke njene karakteristike promijenile, kao što je čista ona voda čije se karakteristike promijene zbog žabokrečine, lišća, mulja…. No, onda kad se karakteristike vode promijene toliko da se ta tekućina ne može zvati vodom, nego nečim drugim, o ma čemu se radilo, tad se tom vodom ne može uzimati abdest. A kad je riječ o vodi u koju upadne nečistoća, ona je nečista ukoliko se promijeni okus vode ili njena boja ili njen miris, odnosno ako se radi o maloj količini vode na čije karakteristike nečistoća neizostavno utječe, pa makar se promjena vode i ne mogla opaziti” (Medžmuu fetava, 10/19). A Svemogući Allah, opet, najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info