SELAMUN ALEJKUM WE RAHMETULLAHI WE BEREKATUHU.
ŠEJH PRIJE SVEGA, MOLIM ALLAH DA TE POŽIVI, DA TI DA KORISNO ZNANJE I DA TI DA HAJR I DUNJALUKA I AHIRETA, AMIN,
A ZATIM MOJE PITANJE. RADIM KAO STOLAR. POSAO, KAO TAKAV, DOVODI RAZNE MUŠTERIJE.
DA LI MI JE DOZVOLJENO RADITI NAMJEŠTAJ ZA OSIGURAVAJUĆA DRUŠTVA, FRIZERSKE SALONE I DRUGE USTANOVE KOJE SU U BITI HARAM?
VEOMA MI JE BITNO DA MI ŠTO PRIJE ODGOVORIŠ, JER MI SE VEĆ NEKI TAKVI POSLOVI NUDE, PA NE BIH DA ULAZIM U NJIH, AKO JE TO HARAM. ALLAH TE NAGRADIO ŠEJH. AMIN.
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je ukratko pojasniti kriterij po kojem se određuje da je neko djelo zabranjeno potpomaganje u griješenju.
Naime, Uzvišeni Allah zabranjuje vjernicima da se međusobno potpomažu u griješenju i neprijateljstvu, kaže Uzvišeni u Plemenitom Kur'anu: “I nemojte se međusobno pomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2).
Međutim, postavlja se pitanje kako znati, prepoznati i odrediti da je neko djelo pomaganje u griješenju?
Islamski pravnici obično u svojim fikhskim knjigama navode dva klasična primjera zabranjenog potpomaganja u griješenju:
Prvi – zabrana prodaje oružja u vremenu fitne (sukoba među muslimanima).
Drugi – zabrana prodaje grožđa onome za koga se zna da će od njega napraviti vino.
Zatim, na osnovu ova dva primjera ostavlja se fakihima i učenima da oni vrše kijas na ostale slučajeve potpomaganja u griješenju.
U savremeno doba zbog čestog komuniciranja između muslimana i kjafira, a pogotovo muslimana koji žive kao manjine u kjafirskim zemljama pojavila se potreba da se precizno odredi pravilo ili kriterij po kojem se zna da neko djelo predstavlja zabranjeno djelo potpomaganja u griješenju a ne da to bude procjena, idžtihad svakog alima ponaosob.
Pa tako učenjak Sulejman El-Madžid smatra da kriterij i pravilo zabranjenog potpomaganja u griješenju nije pojašnjen u šerijatskim tekstovima a niti se može na osnovu jezičkog značenja precizirati. Po njemu se ovaj kriterij i pravilo vraća na urf, tj. običaj ljudi i naroda u nekom mjestu, pa ono što ljudi u nekom mjestu smatraju da predstavlja pomaganje u griješenju to je i u Šerijatu potpomaganje u griješenju a i obrnuto.
Međutim, ono što se može prigovoriti ovom tumačenju je da ono u suštini i ne daje rješenje jer ljudi i narod i jesu oni koji dolaze u nedoumicu da li određeno djelo koje rade predstavlja pomaganje u griješenju, pa kako onda da se na njih vratimo. Sa druge strane, šta uraditi kada se oni razuđu, jedni smatraju da jest a drugi da nije, da li onda gledati na čemu je većina i kako to utvrditi to na terenu, koliko ljudi i koje ljude pitati.
Ono što sam mogao istražiti i utvrditi je da je najbolje po ovom pitanju ono do čega je došao “Kolegij fakiha Sjeverne Amerike” na svojoj petoj sjednici koja je održana 1428. hidžretske u Bahrejnu. Naime, nakon dugih rasprava i veoma dugog istraživanja ovog pitanja između članova ovog kolegija rezime onoga do čega su došli je sljedeće:
Pomaganje u griješenju i neprijateljstvu se može podijeliti na četiri vrste:
Prva vrsta – direktno i namjerno pomaganje u griješenju, poput toga da neko dadne (proda) drugom alkohol sa namjerom da ga pomogne u njegovom pijenju.
Druga vrsta – direktno i nenamjerno pomaganje u griješenju, poput toga da se prodaju haram stvari koje se inače ne mogu upotrebljavati u nečemu što je halal, iako nije namjera prodavača da pomaže u upotrebi harama sama činjenica da se ne može upotrebljavati osim u haramu predstavlja njegovo znanje da će se koristiti u haramu.
Treća vrsta – indirektno pomaganje u griješenju ali sa sigurnim znanjem da se upotrebljava u griješenju, poput toga da neko dadne drugom novac a zna sigurno da će njime kupiti alkohol. Znači, davanje novca je u osnovi halal a on se može koristiti i u halalu i u haramu, međutim ovde onaj koji daje zna sigurno da će se on utrošiti u haramu, tj u griješenju prema Allahu.
Četvrta vrsta – nenamjerno i indirektno pomaganje u griješenju, poput toga da neko proda nešto što se može koristiti i u halalu i haramu a nema namjeru da ga pomaže u haramu niti zna da će ga upotrijebiti u haramu, na primjer da neko da drugome novac ne sa namjerom da kupi alkohol, pa ako kupi alkohol i popije ga nema grijeha onaj koji mu je dao novac jer nije nijetio da ga pomogne u haramu niti je znao da će ga potrošiti u haramu.
Pod ovu četvrtu vrstu ulaze kupoprodaje i iznajmljivanja koje se vrše sa kjafirima i muslimanima grješnicima uopćeno, kao i davanje sadake istima osim onda kada sigurno znamo da će se prodana stvar ili sadaka upotrijebiti u haramu.
Nakon izloženih gore spomenutih četiri vrste pomaganja u griješenju “Kolegij fakiha Sjeverne Amerike” je donio odluku da su prve tri vrste zabranjene a četvrta dozvoljena koja je nenamjerna i indirektna.
Ovaj način klasificiranja i dijeljenja pomaganja u griješenju shodno direktnosti, namjeri i znanju o pomaganju predstavlja najprecizniji kriterij na osnovu kojeg se može utvrditi i odrediti kada neko djelo predstavlja zabranjeno pomaganje u griješenju.
Pa ako ovaj kriterij spustimo na primjere koji su nam došli u pitanju, tj. pravljenje namještaja za osiguravajuća društva, frizerske salone i druge ustanove koje su u biti zasnovanje na haramu, odgovor bi bio sljedeći:
Ovi primjeri podpadaju pod treću vrstu, tj. pravljenje namještaja za osiguravajuća društva, frizerske salone i druge ustanove koje su u biti zasnovanje na haramu je indirektno pomaganje u griješenju ali onaj koji ih pravi zna sigurno da će ih ove ustanove upotrebljavati u haramu, te prema tome pravljenje namještaja istima predstavlja zabranjeno potpomaganje u griješenju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com